Upoznao sam je u rano proljeće, imala je predivnu gustu kosu, mirisala je na tek pokošeno sijeno....njen pogled me očarao...nitko za mene nije postojao, osim nje

Obećao sam joj da ću je slušati, a ona mene da će mi kuhati, spremati, peglati košulje. Rekla je da će me ljubiti kad god budemo skupa, i da već ima krznenu bundu i stan, pa da joj ne treba kupovati drugu....

 

Kako sam bio sretan, a i ona. Izjavljivali smo si ljubav svakog dana našeg zajedničkog života. Njeno tijelo, privilo se uz moje, slušao sam otkucaje njenog srca, uživajući u sreći za koju sam mislio da će trajati vječno...

No ubrzo je počela biti nerazumna. Daj novca, daj još novca... Pa nemam ženo, šta ti je! Daj me pusti da spavam. I tako potrošiš svaku kunu čim ju dobiješ u ruke....

Morao sam pribjeći strožim mjerama. Nema više sama u schoping. Ta bi doma dovukla i mrtvo magare, samo da je na prodaju....

 Postala je nerazumna. Više mi ni na nogomet nije dala da idem sam. Nema pijanke sa frendovima, poludjela je naprosto.....

 Maštao sam o nekoj boljoj, idealnoj ženi.....

 Bio sam tužan, razočaran. Sve češće sam prebivao vani. Samo da ju ne slušam...

 Nisam ni došao do kućnih vrata, a već mi je očitala bukvicu! Gdje si bio? S kim si bio? Kad ćeš se ozbiljno primiti posla? Strašno......

Tko bi to mogao izdržati. Počeo sam sažaljevati sam sebe.....

A u trenucima, tišine, sjećao sam se zaklinjanja na vječnu vjernost. Gledanja u zvijezde. Sanjao sam o sreći, o idili... a ovo sad....

 No nasmiješila mi se i sreća. Našao sam MAGICUS na internetu. I drugi se žale, ne samo ja.... No zamalo mi je razbila kompjuter kad je vidjela šta pišem i čitam. Koja nerazumna osoba..... Sva sreća da me prijatelji s Magicusa razumiju.....

Očajan sam. Ne mogu više. Sram me pred rodbinom, pred prijateljima.......

 Sve sam nade polagao u nju... A šta sam dobio? Eh, šta ti je život? I vjeruj u ljubav..