Evo kako je opisan taj uređaj: «Općenito, ovo razotkrivanje govori o sustavu za izazivanje zvučnih i psiholoških smetnji te djelomične gluhoće neprijatelja u ratnim situacijama. U osnovi, veći broj različitih pretvarača zrači visoko usmjerivu zraku moduliranu šumom, kodom ili govornim signalom. Izum može koristiti različite oblike i može uključivati pokretne radijatore montirane na vozila i usmjerene tako da konvergiraju u željenoj točki, neovisno postavljena vozila s običnim frekvencijskim modulatorom, ili sredstva koja se koriste za moduliranje zvučne zrake uz stalnu frekvenciju. Za vrijeme bitke, prijateljske snage bile bi opremljene referentnim generatorom za zvučnu demodulaciju projiciranog signala, čime bi dobivali razumljiv zvučni signal, dok bi neprijateljsko ljudstvo djelomično oglušilo od projiciranog signala, i istovremeno ne bi bilo u stanju otkriti ništa razumljivo u emitiranom moduliranom zvučnom signalu.» Jednostavnije rečeno, netko bi svojim vojnicima mogao omogućiti osobnu komunikaciju na daljinu, istovremeno ju onemogućujući drugima i onesposobljavajući protivnike.
1974, primijećeno je da kod korištenja mikrovalova prijemnik mijenja (pretvara) signal u akustični signal. Taj signal «čuje» se u glavi ili tik iza glave. U izvještaju se tvrdilo: «...primijećeno je da se prividna lokacija 'zvuka' pomicala od opažačeve glave do apsorbera. To jest, apsorber je djelovao kao pretvarač mikrovalne energije u zvučni signal. Ovo zapažanje, koliko nam je poznato, dosad nije opisano u literaturi i može poslužiti kao mehanizam koji omogućuje 'slušanje' pulsiranih mikrovalnih signala.»
Do 1989. znanost je ostvarila još jedan skok naprijed kombinirajući modulirani signal s mikrovalnim nosačem. To je omogućilo puno djelotvornije slanje zvuka. Izviješteno je: «Zvuk se inducira u glavi osobe ozračivanjem glave mikrovalovima u rasponu od 100 megaherca do 10.000 megaherca koji su modulirani određenim valnim oblikom. Valni oblik sastoji se od frekvencijski moduliranih kratkih signalnih rafala. Svaki rafal sastoji se od deset do dvadeset ravnomjerno raspoređenih, tijesno zbijenih impulsa. Širina rafala je od 500 nanosekundi do 100 mikrosekundi. Širina impulsa je u rasponu od 10 nanosekundi do 1 mikrosekunde. Rafali su frekvencijski modulirani zvučnim inputom radi izazivanja osjeta zvuka kod osobe čija je glava ozračena.»
Još dva patenta odobrena iste godine koristila su ovo otkriće. Prvi izum odnosio se na uređaje za poboljšanje sluha kod sisavaca: «Izum se temelji na opažanju zvuka koji se doživljava u mozgu kada se mozak izloži određenim mikrovalnim signalima.» Drugi izum potvrdio je ranija opažanja: «Zvuk se inducira u glavi osobe ozračivanjem glave mikrovalovima u rasponu od 100 megaherca do 10.000 megaherca, moduliranih određenim valnim oblikom. Valni oblik sastoji se od frekvencijski moduliranih rafala. Svaki rafal sastoji se od deset do dvadeset ravnomjerno raspoređenih impulsa tijesno grupiranih zajedno.»
1992. odobren je još jedan patent sa sljedećim opisom: «Nečujni komunikacijski sustav u kojem se nezvučni nosači, u vrlo niskom ili vrlo visokom frekvencijskom rasponu ili u susjednom ultrazvučnom frekvencijskom spektru, frekvencijski ili amplitudno moduliraju željenom informacijom i šire zvučno ili vibracijski, radi induciranja u mozak, obično uz pomoć zvučnika, slušalica ili piezoelektričnih pretvarača.»
Ovaj uređaj imao je ograničenu primjenjivost u praksi, jer je bilo potrebno da osoba bude u kontaktu s odašiljačem ili u njegovoj neposrednoj blizini.
Kada se ovi patenti analiziraju zajedno, vidljivo je da je svaki od njih bio zaseban korak prema novom sustavu oružja.
1995. objavljeno je da su u ranim istraživanjima bili poslani i primljeni jasni zvučni signali. Sada je teško utvrditi o kojoj se razini vojnih ili drugih istraživanja ovog područja radilo. Iz kongresnih je izvještaja jasno da je cijelo ovo područje bilo izuzetno zanimljivo obavještajnim zajednicama. Prema organizaciji Znanstvenici za globalnu odgovornost, «Dr. Alan Frey i Joseph Sharp proveli su istraživanja u vezi s tim. Sharp je sam sudjelovao u pokusima i izjavio je da je čuo i razumio riječi prenesene pulsno-mikrovalnim signalima analognim zvučnim vibracijama govornika. Komentirajući te studije, dr. Robert Becker, dvostruki kandidat za Nobelovu nagradu za mir, primijetio je da je takav uređaj očigledno primjenjiv u tajnim operacijama s ciljem izluđivanja subjekata pomoću glasova, ili za slanje neuhvatljivih uputa potencijalnom ubojici.»
Zatim se 1996. pojavio nov izum, «bežični komunikacijski sustav, koji se ne može otkriti radiofrekvencijskim metodama, za pretvaranje zvučnih signala uključujući i ljudski glas, u elektronske signale u ultrazvučnom frekvencijskom rasponu. Ultrazvučni signali prenose se zvučnim tlačnim valovima kroz noseći medij, uključujući plinove, tekućine ili krute tvari, i pretvaraju se ponovno u izvorni zvučni signal». Iako je ovo bilo namijenjeno korištenju uz hardver za slanje i primanje, važno je to što su utvrđene metode modulacije za prijenos signala.
Pravi rad tek je trebao biti objavljen javnosti u obliku patenata. Međutim, počele su se pojavljivati pretenzije vojske na ovo područje. Iz iskustva je bilo poznato da patente vlada zadržava, a vojska konfiscira. Nakon što bi oteli to intelektualno vlasništvo, izumiteljima bi ponudili izbor: ili radi za vladu, ili ne smiješ nastaviti s istraživanjima, pa čak ni govoriti o njima, prema zakonu o nacionalnoj sigurnosti. Oni koji nisu surađivali bili djelotvorno spriječeni da nastave sa svojim radom.
Veze mozak-kompjuter
Postignuti su veliki uspjesi u povezivanju biologije s informacijskom tehnologijom.
1990. pojavila se vijest da su «[z]nanstvenici po prvi put uspjeli stvoriti koloniju ljudskih moždanih stanica koje se dijele i rastu u laboratorijskim zdjelicama, što je uspjeh koji ima duboke implikacije za razumijevanje i liječenje širokog raspona neuroloških poremećaja od epilepsije do Alzheimerove bolesti».
Prema izvještaju objavljenom u Wall Street Journalu u veljači 1994: «Istraživači kažu da su napravili ključni prvi korak prema stvaranju elektronskih mikročipova koji koriste žive stanice mozga. Istraživači kažu da su naučili kako smjestiti embrionalne moždane stanice na željene točke na silicijskim ili staklenim čipovima i potaknuti ih da rastu duž željenih puteva.»
Druga mogućnost je da bi se i moždane stanice i kompjuterski hardver mogli izrađivati u laboratorijima, što bi, možda, moglo dovesti do proizvodnje prvih biološki pojačanih kompjutera.
Što vam je na umu?
Pokrenuta je važna inicijativa primjenjiva u kreiranju mjera protiv droge: Inicijativa za tehnologiju snimanja mozga. «Ova inicijativa osniva regionalne NIDA-ine [Nacionalni institut za borbu protiv zloupotrebe droga] centre za neurosnimanje (neuroimaging) i predstavlja interagencijski združeni pothvat koji financiraju CTAC-a [Centar za procjenu tehnologije za borbu protiv droge], ministarstvo energetike i NIDA, s ciljem razvoja novih znanstvenih oruđa (novih radio-markera i tehnologija) za razumijevanje mehanizama ovisnosti i procjenu novih farmakoloških terapija.» Ne samo što bi se kroz neurosnimanje mogao postići spomenuti cilj, nego bi se takvim snimanjem mogla mapirati emocionalna stanja osobe, utvrđivati kemijski utjecaji, a možda čak i čitati određene misli.
Physics Today je još 1975. izvijestio: «Napredak u načinima mjerenja ekstremno slabih magnetskih polja koja stvaraju organi kao što su srce, mozak i pluća, vode prema važnim novim metodama dijagnosticiranja abnormalnih stanja.»
1995. patentiran je sustav za snimanje i dekodiranje moždanih signala, koji uključuje pretvarač za stimulaciju osobe i EEG pretvarače za snimanje signala moždanih valova te osobe. Također uključuje i kompjuter za kontrolu i vremensko usklađivanje podražaja upućenih osobi i istovremeno snimanje moždanih signala, te ili interpretiranje tih signala pomoću modela za povezivanje konceptualnih, percepcijskih i emocionalnih misli s EEG signalima misli te osobe, ili usporedbu signala s moždanim signalima normalnog stanovništva radi dijagnosticiranja i lociranja izvora percepcija, koncepcija i emocija povezanih s disfunkcijom mozga. Drugim riječima, uređaj čita vaš um uspoređujući vašu moždanu aktivnost s onom kod drugih ljudi.
1996. pojavio se ovaj orvelovski proizvod: «...metoda za daljinsko utvrđivanje informacija o emocionalnom stanju osobe, dok se energija valnog oblika s unaprijed određenom frekvencijom i unaprijed određenim intenzitetom generira i bežično šalje prema subjektu smještenom na udaljenoj lokaciji. Valna energija koju emitira subjekt detektira se i automatski analizira radi dobivanja informacija o emocionalnom stanju osobe. Fiziološki ili fizički parametri krvnog tlaka, srčanog ritma, veličine zjenica, ritma disanja i razine znojenja mjere se i uspoređuju s referentnim vrijednostima radi dobivanja informacija upotrebljivih u analizi odgovora ili možda kriminalnih namjera osobe u sigurnosno osjetljivim područjima.» Ova tehnologija mogla bi se koristiti za utvrđivanje što bi osoba mogla učiniti, na osnovu njegovih potpuno uočljivih unutarnjih emocija. Ta tehnologija prolazi kroz svaki zid od ponašanja koji osoba može podići i ulazi ravno u mozak kako bi utvrdila što bi nekoj osobi moglo biti na umu.
Izazivanje ponašanja umjesto pukog čitanja emocionalnog stanja osobe tema je rada jednog kanadskog znanstvenika. «Znanstvenici pokušavaju rekreirati otmice od strane vanzemaljaca u laboratoriju... Pokus, koji će voditi profesor Michael Persinger, neuroznanstvenik sa sveučilišta Laurantian iz Sudburya, Ontario, sastoji se od prilagođene motociklističke kacige s bočno ugrađenim solenoidima koji stvaraju magnetsko polje u glavi subjekta.» Taj je pokus proveden, i bio je predmet ekspozea o kontroli uma koji je objavio Canadian Broadcasting System. Ovaj dio objavljen je u emisiji Undercurrents u veljači 1999. Autor ovog članka također se pojavio u emisiji, zajedno s nekoliko drugih osoba zainteresiranih za ovo područje.
U izvještaju iz 1993. stoji da je dr. Persinger preko 20 godina «...radio na teoriji koja povezuje ne samo NLO-e i potrese, nego i snažna elektromagnetska polja i objašnjenje paranormalnih vjerovanja s neobičnim moždanim aktivnostima. On je također otkrio da stimuliranjem jednog drugog područja, sljepoočnih režnjeva, može izazvati razne vrste mističnih iskustava, izvantjelesnih senzacija i drugih naizgled paranormalnih fenomena.» Rad ovog liječnika sugerira da bi ta iskustva mogla biti rezultat aktivnosti u mozgu, a ne stvarnih iskustava pojedinaca. Postigao je određene uspjehe u ponovnom izazivanju mnogih takvih iskustava kod svojih subjekata. Dr. Persinger je također poznat po svom radu na proučavanju učinaka ELF-a [valova vrlo niske frekvencije] na pamćenje i moždane funkcije.
1991. patentirana je metoda za mijenjanje moždanih valova na željenu frekvenciju. 1975. se u jednom patentu raspravljalo o sličnoj tehnologiji: uređaju i metodi za «...čitanje moždanih valova s položaja udaljenog od subjekta simultanim emitiranjem elektromagnetskih signala različitih frekvencija prema mozgu subjekta, u kojem signali međusobno interferiraju i stvaraju valni oblik moduliran moždanim valovima subjekta. Valni oblik interferencije koji oslikava aktivnost moždanih valova mozak emitira natrag prema prijemniku, gdje se demodulira i pojačava. Demodulirani valni oblik tada se prikazuje radi vizualnog proučavanja i šalje u kompjuter na daljnju obradu i analizu. Demodulirani valni oblik također se može koristiti za stvaranje kompenzirajućeg signala koji se emitira natrag prema mozgu radi izazivanja željene promjene električnih aktivnosti u njemu.» Jednostavnije rečeno, moždana aktivnost se mapira kako bi se pročitalo emocionalno stanje osobe, njene konceptualne sposobnosti ili intelektualni obrasci. Moguće je generirati drugi signal i poslati ga natrag u mozak tako da zamijeni prirodni signal, izazivajući promjenu energetskih obrazaca mozga. To je «usmjeravanje mozga» koje uzrokuje promjene u svijesti. Postoje mnoge mogućnosti pozitivne primjene ove tehnologije, kao što je spomenuto na početku ovog odjeljka, ali važan je faktor tko kontrolira tehnologiju i s kojim ciljem.
U siječnju 1998, sljedeća sažeta izjava pojavila se u vodećem znanstvenom časopisu Nature, citat neuroznanstvenika Jean-Pierrea Changeuxa s Pasteurovog instituta, predsjednika francuskog nacionalnog odbora za bioetiku: «Ali neuroznanost također stvara potencijalne rizike, rekao je, objasnivši da napredak u cerebralnom snimanju otvara neizmjerne mogućnosti za povredu privatnosti... postat će uobičajene i sposobne djelovati na daljinu, predvidio je. To će otvoriti put zloupotrebama kao što su napad na osobnu slobodu, kontrola ponašanja i pranje mozga.»
bglavac
edin.kecanovic
