D A R I V A NJ E kao dobar običaj ili imperativ
Svake godine sve ranije počinje blagdanski konzumerizam , neznam kako bi to drugačije nazvala. Blještavilo, popusti i slične smicalice odvlače čovjeka od prave svrhe blagdana. Svrha toga je profit i stavljanje Boga u drugi plan.
Mnogi gradovi su lijepo uređeni u blagdansko vrijeme i možda bi u tome i mogli uživati ali glasna glazba iznad svake mjere stvara buku te umjesto da osjećamo mir i radost, osjećamo nemir i nervozu. Kao da ne postoji glazba koja godi duhu i tijelu ili je ta glazba nepoželjna, ne daj Bože da se osjećamo Božanski jer moraš biti sav izvan sebe. Grad u kome živim je lijepo uređen ali tu ljepotu zagađuje buka koju sam spomenula. Tu nečuješ nit sam sebe a kamoli nekog drugog.
Vratimo se činu darivanja. Darujemo iz raznih razloga kao što je zahvalnost, razne prilike kao rođendani ili zbog običaja kao što je to Božić. Sam čin davanja je predivno iskustvo zato kažu da davanje smanjuje razinu stresa. Naše je ionako samo ono što smo drugima dali. Ako je po tome suditi onda sam vrlo bogata. Meni ne treba posebna prilika da bi nekog obradovala materijalnim ili duhovnim darom. Uvijek imati vremena za one koji trebaju osmjeh, lijepu riječ ili priliku da ih se samo sasluša također je dar. Pažnja koju dajemo drugoj osobi može joj povratiti povjerenje u život ili je iscjeliti pogotovo ako je puna problema, a nema ih s kime podijeliti. Pomaganje drugima usrećuje, pogotovo kada poklanjamo sebe tada zaista darujemo.
Ljudi koji vole darivati i šire optimizam oko sebe zdraviji su i dulje žive. Treba samo pogledati volontere sa koliko ljubavi daruju sebe za opće dobro. Sretna su to i zadovoljna lica i ništa im nije teško. Vidi se da se osjećaju sretni i povezani s drugim ljudima šireći sreću, radost i nadu oko sebe.
Kako vrijeme prolazi darivanje se mijenja. Nekada sam kroz cijelu godinu izrađivala darove koje ću pokloniti za rođendan, Božić ili za neku drugu priliku. Šivala bi, heklala, plela ili crtala. Bili su to razni tabletići, stolnjaci, vestice, haljinice, igračke ili male slikice. Utkala sam u to puno ljubavi i tome sam se jako veselila pogotovo ako sam uspjela osmisliti nešto novo, drugačije i korisnije. Bilo je tu svega za svakog člana obitelji od djece do djedova i baka. Nismo nikad zaboravili susjede i prijatelje. Ispekli bi i fine kolačiće koje bismo za blagdane podijelili.
Danas ima svega pa je dar najlakše kupiti. Obično ljudi kupuju ono što se njima sviđa neovisno o tome kome će ga pokloniti. Još uvijek imam naviku da kroz cijelu godinu spremam darove ovisno o tome što netko voli, cijeni ili mu je potrebno. Isto tako volim to lijepo i maštovito zamotati. Volim primiti ali i darivati neku korisnu knjigu. Darovala sam puno knjiga koje su nekima promijenile pogled na život i na kraju i sam život. Tako je darivanje kod mene postalo čarolijom. Taj osjećaj kad darujemo je ono što nikad nećemo izgubiti to je bogatstvo koje nam niti smrt ne može oduzeti. Taj osjećaj ima iscjeljujući utjecaj na naš duh i tijelo i to je ono što nosimo sobom kad napuštamo ovu razinu postojanja. Putem predavanja i meditacija davala bih svoje znanje bez imalo očekivanja sretna da ima onih koji to žele primiti i tako pridonijeti svojem razvoju što se u konačnici odražava i na okolinu.
Materijalne stvari ne možemo nositi sa sobom nakon smrti ali taj utisak o osjećajima kad darujemo je to što ide s našom dušom. To je ono što nikad ne možemo izgubiti niti nam to netko može oduzeti.
Darivanjem dajemo doprinos stvaranju novog i boljeg svijeta pogotovo ako darujemo onima sa kojima nismo ni u kakvom odnosu, ako dajemo nesebično ne očekujući ništa za uzvrat. Sreća nije u posjedovanju već u darivanju. Darivanje se ne odnosi samo na ljude već i na sve ono što nas okružuje. Darivanje za životinje , briga za okoliš, jer svemu što nas okružuje je potrebna pozornost. Darivanje treba prihvatiti kao igru koja nikad ne završava. Kad darujemo razvijamo božansko u sebi tada smo poput Stvoritelja koji nesebično i bezuvjetno daruje život.
Svatko ima nešto za davanje, davanje nije samo materijalna stvar ili novac. Davanje je i kad pomažemo bolesnom susjedu donijeti kruh iz pekare, nemoćnoj bakici oprati prozore, prosjaku se i nasmješiti, a ne samo dati novčić. Darivati možemo na bezbroj načina te tako učiniti druge sretnima što u krajnosti ima posljedicu oplemenjivanja nas samih, a time se i ubrzava naš duhovni rast.