Svim životinjama sa polja, svim pticama na nebu i svemu, što se kreće Zemljom, što ima životni dah u sebi, dajem sve zeleno bilje za hranu.
Tako se dogodilo.

“Bog pogleda sve, što je načinio: To bijaše vrlo dobro."

Postanak 1,29-31

Tekstovi iz biblije nastajali su tijekom stoljeća. Ljudi su zapisivali što im je preneseno i što je odgovaralo njihovim vlastitim predodžbama, a koje često nisu bile u suglasju s Bogom. To važi i za krvave pirove sa životinjskim lešinama koje je navodno Mojsije priređivao na žrtvenim oltarima. Isto važi za mnoge “Božje naloge”, za ubojstvo djeteta, razbojničko ubojstvo i čak ubojstvo naroda iz Starog testamenta, tako da su se čak diktatori za svoja djela i Luther za svoja smaknuća bez problema mogli pozvati na bibliju.

Novi testament je također djelo ljudi - zbirka tekstova čije je sastavljanje kao “Sveto pismo” uslijedilo crkvenim dekretom. Mnogo toga što je jednako tako bilo “sveto” nije prihvaćeno. Mnogo toga što je Isus iz Nazareta poučavao, ostalo je skriveno u apokrifnim spisima i nije stavljeno u bibliju, onu za koju crkva govori da je u njoj svaka riječ “Božja riječ”.

Kad je crkveni otac Hieronymus prije oko 1600 godina po nalogu pape sastavio prvo autorsko izdanje biblije, nalazio se pod velikim pritiskom moćne crkve i političkih snaga. Teme kao što su ponovno rođenje i naučavanja Nazarećanina o miroljubivom ophođenju ljudi prema životinjama nisu našle svoje mjesto u crkvenoj bibliji. Da je Hieronymus znao za Isusovu ljubav prema životinjama, jasno potkrepljuje donji citat.

Iako je u službenoj bibliji mnogo toga prešućeno, ipak istina izlazi na vidjelo. Tomu će pridonijeti i ova knjižica.

Ovom zbirkom citata želimo poći od prakršćanstva i Isusa rehabilitirati kao prijatelja životinja.

“Uživanje životinjskog mesa bilo je nepoznato do potopa, ali od potopa u usta su nam trpali smrdljive sokove i die vlakna životinjskog mesa…
Isus, Krist, koji se pojavio kad se ispunilo vrijeme,
ponovo je spojio kraj sa početkom, tako da nam sada više nije dozvoljeno, jedenje životinjskog mesa. “ Hieronymus (331-420) (Adversus Jovinianum I,18)

Čitatelj biblije se na nedozvoljen način zavarava u pet Mojsijevih knjiga da je Bog želio da se životinje muče i za Njega ubijaju. Ti tekstovi su tako lukavo manipulirani da vjernici trebaju vjerovati kako je Bog jedno perverzno, brutalno, neljubazno i gnjevno biće koje se raduje brutalnom i besmislenom pokolju životinja. Tko vjeruje da je to Božja riječ kako to želi dokazati jedna od najvećih institucija, taj se nalijepio na zamračenje istine. Tko međutim, istražuje proroke, pronaći će čak i u bibliji pokoju istinsku Božju riječ koja se očito omakla “korektoru” i krivotvoritelju pisma.

Amos
"Tužan sam zbog vaših svetkovina i prezirem ih, a vaša okupljanja ne mogu trpjeti. Kada mi žrtvujete žrtve paljenice i žrtve za jelo, to mi se ne dopada i ne mogu vidjeti vaše masne žrtve zahvalnice.
Makni od mene dreku tvojih pjesama jer ne mogu slušati zvuk tvoje harfe! Međutim neka struji pravo kao voda i pravednost kao nikad presušeni potok. "
Amos 5, 21-24

Izaija
"Tko zakolje bika, jednak je onome koji ubije čovjeka; tko žrtvuje ovcu, jednak je onome koji psu slomi vrat; tko donosi žrtvu za jelo, jednak je onome koji poklanja svinjsku krv; tko pali tamjan, jednak je onome koji obožava bogove."
Izaija 66, 3-4

"Što će mi mnoštvo vaših žrtava?, reče GOSPODIN. Ja sam sit vaših žrtvi paljenica ovnova i masti tmastih goveda i ne sviđa mi se krv od bikova, janjadi i jaraca. Kada dođete da bi mi se pokazali - tko od vas zahtijeva da zgazite moje predvorje? Ne donosite više uzaludne žrtve jela!…Pa i ako širite svoje ruke, ipak od vas skrivam svoje oči; i ako se mnogo molite, ipak vas ne čujem jer vašu su ruke pune krvi. Operite se, očistite se, maknite svoja zla djela ispred mojih očiju; ostavite se zla! Naučite činiti dobro, težite pravdi, pomozite potlačenima, budite pošteni prema siročadi, branite udovice!”
Izaija 1, 11-13.15-17

Habakuk
"Tebe pritišće tvoj zločin protiv libanonske šume i uništenje velike divljači ti je na teret."
Habakuk 2, 17

Jeremia
"Što pitam za tamjan iz Sabe i za ukusne začine koji dolaze iz dalekih zemalja? Vaše žrtve paljenice mi se ne dopadaju i ne sviđaju mi se vaše žrtve klanice."
Jeremia 6, 20

"Ja međutim, u one dane kad sam vaše očeve izveo iz Egipta, nisam rekao i zapovjedio ništa o žrtvama paljenicama i žrtvama klanicama; već sam im ovo zapovjedio: Pokoravajte se mojoj Riječi koju vam zapovijedam da bi vama bilo dobro."
Jeremia 7, 22-23

Micha
"Čime se mogu približiti GOSPODINU, nakloniti se pred uzvišenim Bogom? Trebam li mu se približiti sa žrtvama paljenicama i jednogodišnjim telićima? Hoće li se GOSPODINU dopasti tisuće ovnova, bezbrojne bujice masti? Trebam li za svoj prekršaj dati svog prvorođenog, plod moje ljubavi za moj grijeh? Tebi je rečeno, čovječe: Što je dobro i što GOSPODIN od tebe zahtijeva je da držiš Božju riječ i vježbaš se u ljubavi i budeš ponizan pred tvojim Bogom."
Micha 6, 6-8

Hošea
"Ja se radujem ljubavi, a ne žrtvi; Božjoj spoznaji, a ne žrtvi paljenici."
Hošea 6, 6

"Pa i ako mnogo žrtvujete i donosite meso za jelo, ipak se to Gospodinu ne dopada."
Hošea 8, 13

Psalm
"Jer sva divljač u šumama je Moja i na tisuće životinja po brdima. Ja poznajem sve ptice u brdima; sve što se kreće po Zemlji je Moje. Kad sam ogladnio, nisam ti to želio reći; jer Zemlja je Moja i sve što je na njoj. Misliš li ti da ja želim jesti meso bikova i piti krv jaraca?
Bogu žrtvuj zahvalnost i ispunjavaj svoje zavjete Uzvišenom i zovi me u nevolji, tako te želim spasiti, a ti Me trebaš slaviti."
Psalm 50, 10-15

Uzrečice
"Ne druži se s vinopijama, sa onima koji žderu mesna jela; jer pijanci i žderonje postat će siromašni, drijemež oblači u dronjke."
Uzrečice 23, 20-21 (jedinstven prijevod)

„Idite tamo i učite, što znači (Hošea 6,6): Sviđa mi se milosrđe, a ne žrtvovanje. “
Matija 9, 13

„On ih je poučavao i govorio im: Ne stoji li zapisano (Izaija 56,7): Moja kuća treba biti bogomolja za sve narode? Međutim vi ste iz nje načinili razbojničku pećinu. “
Marko 11, 17

„Ja sam došao razriješiti žrtvovanje i ako se ne ostavite žrtvovanja, ni gnjev (= Zakon sjetve i žetve) se neće ostaviti vas.“
Ebionäer evanđelje, cit. n. Epiphanius, Contra Haereses 30, 16.4f.

„ Teško vama koji ne čujete kako se ona (ubijena životinja) tuži Stvoritelju na nebu i vrišti za smilovanjem! Tri puta teže onome, zbog kojega ona u svojoj boli vrišti i tuži se. “
Petrusakten 38, citat prema Skriveru
Način života Isusa i prvih kršćana, S.128

„Ja sam za današnji Izrael sklopio Savez
sa životinjama s polja, sa pticama s neba
i sa svime, što puže po zemljinom tlu.
Ja slamam mač i luk; neće više biti rata na zemlji,
ona će pronaći sigurnost i mir. “
Hošea 2, 20 (jedinstven prijevod)

Kako bi znali što je Isus poučavao na temu ljubavi prema životinjama i bezmesnoj prehrani, korisno je znati kako su se ponašali Njegovi apostoli i učenici. Antikni tekstovi koji iz dotičnog razloga nisu stavljeni u kritiku biblije, kažu sljedeće:

Petrus
„ Ja sam živio od maslina i kruha jer sam povrće rijetko imao na raspolaganju. “
Clementinische Homilien, XII,6

Matija
„ Matija je živio bez mesa od sjemenki, plodova drveća i povrća. “
Clemens von Alexandrien, Paidagogos II,1,16

Ivan
„ Prema izvještaju (crkvenih otaca) Epiphanius je također živio vegetarijanski. “
Panarion omnium baeresium 78, 13.4, cit. prema Carsten Strehlow, Vegetarijanstvo/veganstvo kao sastavni dio kršćanstva, Berlin 2000, strana 35

Jakov
„ On nije uživao ni u vinu ni u pijanstvu, niti je jeo meso.“
Eusebius, Crkvena povijest II, 23,5-6

Istraživač religija Carl Anders Skriver potkrepljuje da su prema svjedočenju pismoznanaca iz 2. stoljeća, apostoli Andrej, Filip i Toma, kao i evanđelisti Marko i Luka te učenik Matija koji je nakon smrti Jude bio izabran u društvo (krug) dvanestorice učenika (sljedbenika), bili vegetarijanci.

„ Samo pitaj životinje, one će te poučiti;
ptice s neba dat će ti na znanje.
Govori zemlji, ona će te naučiti;
ribe iz mora će ti ispričati.
Tko ne zna kod svega tog,
da je ruka Gospodina napravila sve to?
U Njegovoj ruci počiva duša sveg života
i svakog ljudskog tijela duša. “
Hiob 12,7-12 (jedinstven prijevod)

Crkveni oci i crkveni pisci su još poznavali izvore i najranije rukopise i citirali iz njih. Mnogi od njih su tada živjeli vegetarijanski/veganski, apstinirajući od alkohola te su to preporučali. Iz toga možemo dobiti saznanja o prehrani prvih kršćana.

Johannes Chrysostomus
O jednoj grupi uzornih kršćana 354-407:
„ Kod njih ne teku bujice krvi; meso se ne kolje i ne siječe… Kod njih ne smrdi po užasnoj pari mesnog jela…, ne čuje se urnebes i pusta dreka. Oni jedu samo kruh koji dobiju svojim radom, i vodu koji im nudi čisti izvor. Zažele li se obilnijeg jela, oni se naslađuju voćem, a pri tom osjećaju veći užitak nego na kraljevskoj gozbi. “
Homil. 69

Clemens von Alexandrien
„ Ne postoji li unutar umjerene jednostavnosti raznolikost zdravih jela: povrće, korijenje, masline, začini, mlijeko, sir, voće i mnoštvo suhih živežnih namirnica? Pod živežnim namirnicama se podrazumijevaju one koje se mogu neposredno jesti bez upotrebe vatre, jer one su nam stalno gotove i najjednostavnije. Shodno tome apostol Matija je živio od sjemenki, voća sa tvrdom ljuskom i od povrća, bez mesa. Ivan koji je vježbao umjerenost do krajnjih granica, jeo je pupove listova i divlji med.- Krvave žrtve, vjerujem, izmislili su samo oni ljudi koji su tražili izgovor da bi jeli meso, što su mogli imati i bez ovakvog idolopoklonstva. “
Clemens von Alexandrien, Paidagogos II

Quintus Septimus Tertullianus ca. 160-221
Tertulian je više puta stao u obranu kršćana kad su ovi bili okrivljeni da su prinosili ljudske žrtve. Kako da opišem to što vi vjerujete da mi žudimo za ljudskom krvi, kad znate da nam je i životinjska krv mrska.
Apol. Cap. 9; citirano prema Robert Springer, Enkarpa, 1884, S. 292

Gregor von Nazianz ckveni otac iz Kappadozien
„ Sjetva dobrog domaćina je dobra pšenica iz koje on peče kruh…Uživanje u mesnim jelima je sramotna nepravda, a ja želim da prije svega nastojite vašoj duši pružiti hranu koja ima vječno trajanje. “
Citiranio prema Robert Springer, Enkarpa

Hieronim
„ Stoga vam kažem: Ako želiš biti savršen, dobro je ne piti vino i ne jesti meso. Ako želiš biti savršen, bolje je hraniti dušu nego tijelo. “
Hieronymus Jovinianum II, 6

„ Jedenje mesa i pijenje vina kao i pretrpavanje želuca, jesu rasadnici strasti. “
Hieronymus Jovinianum II, 7

Basil veliki
„Tijelo koje se opterećuje mesnim jelima, biti će ugroženo bolestima; umjeren način života čini ga mnogo zdravijim, jačim i sprečava nastanak bolesti. Pare mesnih jela zatamnjuju svjetlo duha. Teško da čovjek može voljeti krijepost ako se raduje mesnim jelima i svečanim objedima.“
Basil veliki, citirano prema Robertu Springeru, Enkarpa

Druga svjedočenja
„ Meso je protuprirodna namirnica koja pripada jednom prošlom svijetu. “
Clementinische Homilien III, 45

Prvi kršćani su se suzdržavali od svake mesne hrane. To proizlazi iz jednog pisma Plinija caru Trajanu u kojem glasi da “meso žrtvovane životinje, za kojeg još jedva da postoji kupac, posvuda nailazi na odbijanje".. “
Ep. Lib. X. 96

„ U zemaljskom raju nije bilo vina; nisu se žrtvovale životinje, nije se jelo meso. “

„ Tako dugo dok se živi umjereno, sreća te kuće će se umnožavati; Životinje će se nalaziti u sigurnosti; neće se prolijevati krv, ni ubijati životinje. Nož kuhara će biti beskoristan; stol će biti prostrt samo plodovima koje poklanja priroda i time će biti zadovoljni. “
iz Episteln von Basilius velikog (329-379) prema citatu Carl Anders Skriver, Zaboravljeni počeci stvaranja i kršćanstva, S. 123

Na sljedeću stranicu

„ Divlje životinje ne prati oduvijek naziv divljih bića, kao da su od početka stvorene zle…,već ih je grijeh ljudi učinio zlim. Jer, kako je čovjek skretao s puta, one su ga slijedile…
Kada bi se čovjek ponovo uzdigao u svojoj prirodi primjeren bitak i ne bi činio više ništa lošeg, i one bi se također vratile svom prvobitnom, nježnom biću. “
Theophilus von Antiochien, 2. polovica des 2. stoljeća

Stvorenje čeka, da se ljudi očituju kao Božji sinovi:

„ Jer bojažljivo iščekivanje stvorenja čeka,da Božja djeca progledaju. Stvaranje je podložno prolaznosti – ne svojom voljom, već kroz onog koji ga je pokorio -, ipak je tu nada; jer i Stvaranje će biti slobodno od sužanjstva prolaznosti i u suverenoj slobodi djece Božje. Jer mi znamo da čitavo Stvaranje, do ovog trenutka, s nama uzdiše i plaši se. “
Paulus in Röm. 8, 19-22

„ Jer svaki čovjek podliježe sudbini
i životinje podliježu sudbini.
Oni imaju jednu te istu sudbinu.
Kako ove umru, tako umru oni.
Oboje imaju jedan te isti dah.
Tu nikakvu prednost čovjek nema
naspram životinja. “
Propovjednik 3,19 (Jedinstven prijevod)

Car Konstantin I.
Car Konstantin I. (285-337 n.Chr.) je masivno štitio katoličku crkvu od godine 313. i pomogao joj da se postepeno etablira kao državna religija. Zato se on danas u katoličkom kalendaru s imenima vodi kao svetac. Konstantin međutim u odnosu na opsjednutost vlasti, vlastohlepljem i okrutnošću nije ničim zaostajao za svojim prethodnicima i vodeći mnoge ratove. Iako je sam Konstantin kršten tek na samrtnoj postelji, od 326. je progonio prakršćanske pokrete. Godine 326. je izdao takozvani “Heretički zakon” koji zabranjuje svaku vrst okupljanja kršćana koja odstupaju od katoličanstva - privatna također. Sada je važilo primjerice: Tko kršćanima ili s njima srodnim grupama dade prostor na raspolaganje, njegova će kuća biti prenesena u vlasništvo rimsko-katoličkoj crkvi. O Konstantinu je predajom sačuvano kako je on “krivim učiteljima” koji su živjeli vegetarijanski odrekavši se alkohola, dao u grlo sipati tekuće olovo. Za mnoge nove obraćenike na istoku Rimskog Carstva je stoga rečenica priznanja vjere koju su morali izgovoriti prilikom ulaska u katoličku crkvu bila: ”Ja proklinjem Nazarećanina, one koji negiraju da je postojao zakon žrtvovanja dan od Mojsija, one koji se suzdržavaju jedenja živih stvorenja i nikada ne prinose žrtve.” (u.a. Carsten Strehlow, Vegetarijanstvo/veganstvo kao sastavni dio kršćanstva, Berlin 2000, s.49)
Pripadnici unutarnjeg kršćanstva za koje je vegetarijanska prehrana bila sama po sebi razumljiva, od tada su bili progonjeni i ubijani.

Srednji vijek
U srednjem vijeku se dalje nastavio progon kršćana koji su živjeli vegetarijanski/veganski.
Crkva je stoljećima progonila prakršćane koji su se hranili vegetarijanski i kojima se nije sviđao nesmisao poganske državne crkve. Oni su najčešće bili oklevetani kao “krivovjernici”, “heretici”, “sektaši”, diskriminirani, progonjeni i ubijani.
Filozofski temelj za progone u srednjem vijeku nalazio se u kasnije proglašenim svetim, crkvenim učiteljima Augustinu i Tomi Akvinskom. Prema njihovu učenju životinje nemaju besmrtnu dušu. (Dugo vremena su se crkveni oci krajnje ozbiljno pitali, da li žene imaju besmrtnu dušu…)
Slobodni Kršćani, “koji su za vrijeme inkvizicije odbijali ubijati životinje, bili su prisiljeni, ili da javno zakolju životinju, ili da budu obješeni kao krivovjernici. 1051 i više takozvanih krivovjernika osuđeno je na smrt jer su odbili ubiti i pojesti kokoš (Carsten Strehlow, a.a.O.) “U srednjem vijeku je bilo mnogo grupa koje su se željele vratiti prakršćanskom načinu života”. Primjerice Bogumili, Katari/Albigenzeri. Oni su živjeli vegetarijanski ili veganski. Oni su se zavjetovali “ ne ubiti ni jednu životinju, ne jesti meso i živjeti samo od plodova” (Walter Nigg).
Svi oni bili su na okrutan način istrijebljeni od crkve.
Mnogi ljudi još danas duboko u svojoj podsvijesti nose te predrasude, iako misle kako su naprednog mišljenja. Dovoljno je da čuju riječ ”sekta”, pa da se u njima probude prastare predrasude, iako za to najčešće ne postoji nikakav razlog.

Danas
„Današnje kršćanstvo, posebno katoličko, nema skoro ništa zajedničko sa iskonskim Prakršćanstvom,… i stoga sa pravim učenjem Isusa, već je u prvoj liniji samostvoreno učenje koje skoro isključivo počiva na vladavini sile i održavanju vlasti. Već kroz samu inkviziciju, spaljivanje vještica, križarske ratove, mržnju Židova i žena, kao i suradnju sa nacionalistima i takozvanim Trećim Rajhom, povijest katoličke Crkve je krvavo crvena. Čitava mora mogla bi biti ispunjena tom krvlju.
Najveći crkveni praznici – Božić i Uskrs - su najveći praznici klanja u godini! “
Carsten Strehlow, Vegetarijanstvo/veganstvo kao sastavni dio kršćanstva, S. 58

„ Uistinu, Ja vam kažem,
zato sam Ja došao u svijet,
da ukinem sve krvave žrtve
i jedenje mesa životinja i ptica,
koje su zaklane od ljudi. “
Evanđelje Isusa, poglavlje. 75, 9 Rottweil 1986

Koliko mnogo su preziratelji životinja Antike i Srednjeg vijeka prezirali učenje Nazarećanina, proizlazi iz i apokrifnog pisma ”Evanđelje savršenog života” (Izdavač Humata, Bad Homburg i Isusovo evanđelje, Izdavač DAS WORT, Rottweil 1968.)
U predgovoru prvog engleskog izdanja (1902) tog Evanđelja (također “Evanđelje dvanaestorice” nazvano i Isusovo Evanđelje) G.J.R.Ouseley je napisao: ”To praevanđelje kršćanske inspiracije je jedno od najstarijih potpunih ranokršćanskih fragmenata.” Ono je kroz inspiraciju nanovo objavljeno, a mjesta teksta se uistinu poklapaju sa fragmentima koja su se održala iz vremena Prakršćanstva.
Na sljedećim stranicama smo izabrali nekoliko poglavlja na temu “Isusova ljubav prema životinjama”

Teško lovcima!
„ 6. Kad je Isus s nekolicinom učenika otišao, sreo je čovjeka koji je dresirao pse za lov na druge životinje; i On mu se obrati: "Zašto to činiš?" A čovjek Mu odgovori: "Jer živim od toga. Jer, kakve koristi inače od ovih životinja? Ove su životinje slabe, a psi su jaki." A Isus mu reče: "Tebi nedostaje mudrosti i ljubavi. Gledaj, svaki stvor kojeg je Bog stvorio ima svoj smisao i svrhu. I tko može reći, što je dobro u njemu ili od koje je koristi za tebe ili za čovječanstvo? "
7. A što se tiče tvojih životnih potreba: Pogledaj polja kako rastu i kako su plodna te plodonosna stabla i biljke! Što bi još želio pored onog što ti daje pošteni rad tvojih ruku? Teško jakima koji zloupotrebljavaju svoju snagu! Teško lukavome koji ranjava stvorove Božje! Teško lovcima! Jer njih će same loviti! "
8. A čovjek je bio vrlo iznenađen i prestao je dresirati pse za lov, i učio ih je spašavati život, a ne uništavati ga. I on prihvati učenje Isusovo i postane Njegovim pristalicom. “
(Pogl. 14)

Isus je oslobađao životinje
„1. 1. Jednog dana pošto je Isus završio Svoj govor, dogodi se na jednom mjestu kod Tibera gdje izviru sedam izvora, da neki mladić donese Isusu žive kuniće i golubove, da ih On pojede sa Svojim učenicima.
2. 1. I Isus pogleda mladića ljubazno i reče mu: “Ti imaš dobro srce i Bog će te prosvijetliti; ali zar ne znaš da Bog na početku čovjeku dade plodove zemlje za hranu, ne učinivši ga time manjim od majmuna, ili vola ili od konja ili ovce, da svoje subližnje ubija i da jede njihovo meso i da pije njihovu krv?
3. 1. Vi vjerujete da je Mojsije s pravom zapovjedio da se takva stvorenja žrtvuju i jedu, i tako i činite u hramu, ali, gle, veći od Mojsija je ovdje i dolazi ukinuti krvne žrtve tog zakona i gozbe, i ponovo uspostaviti darove bez krvi kako je bilo na početku - naime zrna i plodovi zemlje.
5. Stoga oslobodite ta stvorenja da se raduju Bogu i da ljude ne dovodi u krivicu. I mladić ih oslobodi, a Isus pokida njihove kaveze i okove.
6. Ali, gle, one se uplašiše da ih opet ne uhvate i ne htjedoše otići od Njega. No On im zapovjedi da odu i one poslušaše Njegove riječi i odoše žurno pune radosti. “
(Pogl. 28)

Oslobođenje ptica
„7. Jednog dana došao je dječak Isus na mjesto gdje je bila postavljena zamka za ptice, a oko nje stajalo je nekoliko dječaka. Isus im se obrati: "Tko je postavio ovu zamku za nedužna stvorenja Božja? Znajte, vi ćete na isti način bit uhvaćeni u neku zamku." I On ugleda dvanaest vrabaca koji su ležali mrtvi.
8. On pređe Svojim rukama iznad njih govoreći: “Poletite, i mislite na Mene tako dugo dok budete živjeli.” A vrapci se dignu i polete uz glasan cvrkut. Židovi koji su ovo vidjeli, bili su vrlo iznenađeni i sve su ispričali svećenicima. “
(Pogl. 6)

Isus je izliječio konja
„1. Dogodi se da se Gospodin povuče iz grada i sa Svojim učenicima pođe preko planine. Kad su stigli na jedno brdo s veoma strmim putovima, sretoše čovjeka s teglećom životinjom.
2. . No konj se bijaše srušio jer je bio pretovaren. Čovjek ga je udarao dok krv nije potekla. A Isus mu priđe i reče:”Ti, sine okrutnosti, zašto tučeš svoju životinju? Zar ne vidiš da je preslab za svoj tovar i zar ne znaš da on pati? "
3. Ali čovjek odgovori:”Što Ti brineš o tom? Ja mogu tući svoju životinju koliko mi se sviđa, jer on pripada meni. Kupio sam ga za lijepu sumu novaca. Pitaj one koji su s Tobom, oni su iz mojeg susjedstva i oni to znaju."
4. I neki od učenika odgovoriše riječima: “Da, Gospodine, tako je kako kaže, mi smo bili prisutni kad je kupovao konja." A Gospodin odvrati: "Zar ne vidite kako krvari i zar ne čujete kako stenje i jadikuje?" Ali oni rekoše: "Ne Gospodine, mi ne čujemo da stenje i jadikuje."
5. A Gospodin se ražalosti i reče: "Jao vama, zbog tuposti svojeg srca ne čujete kako jadikuje i zapomaže svom nebeskom Stvoritelju za smilovanje, i triput jao onome protiv koga viče i stenje u svojoj muci!”
6. I on zakorači dalje i dodirne konja, a životinja usta i njene rane bijahu zacijeljene. A čovjeku On reče: "Idi sad svojim putem i ubuduće je nemoj više tući ako se nadaš naći smilovanje." ...
8. I On još reče: "Došao sam ukinuti žrtve i gozbe krvi. Ako vi ne prestanete žrtvovati i jesti meso i krv životinja, gnjev Božji neprestano će na vas padati kao što je padao na vaše pretke u pustinji, koji se bijahu odali uživanju mesa te su se ispunili truleži i izjedale ih pošasti. “
(Pogl. 21)

* „ Bilo bi dobro kad bi grješni čovjek prepoznao, da je sam stvorio takozvani "gnjev Božji". “Gnjevni Bog” je ljudski ego koji vježba osvetu za ono što je sam prouzročio; jer što čovjek sije, to će i žeti. “ (iz „Ovo je Moja Riječ“, S. 217; vidi S. 32)

Isus je pomogao devi
„12. Isus pođe u Jeruzalem i susretne devu s teškim tovarom drva. Deva nije mogla vući svoj teret uz brijeg, a gonič ju je okrutno udarao i zlostavljao ali nije mogao životinju pomaknuti s mjesta.
13. Kad Isus to vidje, reče mu: "Zašto tučeš svog brata?" A čovjek odvrati: "Nisam znao da mi je to brat. Nije li to tegleća životinja stvorena da mi služi?"
14. Isus reče: "Nije li isti Bog iz iste tvari stvorio ovu životinju i tvoju djecu koja ti služe, i niste li oboje primili isti dah od Boga?"
15. Čovjeka zapanjiše ove riječi. On prestade tući devu i oslobodi je dijela tereta. Deva krene uz brijeg, a Isus pred njom i nije više stala do kraja dnevnog putovanja.
16. Deva je prepoznala Isusa jer u Njemu je osjetila ljubav Božju. Čovjek htjede saznati više o nauku, a Isus ga poučavaše rado te on posta Njegovim pristalicom. “
(Pogl. 31)

Isusove riječi protiv krvne žrtve
„1. Isus je učio Svoje učenike u predvorju hrama, i jedan od njih Mu reče:”Učitelju, svećenici kažu da bez prolijevanja krvi nema opraštanja grijeha? Mogu li zakonite krvne žrtve oduzimati grijehe? "
2. A Isus odgovori: “Nikakva krvna žrtva životinje ili ptice ili čovjeka ne može oduzeti grijehe. Jer, kako neka krivica može prolijevanjem nedužne krvi biti otplaćena? Ne, to će tu krivicu još i povećati.
3. Svećenici veoma rado primaju takve žrtve za pomirenje od vjernika , za prekršaje protiv Mojsijevog zakona. No, za grijehe protiv zakona Božjeg nema oproštenja, osim kroz kajanje i popravljanje. “
(Pogl. 33)

Isusove riječi protiv jedenja mesa
„4. Zar nije zapisano od proroka: Uzmite vaše krvne žrtve i vaše žrtve paljenice i van s njima! Prestanite s jedenjem mesa; Jer ja nisam govorio o tome očevima vašim niti sam im to zapovjedio kad ih iz Egipta izvedoh. Ali ovo sam zapovjedio:
5. Poslušajte glas Moj i idite putovima koje vam Ja zapovjedim i bit ćete Moj narod i bit će vam dobro. No oni nisu bili tome skloni i nisu poslušali.
6. I što vam je drugo Vječni zapovjedio, nego da budete pravedni i milosrdni i da ponizno idete s vašim Bogom? Zar nije zapisano da je Bog za sve što je od mesa, odredio plodove drveća i sjemenke i bilje kao hranu?
7. Ali vi ste od bogomolje načinili lopovsku kuću, i umjesto čiste žrtve s tamjanom okaljali Moje oltare krvlju i jeli meso tih zaklanih životinja.
8. Ali Ja vam kažem: Ne prolijevajte nedužnu krv i ne jedite meso. Budite iskreni, ljubite milosrđe i činite dobro i vaši će dani dugo potrajati na Zemlji. “
(Pogl. 33)

Životinje su naša braća i sestre
„7. Došavši u jedno selo Isus vidje tamo jedno mače bez gospodara koje bješe gladno i mijaukaše gledajući u Njega. I On ga podigne, uvije u Svoje haljine i položi na Svoja prsa da miruje.
8. I dok je išao kroz selo, dade mačetu piti i jesti. A ono je jelo i pilo, pokazujući Mu svoju zahvalnost. I On ga dade jednoj od Svojih učenica, udovici imenom Lorenza, i ona se brinula za njega.
9. A nekoliko njih u narodu rekoše: "Ovaj čovjek se brine za sve životinje. Jesu li oni Njegova braća i sestre kad ih toliko voli?" A On im reče: "Uistinu, one su vaša subraća iz velike obitelji Božje, vaša braća i sestre koji imaju isti dah života od Vječnog.
10. I tko se uvijek brine i za najmanjeg od njih, i hrani ga i poji u nevolji njegovoj, taj to čini Meni; a tko svojevoljno podnosi da i jedno od njih trpi zbog oskudice i ne zaštiti ga kada ga zlostavljaju, taj dopušta to zlo, kao da je Meni učinjeno: jer, kako ste vi činili u ovome životu, tako će činiti i vama u budućem životu."
(Pogl. 34)

Isusove riječi o ispravnoj prehrani
„1. Nekoliko Njegovih učenika dođe k Njemu i govorahu Mu o jednom Egipćaninu, Belialovu sinu koji je naučavao da se mučenje životinja ne protivi zakonu, ukoliko njihove patnje donose čovjeku korist.
2. A Isus im reče: ”Uistinu, Ja vam kažem, onaj tko vuče korist iz nepravde koja se čini jednom stvorenju Božjem, taj ne može biti ispravan. A isto tako, oni čije su ruke umrljane krvlju ili čija su usta onečišćena mesom, ne mogu se baviti svetim stvarima niti naučavati tajne Neba.
3. Bog daje zrnjevlje i plodove zemlje kao hranu; i za pravedne nema druge ispravne hrane za tijelo.
4. Lopov koji provali u kuću koju su ljudi sagradili je kriv; ali i najmanji od onih koji provale u kuću koju je Bog sagradio, veći su grešnici. Stoga kažem svima koji žele postati Mojim učenicima: čuvajte svoje ruke od prolijevanja krvi i neka preko vaših usana ne prijeđe meso; jer je Bog pravedan i dobrostiv i jer je zapovjedio da ljudi trebaju živjeti samo od plodova i sjemenja zemlje.
5. No, ako životinja jako pati, tako da joj je život nepodnošljiv, ili ako za vas postane opasnom, tada je brzo oslobodite života i sa što je moguće manje boli. Pošaljite je na onu stranu u ljubavi i milosrđu ne mučeći je, a Bog, vaš Otac, pružit će vam milosrđe isto kao što ste i vi pokazali milosrđe prema onima koji su vama dani u ruke.
6. I što god da učinite najmanjem od Moje djece, to činite Meni. Jer Ja Jesam u njima i oni su u Meni. Da, Ja Jesam u svim stvorenjima, a sva su stvorenja u Meni. Ja se radujem u svim njihovim radostima i patim u svim njihovim bolima. Stoga, Ja vam kažem: "Budite dobrostivi jedni drugima i prema svim stvorenjima Božjim." “
(Pogl. 38)

Obraćanje hvatača ptica
„1. Kad Isus pođe u Jerihon, sretne Ga čovjek s mladim golubovima i kavezom punim ptica koje je ulovio. On vidje njihovu tugu zbog izgubljene slobode, a osim toga trpjele su glad i žeđ.
2. On tada reče čovjeku: "Što radiš s ovima?" A čovjek odgovori: "Živim od toga što prodajem ptice koje sam ulovio."
3. A Isus mu reče: "Što misliš kad bi tebe netko snažniji i pametniji nego što si ti, ulovio i vezao ili isto tako tvoju ženu ili tvoju djecu i bacio te u zatvor kako bi te prodao za svoju vlastitu korist i time zaradio za svoje životno uzdržavanje?
4. Nisu li ovo tvoja subližnja stvorenja, samo slabija od tebe? I, ne skrbi li isti Bog, Otac i Majka, za njih isto kao i za tebe? Pusti svoju malu braću i sestre na slobodu i pripazi da tako nešto nikada više ne činiš, već da pošteno zarađuješ svoj kruh."
5. A čovjek se zaprepasti nad tim riječima i nad njegovom punomoći te pusti ptice na slobodu. Kad ptice izađoše, poletješe prema Isusu i sletjevši na Njegova ramena, pjevahu Mu.
6. A čovjek se dalje raspitivao o Njegovom učenju i pošao svojim putem te izučio za košarača. Svojim je radom zarađivao svoj kruh, uništio sve kaveze i zamke te postao Isusovim učenikom. “
(Pogl.41)

9. "Uistinu, Ja vam kažem, došao sam na ovaj svijet zato da ukinem sve žrtve u krvi, i jedenje mesa životinja i ptica koje su ljudi zaklali."
(Pogl. 75)

Izvori:
„Evanđelje Isusovo, Izdavač DAS WORT, Rottweil 1986
„Evanđelje savršenog života,“, Izdavač Humata, Bad Homburg
„Zaboravljeno Evanđelje“ Kršćanstvo i zaštita životinja, Stručni izdavač za zaštitu životinja, München.

Danas više ne ovisimo samo o tome da Isusovu ljubav prema životinjama pronalazimo u fragmentima apokrifnih pisama, jer Isus, Krist, već se preko 30 godina objavljuje preko jedne proročice. To je Gabriele, proročica i glasnica Božja. Kroz Gabriele, mi u Božjoj riječi doznajemo da Krist nije na Zemlju došao samo radi ljudi, već da životinje i cjelokupnu prirodu oslobodi od njihovih patnji i muka. U božanskom Djelu objave

"Ovo je Moja riječ. Alfa i Omega
Evanđelje Isusovo,
koje u međuvremenu poznaju
istinski Kršćani čitavog svijeta."

Krist se objavljuje o Svom životu, mišljenju i djelovanju kao Isusa iz Nazareta. Krist danas u Svojoj proročkoj Riječi preko Gabriele u knjizi “Evanđelje Isusovo” – poznatoj i kao “Evanđelje savršenog života” – nadograđuje postojeću istinu; objašnjava, ispravlja i produbljuje to, predajom sačuvano, pismo. Na mnogim mjestima Njegovog moćnog Djela objave Krist govori o životinjama i kako se ljudi trebaju ponašati prema njima. Slijede neke Kristove riječi iz knjige “Ovo je Moja riječ” :

Poštivanje života
„ Bog, Vječni, je ljudima dao životinje i biljke, i podario im od Zemlje voće, povrće i žitarice. On je to dao ljudima i rekao im : Podredite si Zemlju, što u svom pravom značenju kazuje: Poštujte i njegujte život svih životnih oblika, i oni će vam služiti… “
(str. 220)

Isusova ljubav prema životinjama
„Ja, Krist, došao sam u Isusu ljudima i postao Sin čovječji. Došao sam ljudima pokazati put iz grijeha i ropstva. Kao Isus iz Nazareta podučavao sam zakone Božje i živio ih kao primjer ljudima. Ali čovječanstvo Me ipak nije prepoznalo.
Učio sam ljude da jedni druge ljube, da ljube životinje, da poštuju prirodu, da Zemlju priznaju kao majku u čijem krilu ljudska djeca žive i rade. Učio sam ljude jednakosti, slobodi, jedinstvu, bratstvu i pravednosti; učio sam ih da ne dijele zemlju, već da sve dijele bratski jedni s drugima.
O, shvatite: Ja sam došao kao Isus iz Nazareta. Objašnjavao Sam ljudima zakone i živio sam život u Božjem zakonu kao primjer ljudima.
Na Golgoti sam postao Otkupitelj svih duša i ljudi. Vaš Otkupitelj je sada i vaš vođa u Novo doba, u Doba Krista, koji Ja Jesam. Sve više ljudi napušta ubijanje životinja i jedenje životinja. Sve više ljudi vidi Zemlju kao cjelinu, kao svoju hraniteljicu, kao dio svog života. Oni se hrane onim što im Zemlja daruje i to zakonito pripremaju. Tijekom generacija sasvim postupno će nastajati ljudski rod koji poznaje Božje zakone, pridržava ih se i odgovarajuće se hrani.
Ja sam kao Isus iz Nazareta došao učiti ljude tim zakonima i živjeti ih kao primjer, pa tako i ukinuti krvnu žrtvu, jedenje životinja i okončati orgije. Ja Sam došao stvoriti novi ljudski rod koji ispunjava volju vječnog Oca koji je jedan Bog iz vječnosti u vječnost. “
(strana 328 – 329)

Sve je u Božjoj ruci
„Ja, Krist, dajem Svoju riječ objave u moćnoj prekretnici vremena (1989), da između ostalog ponovo ukažem na to da je život životinja, biljaka, kamenja i minerala kao i život ljudi, u Božjoj ruci.
Spoznajte: Ono što učinite životinji, to činite Meni, Kristu – a isto tako i samima sebi. Muke i patnje životinja bit će jednom vaše muke i patnje. Bog, Vječni, dao je životinje čovjeku u ruke – ali ne zato da ih muči, već da s njima živi. Čovjek treba biti za životinju, tada je i životinja biti za čovjeka. Tada će mu ona s radošću i služiti. “
(str. 418 – 419)

Sebični čovjek - gospodar
„ Čitava beskonačnost je služeća ljubav, služeći život. Čovjek je također pozvan od Mene, Krista, da služi svom bližnjem na nesebičan način. Tomu pripada i subližnji, životinja. Jer i životinja je opremljena darovima nesebičnog služenja i rado i dobrovoljno služi čovjeku koji je voli.
Ako čovjek ne ljubi nesebično svoje bližnje, dakle ljude oko sebe, neće im niti nesebično služiti. Svoju sebičnost on tada prenosi i na svijet životinja, biljaka i minerala. Životinja ne može govoriti. Ona tiho pati i trpi i jedva da može saopćiti svoju patnju i bol. Samo onaj koji nesebično ljubi ljude, životinje, biljke i kamenje, čuje kakav bol i muku trpi životinja.
Samoljubivi, čovjek-gospodar, očekuje da mu ljudi oko njega služe. On zahtjeva i od životinje da mu služi preko njenih mogućnosti i snaga. On sam određuje – no ne služi. Stoga on pričinjava neizrecive muke ljudima i životinjama. Ako čovjek svoje bližnje čini ovisnima o sebi, kao robove, tada će on podjarmiti i životinje. Tko više ne sluša svoju savjest, on postaje nemilosrdan prema čovjeku i životinji. On gleda još samo svoje interese i vlastitu korist. On sebe smatra veoma važnim, a pritom zaboravlja da njegovi bližnji i subližnji, životinje, pate pod njegovom samoljubivom dominacijom. On i nema više osjećaja za potrebe svojih bližnjih i životinja. Kad su osjetila čovjeka ogrubjela, tada je čovjek posve siromašan osjećajima. “
(str. 185 - 186)

„Ti ne trebaš ubiti“
„ Ja sam svoje poučavao: Čovjek ne treba dobrovoljno ubijati i jesti meso životinja koje su ubijene radi potrošnje mesa. “
(str. 810)

Krist o mučenju životinja
„ I onda, kad čovjek zna i ne protiveći se podnosi da ljudi muče životinje, zlostavljaju ih i ne uvažavaju ih , dogodit će mu se isto ili slično. “
(Str. 452)

Krist o ishrani
„ Ne koljite životinju nikada za svoju vlastitu uporabu. Vidite, priroda, život Stvaranja, brine se za vas. Plodovi polja, vrtova i šuma neka vam budu dovoljni. “
(Str. 187)

„ Što čovjek sije, to će i žeti “
„Ja Sam istina! Tko radi protiv života, taj je i protiv samoga sebe jer i on sam je život. I u njemu djeluju sve snage života – i život životinja i biljaka. Jer sve je život koji teče iz jednog praizvora, iz Boga.
Čovjek trpi tako dugo dok nanosi bol svome bližnjemu, bilo da su to ljudi, životinje ili biljke. U protekle dvije tisuće godina ispunile su se Moje riječi ljudima o zakonu sjetve i žetve i ispunjavat će se i nadalje – tako dugo dok zakon sjetve i žetve ne bude preobražen jer će se svi ljudi međusobno ljubiti…

Teško lovcima i teško onima koji žude za mesnom hranom! I lovci i oni koji poput kanibala proždiru meso životinja bit će mučeni i proganjani od bola, patnje i stradanja životinja. Isto vrijedi i za one koji oskvrnjuju biljna i mineralna carstva. I oni će trpjeti poradi svojih nedjela. Što čovjek sije to će i žeti – bilo u zemaljskom životu ili kao duša u područjima čistilišta. Stoga pazite na svoje misli, riječi i djela jer bi za vas mogle postati kobne.
Moje Kraljevstvo na Zemlji bit će kraljevstvo jedinstva i mira, onako kako je objavljeno: Čovjek i životinja zajedno će živjeti u miru jer će duše ljudi postati pretežno čiste. “
(str. 132 – 133)

Krist, objašnjava i produbljuje riječ:

U božanskom Djelu objave “Ovo je Moja riječ” Krist preko Gabriele objašnjava i one dijelove u Novom testamentu koje danas crkva neprestano navodi da bi dokazala da Isus ipak nije bio vegetarijanac. Jedan od njih je sveopće poznat događaj umnožavanja ribe za hranjenje pet tisuća ljudi. Pročitajte riječi u kojima Krist ukratko objašnjava “Evanđelje Isusovo”, ispravlja ga i produbljuje:

Umnožavanje ribe
„ …Moji učenici donijeli su mi kruh i grožđe da ih umnožim. Toga dana dali su Mi mrtve ribe da ih umnožim. Kad sam uzeo tu mrtvu supstancu u Svoje ruke, objasnio sam ljudima da se iz nje u velikoj mjeri povukao potencijal Očeve snage, visoka životna snaga i da Ja ne stvaram žive ribe da bi bile opet ubijene.
Objašnjavao sam ljudima da je život u svim oblicima života i da ga čovjek ne treba namjerno ubijati. Ljudi, a naročito djeca, gledali su Me tužno. Nisu Me mogli razumjeti jer su uglavnom živjeli od ribe, kruha i još ponečeg. Tada sam im po smislu govorio: Energije Zemlje još održavaju mrtve ribe čitavima. Tako vam Ja iz Očevog Duha neću podariti živu ribu, nego ću vam iz energije Zemlje stvoriti ribu koja je mrtva, odnosno siromašna vibracijama. Ona nikada neće nositi život i neće moći biti ubijena. Ja ću vam pokazati kakvog je okusa živo – kruh i plodovi - u usporedbi s tom mrtvom hranom.
I stvorio sam za njih iz energije Zemlje ribu koja je nosila malo duhovne supstancije. Dao sam im mrtve ribe i ponudio im da istovremeno jedu kruh i plodove da bi spoznali razliku između žive i mrtve hrane, između visoko vibrirajuće i nisko vibrirajuće hrane.
Na ovaj i na slične načine Ja sam učio ljude. Dalje sam im pokazivao – a time pokazujem i vama koji čitate Moje riječi – da je svako naglo prekidanje starih navika fanatizam. Tko iz minute u minutu ostavlja stare navike, u njemu se događa prekid, a ne promjena. U prekidu leži klica ponovne provale starih potisnutih navika koje onda prema prilikama nastupaju tvrdokornije i teže ih je otkloniti nego prije vremena trapljenja.
Stara navika, dakle, ne treba bit prekinuta, nego to treba biti postupno napuštanje koje vodi do promjene u kojoj se čovjek okreće višim ciljevima i vrijednostima. To je duhovni proboj prema novim obalama.
U svakom trapljenju leži fanatizam. Fanatik u mislima i osjećajima osuđuje bližnje koji u sebi još imaju isto ili slično onom što je on potisnuo. Time on hrani ono što je potisnuo.
Spoznajte: Čovjeku navika često se mora dopustiti još ponešto ljudsko, dok sam ne prepozna svoje greške i dok kroz samospoznaju i vlastito iskustvo – ili kroz patnju – ne napusti staro, kako bi duhovno sazreo. To je onda pravo razumijevanje i zakonito vođenje. “
(str. 337 – 338)

“Pashalno janje”
Pashalno janje koje se dovodi u vezu sa pašalnom večerom Isusa i Njegovih učenika (Mk.14, 14) se od strane crkve također navodi kao dokaz da je Isus jeo meso. U “Ovo je Moja riječ” Krist objašnjava:

„...Ni apostoli ni učenici nisu naredili da se zakolje janje. No, međutim , i Meni su, kao i apostolima bili ponuđeni komadići pripremljenog janjeta kao dar ljubavi. Naši su nas bližnji time željeli darovati jer bolje nisu znali. Ja sam blagoslovio dar i započeo uzimati meso. Moji apostoli i učenici učinili su isto. Odmah zatim postavili su mi u tom smislu pitanje: “Mi bismo ipak trebali ostaviti jedenje mesa. Tako si nam zapovjedio. A sada si i sam jeo meso.
Poučio sam Svoje: ”Čovjek ne smije nijednu životinju namjerno ubiti, kao što ne smije jesti ni meso životinja koje su ubijene radi jedenja. Ako su, međutim, ljudi koji su još neuki, pripremili meso kao hranu i pružili je svome gostu kao dar u obliku gozbe, tada gost ne bi trebao odbiti dar. Postoji razlika da li čovjek jede meso iz požude ili iz zahvalnosti svome domaćinu za njegov trud. “
(str. 707)

„ Nisko, satansko se završava. Život u i sa Bogom sve više postaje potreba ljudi. Stoga će se i Zemlja očistiti, a djeca Božja će se hraniti onako kako je bilo na početku ljudskog roda: Majka Zemlja ponovo u obilju poklanja stanovnicima Zemlje što ovi trebaju za zemaljska tijela. To je onda ono ponovo čisto za jako čisto tijelo. “

"Vuk stanuje uz janje,
pantera leži uz jarića.
Govedo i lav zajedno pasu,
maleni dječak ih može čuvati.
Krava i medvjedica su se sprijateljile,
njihova mladunčad leže jedno pokraj drugog.
Lav jede travu kao govedo.
Dojenče se igra pokraj zmijskog legla;
dijete gura svoju ruku u zmijsku rupu.

Ne čini se više zločin niti išta lošeg
na čitavom mom svetom brdu;
jer Zemlja je ispunjena spoznajom Gospodina,
onako kako su mora ispunjena vodom.”

Izaija 11,6-9 (jedinstven prijevod)

 

http://www.universelles-leben.org/cms/hr/zivotinje-mole-pustite-nas-zivjeti/zatajena-isusova-ljubav-prema-zivotinjama.html