Sa zalaskom sunca
u sobu se moju uvlačiš,
kroz pukotine sitne
tiho se provlačiš.
Bešumno svoja krila
nada mnom rastvaraš
i govoriš riječi
meni nerazumljive:
- izgovaraš kletvu.
Ljubav mi svoju nudiš,
na put u vječnost zoveš.
U vrtlogu mjesečeve prašine
ja ipak posežem za Suncem!