Tamo gdje sam odrasla (i u doba kad božić službeno nije bio dobrodošao) naučili su me moji baka i djed da se neke stvari, događaji i ljudi nose u srcu, i da kao takve nitko ih ne može promjeniti niti oskvrnuti....moja prva reakcija na okićeni bor, prije par godina bila je izraz očaja i ljutnje prošiven nevjericom, no kućni odgoj me spriječio da vrištim.

Djed mraz napadao me iza svakog ugla i pokušaj da objasnim svojoj djevojčici da u tome ima čarolije svaki bi put pao u vodu.i tako nemoćna, posegnuh za magijom, jer nikako nisam željela svojoj maloj vili ne pokazati advent....ispričala sam joj priču kojoj su meni pričali moji učitelji, o srcu velikom kao cijeli svemir, u kojem ima ladica i polica za sve što nam je lijepo i drago...mi hodamo po shoping centrima diveći se ljepoti ukrasa (jer smo kreativci) i dekoracija, ali nam ne mogu ništa, naš advent počinje točno na vrijeme, smreke i božikovine u našem vrtu dobiju najljepše bajkovite haljine točno na badnjak, i u našoj kući (a vjerujem i u vašima)čarolija počinje točno u ponoć....i ništa nam ne mogu ni okićene jelke dva mjeseca ranije, ni kričave reklame...i baš me briga za profite i njihove razloge, ne primjećujem ih....