Mato Bicvic, ulje na staklu

Na šta prvo pomislimo kada kažemo Božić? (Budimo iskreni.) Na Isusa, jaslice, Betlehem, Tri kralja, na to koliko dugo nismo bili u Crkvi, koliko dugo se nismo pomolili Bogu…? Ili, na dobro jelo i piće, pečenicu, darove, božićnice (13. plaće), neradne dane, kupovinu...? Koliko uopće poznajemo povijest i bit Božića?

Predbožićno vrijeme je u svim zemljama svijeta, i onim koji taj praznik slave, ali sve više i onim koje ispovijedaju drugu vjeru, postalo vrijeme kupovine, potrošnje. „Dođi i kupi“ postaje dominantan moto božićnih praznika. Svake godine iznova. I sve izraženije.

Ono što Božić u stvari jeste, cijela obitelj zajedno doživjeti i proslaviti nekoliko mirnih produhovljenih sati, podsjetiti se i prisjetiti se toga šta Isus, vjera, Božić za sve nas, za našu obitelj znači i razmisliti o tome gdje smo sa tog duhovnog puta ponekad skrenuli, pogriješili..., postaje nažalost manje važno.

Papina osuda i poziv

Papa Bendikt XVI je neki dan ponovo upozorio na sve izraženije komercijaliziranje božićnih praznika. Istinska poruka Božića nisu vrijedni pokloni, nego zadovoljstvo, prijateljstvo, ljubav, poručio nam je. Zadovoljstvo bi nam trebalo biti međusobno se družiti, komunicirati, a to se može bez poklona, sasvim jednostavnim smiješkom na usnama, lijepom gestom za koju pare ne trebaju. Komercijaliziranje i drugi novokomponirani običaji uz božićne praznike štete i krnje osnovni smisao Božića.

Papa Benedikt XVI je time galopirajućem materijalizmu u proslavama Božića rekao jasno NE. A mi? Možda bi trebali u nastupajućim prazničnim danima o toj poruci razmisliti?

Kada govorimo o Božiću kao najvećem katoličkom i kršćanskom prazniku na svijetu, onda se radi prije svega o rođenju Isusa Krista. Umjesto toga, sudeći po vijestima u novinama, na radiju, televiziji, koje govore o uspješnim božićnim trgovačkim poslovima, Božić sve više postaje praznik poklona. U zapadnim zemljama, Njemačkoj npr., svaki stanovnik prosječno za božićne poklone izdvoji 248 Euro! Podataka o tome kod nas nemamo, ali kako smo počeli i kako smo izdašni, vjerojatno ćemo ih, Nijemce, uskoro dostići i prestići. To je nejvjerojatno puno čak i za visokorazvijene zemlje. Zašto se ne koncentrirarmo na bit?

Božic u svijetu

Božić je kršćanski praznik rođenja Isusa Krista i na taj način otjelovljenja Boga. U mnogim državama svijeta Božić je zakonski državni praznik, a u nekim i drugi dan Božića, 26. prosinac. Mnoge sadašnje tradicije vezane za Božić nisu postojale oduvijek, nego su novijeg datuma. Tako su se jaslice pojavile u 11. stoljeću, božićno drvo, krizban (Christbaum) u 15. stoljeću, adventski vijenac u 19. stoljeću, a Sveti Nikola (u ovoj formi) karakterizira božićne proslave tek od 20 stoljeća.

Božić se proslavlja na različite načine, čak i u okviru katoličke Crkve. Autor ovih redaka npr. je bio tijekom prve proslave Božića u Njemačkoj zapanjen da njemački katolici, odnosno većina njih, za Badnjak ne poste, nego se za večeru pripremaju najbolja (mrsna) jela, riječju, jede se ono što se u našim krajevima jede na sam dan Božića! Izuzetak su oni katolici koji su kao kao prognanici nakon Drugog svjetskog rada doselili u Njemačku sa područja sadašnjih zemalja istočne Europe, uključujući i one iz Mađarske, Jugoslavije i Rumunije. Oni proslavljaju Božić gotovo na isti način kao i mi.

Prvo što se danas pomisli kada se kaže Božić, nisu nažalost ni jaslice, niti predivna scena iz betlehemske štalice, nego pokloni! Kupovati, poklanjati i dobijati poklone. Često neželjene, one za koje stvarne primjene u uporabne vrijednosti nema, tako da se paralelno razvio još jedan biznis – nakon Božića se zamjenjuju ili vraćaju pokloni, trgovci zarađuju po drugi put.

U vrijeme Adventa, posebno neposredno pred Božić, ljudi su u stalnoj žurbi, trci, ne mogu imati svoj mir, tako potrebni duševni mir za pripraviti se na duhovnu proslavu velikog događaja – rođenje Isusa Krista, nego su preokupirani materijalnim pripremama, kupovinama.

Za razmisliti je i jedan statistički podatak: energija koja se potroši za božićna osvjetljenja u Njemačkoj, dovoljna je da opskrbi 140.000 domaćinstava njihovim godišnjim potrebama za energijom.I jos jedan: u studenom, stanovnici Londona za bočićne kupovine potroše 168 miliona Euro - tjedno! Tome pridonose i prinčevi Harry i William koji za samo dva sata sa svojim društvom u londonskom noćnom baru i samo na piće potroše 21.210 Euro (25 flaša šampanjca po 700 Euro, 5 flaša votke po 392 Euro, 4 Flaše tekile po 280 Euro i td.)!

Profaniziranje, komercijaliziranje i hektika

Ono što vrijedi danas za proslave Božića jeste da je puno toga od stare tradicije otišlo u zaborav, a zamijenili su ih božićne tržnice, božićni trgovački poslovi, kič, komercijalizacija. U tom smislu možemo govoriti o tri aspekta koji narušavaju osnovnu bit božićnih praznika. To su profaniziranje, komercijaliziranje i hektika.

Profaniziranje božičnih praznika ćemo najlakše i najkraće pojasniti tako da kažemo da je to Božić u kome Isus nije u centru pažnje. Komercijaliziranje kao Božić koji je Praznik poklona. Hektika, kao žurba, panika, štres prilikom kupovine božićnih poklona umjesto produhovljenja i duhovnih promišljaja o Isusu Kristu – našem Bogu.

Profaniranje Božića nije ništa drugo nego odvajanje kršćanskog elementa i pretvaranje Božića u obiteljsku proslavu za svakoga, vjernike i nevjernike. Time se gubi njegovo teološko značenje, a dobijaju kič i sentimentalitet. Time božićni praznici dobijaju dvotračno značenje, za jedne je to crkveno-sakralna proslava, a za druge narodna i obiteljska proslava i prigoda da se dobro jede i pije.

Od 19. stoljeća razvija se tendencija pretvaranja Božića u obiteljsku proslavu, što ima naravno i svoje dobre osobine, ali ne mora se na drugoj strani bezuvjetno pozitivno odraziti na Božić kao crkvenu proslavu. Negativan utjecaj trenda ka obiteljskoj proslavi Božića posebno je izražen u prenapučenim gradovima, koji imaju ne mali broj ljudi bez obitelji, beskućnika koji se praktično time iz proslave Božića isključuju. Taj problem je svakim danom sve veći, čemu pridonosi i urbaniziranje globalne slike stanovništva, tako da će od samo 2% ukupnog stanovništva na svijetu koje je 1800. godine živjelo u gradovima, prema procjenama, udio gradskog stanovništva 2050. godine porasti na 66%.

Vrijeme božićnih praznika provodi se i organizira tamo i tako gdje religiozni razlozi ne igraju nikakvu ulogu. Pogledajmo malo dekoraciju, tipične poklone za Božić koji nam se nude iz izloga radnji, reklame – sve je manje istinske kršćanske simbolike, a sve više kiča koji poprima internacionalni karakter. Čak i uzgajanje božićnih drvaca postaje unosna gospodarstvena djelatnost. Još gore, ponekad se javljaju i elementi zlouporabe, politiziranja Božića, božićnih praznika i to u internacionalnim okvirima.

I još jedna slučajna crtica - piše mi večeras prijatelj iz Danske: "mislio sam ti večeras poslati knjigu poštom, ali su poštari suzili otvore u poštanskim sandučićima pred Božić, zato što djeca u njih ubacuju petarde, pa ću je odnijeti tek sutra ujutro na poštu". A šta da kažem na to? Božić i petarde?! Blagoslovljen Božić takvoj djeci, njihovim roditeljima i - poštarima! "The Show Must Go On"!

Praznik potrošackih orgija?

Velike pare se obrću proizvodnjom i prodajom razne robe sa božićnim motivima. Božić tako postaje sve više događaj potrošnje, konzuma, svega i svačega. U mnogim zemljama trgovina u studenom i prosincu, kasira jednu petinu svojih ukupnih godišnjih prihoda. Ljudi lakše razvezuju kesu. U ta dva mjeseca, statistički gledano, proda se preko 32% ukupne godišnje prodaje igračaka npr. I reklama je sasvim drugačija, ima sasvim drugačije zakonitosti od onih općih koji vrijede preko cijele godine. Reklama je normalno usmjerena na ispunjenje želja ljudi, ali za Božić se mijenja i usmjerava se na ispunjenje želja drugih, dakle na kupovinu radi darivanja. Za ljude u cijelom svijetu vrijeme božićnih praznika je vrijeme darivanja i primanja darova. Darovi su postali značajan čimbenik Božića. Fenomen darivanja se protežira kao pradavno sredstvo za stabiliziranje odnosa među ljudima. Priređuju se brojne manifestacije u kojima je osnovni cilj međusobno razmjenjivati poklone.

Komercijaliziranje kao proces u kojem dominiraju gospodarstveni aspekti ispred idejnih aspekta, pojavljuje se i razvija upravo u oblastima u kojima se izvorno pretežno o idejama radilo. Trgovine su prepune. Opasnost daljeg komercijaliziranja i gubljenja stvarnog značenja praznika je velika. Kupovina je postale glavna preokupacija u božićnim pripremama. Tome pridonosi i dodatni materijalni stimulans radnicima u prosincu, božićnice kao izraz zadovoljnosti radnim mjestom.

Darivati, ali drugacije

Sve manje se razmišlja o Božiću kao jednom misteriju najveće religiozne zajednice na svijetu. Božić je komercijaliziran više nego bilo koji drugi vjerski praznik, Uskrs npr., koji su još uvijek pošteđeni takvih, odnosno u toj mjeri naglašenih, uprljanja. Božić se svake godine sve više udaljava od svog izvornog religioznog konteksta. U svjetskim okvirima gledano recepcija „djetešce u jaslicama“ gubi na stvarnom izrazu, jer se naglašeni konzum sukobavljava sa aktualnim siromaštvom, slikom djece bez obitelji i krova nad glavom.

Više nego kupovinu poklona, mi kršćani bi trebali u dana Božićnih praznika pokušati misliti i na one koji nemaju, ili malo imaju, i darivati, ali u dobrotvorne svrhe. Mijenjati ponešto u slici obiteljske idile okupljene oko božićnog drveta, prenatrpanog poklonima. Vraćati Božiću stvarne religiozne elemente, a sputavati procese građanskog samopotvrđivanja i, kroz institucionaliziranje Božića kao praznika, vještačkog stiliziranja obiteljske harmonije. Jer, komercijaliziranje božićnih praznika nije samo posljedica njegovog profaniranja, nego i izraz novonastalih (malo)građanskih poimanja o vrijednostima općenito.

Božić treba proslavljati kao rođenje Isusa Krista, a ne u ime rođenja Isusa Krista proslavljati svoj (malo)građanski mentalitet.

Što je Božic?

Posjetitelji, koji su imali toliko interesiranja da čitaju ovaj prilog i do ovih redaka stignu, mogu se zapitati: što je onda Božić i kako ga u svari treba proslavljati? Mislim, najbolje sa vraćanjem na tradicionalno, stare, kršćanske i katoličke, naše posavske običaje, modernizirane samo u onoj mjeri koja ne narušava duboki religiozni smisao Praznika rođenja Isusa Krista, sa duhovnim, osjećajnim ispred materijalnog, sa neprolaznim istinskim vrijednostima umjesto materijalnih poriva, sa više ljubavi. A što je to Božić? To mora definirati i odgovoriti svako za sebe. A za mene:

Božić su duhovne i druge pripreme za taj kršćanski praznik, koje obično, u širem smislu, počinju od Svete Kate (“Sveta Kata, snijeg za vrata”).

Božić su početak ispovijedi i duhovne obnove, odbično od Svetog Andrije, za kojeg se govorilo “Sveti Andrija, zavezanija”, što je značilo da od tog dana nije više dopušteno praviti svadbe i igranke, veselja.

Božić je “tucindan”, dan uoči Badnjaka, kada su se pripravljale božićne pečenice, bibe i čekale do sutradan da se peku.

Božić je krizban, božićno drvce okićeno snijegom od vate i šećernim četvrstastim bombonama u «zlatnim» svjetlucavim folijama raznih boja.

Božić su položaji na Badnjak, dječica koja rano uzjutra na ulazna vrata stavljaju suvu hrastovu granu sa lišćem - „sušanj“ i viču: „sušanj na kuću - položaj u kuću!“, sjedaju pored šporeta, džaraju vatru i bacaju vani pepeo, jedu pečeni dublek (morkinja), hrane živad i kao nagradu odnose sa sobom jabuke i orase, slatkiše, suve šljive, položajsku kobasica i kruh…

Božić je varica (kuhani kukuruz) koja se na Badnjak preko dana jela.

Božić su božićne pečenice koje se peku na badnjaki i izazovi kada s njih u tevsiju s kapljevinom otpada hrskava kožarica, ali se probati ne smije i neće, sve do povratka sa ponoćke.

Božić je slama koju su otac ili glava obitelji naveče unosili u kuću, sa “Faljen Isus, čestit vam Badnjak i sveto Isusovo porođenje!” pozdravljali, ukućani ih u ruku cjelivali, slamu svetom vodom škropili i dugo oko sinije na sredini sobe Bogu se molili.

Božić je prastaro pravilo lijepog ponašanja, da se na Badnjak naveče ne ide u posjete drugim kućama (ne zove telefonom!) i time ne ometa obiteljska molitva, večera i mir.

Božić je posna badnja večera: bijeli gnjecani grah, kisele prokole, nemasna gibanica, suhe šljive, orasi i rakija…

Božić je mlada božićna pšenica koja služi kao svijećnjak, sije se na Svetu Luciju, 13. prosinca, a na kraju večere svijeće se gase koricom kruha umočenog u rakiju ili vino.

Božić je ljetnica, kruv zakuhan uoči Badnjaka, izjutra prekuvan, ukrašen i pečen. Ukrašava se različito, ali se obično prave simboli: križa preko cijelog kruva sa ružom u sredini, u svakom od tako dobijena četiri polja pravi se po jedan simbol plodnosti i berićeta: mjesec i zvijezda, krmača sa tri praseta, klas pšenice i bure rakije. Na ljetnicu se za večerom stavlja božićna pšenica sa svijećama.

Božić su petrolejke lampe ili fenjeri (u današnje vrijeme sijalice) koji su gorili po čitavu noć.

Božić je spavanje cijele obitelji na slami pokrivenoj pređnom ponjavom.

Božić je odlazak u crkvu na ponoćku:
“Radujte se narodi, kad čujete glas,
Da se Isus porodi u blaženi čas...”

Božić su svete mise na svetog Stjepana (drugi dan Božića) i na svetog Ivana (treći dan Božića), “Čestit Božić, Sveto Isusovo porođenje i Sveti Stjepan (Ivan)”, i odlazak u crkvu pokloniti se jaslicama.

Božić su “vodičari” koji su išli po kućama od trećeg dana Božića, predvođeni prakaturima i parokom i posvećivali kuće, kupili nobet (crkveni porez). Dok se ranije znalo u vodicu ubacivati “gvozdene pare” (zveka) kao prilog za sjemeništa, danas se to već može uraditi online – preko interneta. Ali "zveči" drugačije?

Božić su Mladjence, četvrti dan Božića, kada rano izjutra, obično starije žene zatiču djecu na spavanju i tuku šibom vičući „u dužinu - u širinu!“, da bi djeca bolje rasla, ona mršavija “u širinu!“, a ona debljuškasta „u dužinu!“.

Božić je dan prije Bogojavljenja ili Sveta tri kralja, 06. siječnja, Vodokršće kako se znalo kazati, kada se blagosilja, posvećuje (slana) voda i kući se nosi bogojavljenska sveta voda, koja se koristi za sva posvećivanja i religione obrede preko cijele godine.

Božić su jaslice i okićeni borovi koji su znali u crkvama ostajati sve do Svijećnice, poznatije kao Marino i još poznatije po na taj dan blagoslovljenim “marinskim svijećama” koje se pale kada neko umre. Svijećnicom se okončavaju božićni običaji u širem smislu.

Božić je nevino djetešce, mlađi brat ili sestra koji spavaju na bubarici u šibom pletenoj bešiki.

Božić je ljubav i opraštanje, zaboravljanje malih, sitnih, ali i onih krupnih, ovozemaljskih razmirica i svađa. («Ljubi bližnjega svog kao samog sebe»)

Božić je mir, unutarnji, duševni, sakralni, ali i onaj opći.