Pa...zaista često imam osjećaj da vrijeme ide brže nego što bih ja to želio. Često zastanem, pogledam oko sebe, i vrlo često ustanovim da je vrijeme nepovratno prošlo za neke stvari koje sam planirao uraditi, a nisam stigao. Ponekad i sam budem kriv za neostvarene planove i želje, a nekada čudan i neobjašnjiv splet okolnosti budu «krivi» za neispunjenje mojih planova.

Kada bih mogao vratiti vrijeme, mnoge stvari bih drugačije uradio. Najviše mi je žao kad  ovaj svijet napuste meni drage osobe, a ja, iako su mi dragi, nisam našao vremena  da s njima više budem, da se s njima više družim. Nekoliko takvih događaja me dobro potreslo i ražalostilo, kad su ovaj svijet napustile meni drage osobe. Toliko je to djelovalo na mene, da u svom životu, sada ostavljam i vremena i mjesta da se družim sa meni dragim osobama. Više takvo nešto ne prepuštam slučaju. Kad  god se sjetim meni nekog dragog, nazovem ga ili odem kod njega i provedemo jedan dio vremena zajedno u dobrom raspoloženju, tako da mi poslije ne bude žao i da se ne pitam:»Zašto nisam»?

Svjestan sam da svojim dobrim raspoloženjem mnogima mojim prijateljima olakšam svaki problem i bude im lakše, a i meni prija druženje, pa poslje svakog druženja  osjećam se i ja bolje. Čovjek je društveno biće i ako se družimo, samo se ponašamo u skladu sa prirodom. Bilo kakav posao i bilo kakav problem, lakše se rješava u društvu  nama bliskih i dragih osoba. Ne kažu bez veze da «Ni ručati ne valja sam».

U ova moderna vremena, natjerali su nas da žurimo. Sve je nekako određeno: u koliko sati počinje škola, u koliko sati počinje posao, u koliko kreće autobus, u koliko počinju raditi prodavnice, u koliko imamo zakazano kod zubara i sve nekako u tom stilu, sve mora na vrijeme, zato uvijek nekud žurimo, zato smo pod stresom.

 Zato je s vremena na vrijeme dobro zastati, ne žuriti nikuda i sve lijepo odraditi «na tenane», polako i sa zadovoljstvom.

Vrijeme je stvar koju ne možemo zaustaviti, ali možemo promjeniti naše poimanje vremena i možemo se samo truditi da vrijeme što bolje iskoristimo, da ne prođe uzalud.

Na primjer, nije isto sjediti u zubarskoj stolici pet minuta, kad nam zubar popravlja zub ili recimo kad smo sa voljenom osobom. Kod zubara, pet minuta, izgleda kao pet sati, dok pet sati sa voljenom osobom, može proći brzo, kao pet minuta.

Isto tako, neke stvari, ako ne uradimo na vrijeme, bolje i da ih ne radimo. Na primjer, ako imamo mačku, i ako je ne nahranimo na vrijeme, i mačka ugine, uzalud je poslije toga da joj donesemo i brdo hrane, mački ta hrana više ne koristi.  Ili....ako imamo ružu u vrtu i ne zalijemo je na vrijeme, pa ruža uvene, možemo do te ruže dovesti i Nijagarine vodopade, ali to ruži više neće koristiti.

Ako sami ne znamo uraditi nešto na vrijeme, možemo to i prepisati:"Ako vidiš komšiju da se brije, ti se nasapunaj".

 Zato, ako biramo kako ćemo iskoristiti svoje vrijeme i ako pravu stvar uradimo u pravo vrijeme, nećemo biti robovi  nego gospodari vremena. A razlika je ogromna.

Što se tiče vremenskog ubrzanja, ima tu neke istine. Iz ličnog iskustva znam da vrijeme do podne sporije protiče, a poslije podne ide "ko niz brdo". Zato, ako imam neki posao da odradim, trudim se da to bude prije podne. Poslije podne vrijeme ide brže, a još ako me neko omete, a  posao nisam ni započeo, onda, taj dan, ništa od posla.

Prosječni ljudi ustaju negdje oko pola osam, a vrijedni ljudi ustaju sa prvim pjetlovima i već se narade, dok oni prosječni tek ustanu.

Vjerojatno je tako sa čitavim životom, mladost sporije prolazi jer u mladosti učimo, sve nam je zanimljivo i stoga vrijeme sporije prolazi.

 Kasnije, kada čovjek uđe u godine, već je neke stvari naučio, manje mu je interesantno i vrjeme počinje da ubrzava. 

Onaj ko želi da uspori vrijeme, neka ustaje rano, sa prvim pijetlovima, iskoristiće dan i biće mu dan puno duži. 

Što se onih starijih tiče, mislim da trebaju uvijek učiti nešto novo, trebaju se nečim zanimati i uvijek učiti, jer:"Čovjek se uči dok je živ".

Velika je greška upasti u kolotečinu, raditi iste stvari svaki dan postane dosadno. S vremena na vrijeme treba raditi nešto novo. Uzor mi je Nikola Tesla, koji je većinom spavao samo sat u toku dvadeset četiri sata. Nikoli Tesli, život je bio zanimljiv i ispunjen cijelo vrijeme.

Svima nama život može biti zanimljiv, samo se trebamo pokrenuti, naći zanimaciju. Jedan hobi neibježno vodi do drugog hobija i nigdje kraja. Život je lijep, zar nije?