Čudna sam ja biljka.

Nikada nisam napisala pismo Djedu Mrazu ili Djedu Božićnjaku, a ni svetom Nikoli.

To su ionako ikone kapitalizma i zaštitnici histeričnog trošenja.

Svake godine u ovo doba postanem i oduševljena i uznemirena.

Grad bljesne u svom kičastom sjaju stvarajući iluziju čarolije, no s druge strane taj pritisak o obveznom darivanju me baca u pravu pravcatu depresiju.

Užasavam se moranja svake vrste.

Kad dobijem darove, otvorim ih odmah jer prijeti ozbiljna opasnost da ih nikada ne otvorim.

A smisliti poklone za drage osobe mi je još veća muka. Za skupe darove nemam novca, a drangulije ne želim poklanjati.

A opet, to podrazumijevajuće darivanje kao da obvezuje i kao da ću namjerno povrijediti drage osobe ako to odlučim bojkotirati.

Naravno da ipak svake godine improviziram neke poklončiće, ali se osjećam loše, jer uvijek mislim da ljudi od mene očekuju više.

Ove godine ne kupujem ništa, darove ću napraviti sama. Godinama skupljam boce neobičnih, posebnih oblika. Ukrasit ću ih ručno umjetnim snijegom, zlatnim i srebrnim sprejem i raznobojnim šljokicama i bit će svaka drugačija. Nastojat ću svaku prikladno napuniti nekim pićem i bit će to moji posebni darovi.

I dalje ću osjećati nelagodu i tjeskobu zbog blagdanske euforije, ali barem ću izbjeći neurotično i uglavnom besmisleno kupovanje. 

Ps.

Vidim da ovdje na portalu kroz cijelu godinu ima kojekakvih darivanja. Trenutno je u tijeku besplatno odgovaranje na pitanja čitatelja.

Vidjela sam popis naslova za nagrade u ovom natječaju, i jako želim baš Knjigu Sinkroniciteta - Igra proricanja.

Eto, imam želju, još ima bar malo djeteta u meni. Nikada nisam pisala ni Djedu Božićnjaku ni svetom Nikoli, ali eto pišem Magicusu.

Ta knjiga bi me stvarno razveselila

Hvala:)))