I na drugim mjestima rudnici su znali otkrivati iznenađenja.

MICHAEL: Tako je. U jednom vrlo zanimljivom slučaju rudari u mjestu Heavener u državi Oklahoma ušli su u rudnik dubok više od 3 km. Kako bi raznijeli ugljen, koristili su se dinamitom. Kada su raščistili prostor, ugledali su kameni zid izrađen od kamenih blokova pravilnoga kvadratnoga oblika veličine petnaestak centimetara. Ploče su bile uglačane toliko da su djelovale poput ogledala. Ugljen iz tog rudnika star je više od tristo milijuna godina. Rudari su o tome izvijestili nadležne, nakon čega su izvedeni iz rudnika i poslani drugamo, a rudnik su zatvorili. Riječ je u vrlo zanimljivom slučaju.

Ispričajte nam priču o neobičnim kuglama iz Južne Afrike.

MICHAEL: Rudari su kod mjesta Ottosdalin na području zapadnoga Transvalda u Južnoj Africi pronašli mnogo okruglih metalnih predmeta, promjera oko 2 cm. Najzanimljivije obilježje su usporedni urezi koji se protežu oko središta svakoga predmeta. Neki imaju dva usporedna ureza, neki tri, a neki samo jedan. Predmete smo prikazali u emisiji najveće američke televizijske kuće NBC u emisiji Tajanstveno podrijetlo čovjeka. Prije prikazivanja, na NBC-u su rekli kako žele da predmete provjeri neovisna metalurška tvrtka. Predstavnici tvrtke pregledali su predmete i kazali kako ne mogu objasniti njihovo prirodno stvaranje u slojevima zemlje – što znači da ih je zacijelo izradila inteligencija nalik ljudskoj. Problem je činjenica da su predmeti pronađeni u slojevima stijene starim dvije milijarde osamsto milijuna godina. Jednom sam prilikom otišao na to mjesto u južnoj Africi i upoznao glavnog inženjera. Pokazao mi je komad mineralne stijene s nekoliko okruglih predmeta koji su čvrsto uglavljeni u mineral. Na njima su bili utori koje je s jedne strane pokrivao kamen. Bio je to izvanredan prizor. Vrlo zanimljiv slučaj. Možda će neki znanstvenici pronaći objašnjenje kako su kugle stvorene prirodnim putem, ali do tada bismo trebali razmotriti mogućnost da su predmete stvorila bića inteligencije nalik ljudskoj prije dvije milijarde godina.

Smatrate li da su postojala stvorenja s osobinama i čovjeka i majmuna?

MICHAEL:Vjerujem kako je čovjek-majmun živio u prošlosti, ali postoje dokazi da su u isto vrijeme uz njega živjeli i ljudi poput nas. Stoga, kada razmotrite sve dokaze koje sam naveo u knjizi, shvatit ćete da nije riječ o evoluciji već o koegzistenciji. Da, postojao je čovjek-majmun, no istovremeno su postojala i ljudska bića poput nas.

U vašu knjigu uvrstili ste i dio o kriptozoologiji. Zašto?

MICHAEL:Kriptozologija je znanost koja proučava životinje i druga živa bića koja ne bi trebala postojati u nekom određenom razdoblju ili prostoru. U svojoj sam knjizi to spomenuo iz jednog razloga. Iznio sam dokaze da su ljudska bića poput nas vrlo davno milijunima godina ranije, živjela u isto vrijeme kada i čovjek-majmun. No, postoje dokazi da i sada možda negdje živi biće poput čovjeka-majmuna. Engleski antropolog Myra Shakley napisao je vrlo zanimljivu knjigu o dokazima postojanja čovjeka-majmuna. Znanstvenici iz različitih dijelova svijeta izvješćuju da čovjek-majmun možda još i danas postoji. To biće javnost danas naziva različitim imenima. U SAD- je to bigfoot, sasquatch, u središnjoj Aziji to je jeti ili alma, a u Himalajama snježni čovjek. Dolaze vijesti iz cijeloga svijeta kako čovjek-majmun možda još uvijek postoji.

Od kada datiraju najstariji pronađeni ljudski kosturi?

MICHAEL:Najstariji kosturi čovjeka koje sam imao prilike vidjeti opisani su u publikaciji Geologist iz 1862. godine. Pronađen je cijeli ljudski kostur 30 metara ispod površine zemlje u okrugu McCoupen u državi Illinois. Prema tom zapisniku, odmah iznad kostura nalazio se debeli sloj kamena škriljevca u jednom komadu. To je važna pojedinost jer ponekad kada znanstvenici saznaju za takva otkrića, kažu kako kostur očito nije star već je nekako dospio na dubinu od 30 metara. U ovome slučaju to nije moguće iz razloga što sloj stijene iznad kostura nije bio slomljen i u potpunosti je kostur izolirao od površine. Obratio sam se geolozima iz države Illinois i upitao ih koliko je stara stijena na dubini od 30 m ispod škriljevca. Odgovorili su: više od tristo milijuna godina. To je izvanredno, tada još nisu postojali čak ni dinosauri. Ima podataka i o ljudskim kosturima pronađenim u izrazito starim slojevima stijene. Na primjer, rudari su u rudnicima zlata u Kaliforniji iskapali tunele kako bi pronašli zlato. Duboko u tunelima kod mjesta Table Mountain u planinama Sierra Nevade u Kaliforniji pronašli su ljudske kosti i uporabne predmete. Kosti su pronađene u mnogo rudnika na području Kalifornije koje je poznato po rudnicima zlata, a ne samo na jednome mjestu. Otkrića su znanstvenicima obznanili dr. J. D. Whitney, glavni geolog u državi Kalifornija. Meni su otkrića zanimljiva jer su ljudske kosti i uporabni predmeti pronađeni u stijeni kojoj znanstvenici moderne geologije procjenjuju starost od oko pedeset milijuna godina. O tim otkrićima danas ne čujemo mnogo zbog procesa filtriranja znanja, no u znanstvenoj se literaturi o tome piše. Mnogo je još slučajeva na drugim područjima, primjerice u sjevernoj Italiji u mjestu Castenedolo gdje je talijanski geolog Giueseppe Ragazzoni pronašao nekoliko ljudskih kostura koji anatomijom odgovaraju modernom čovjeku, a iz geološke su formacije koja datira iz razdoblja pliocena. Prema modernoj geologiji, ti su slojevi stijene stari između dva i tri milijuna godina. Dakle, nije riječ o samo nekoliko otkrića, već o mnogo njih. No, mi smo naveli samo neka.

Je li moguće da je u tim slučajevima riječ o intrzivnom ukapanju?

MICHAEL:Oni koji su otkrili kosture bili su svjesni problema koja se tehnički naziva ‘intruzivno ukapanje’. Riječ je o zamisli kako su se kosturi možda s novijeg spustili na neki stariji sloj stijene. Razmotrimo slučaj Castenedolo u sjevernoj Italiji. Geolog Ragazzoni pronašao je ljudske kosture u slojevima stijenama starima oko četiri milijuna godina. Taj sam podatak već i ranije naveo. Pitao se jesu li ti kosturi uistinu stari tri do četiri milijuna godina ili su se spustili s nekog novijeg sloja, primjerice nakon što je tijelo pokopano. Dakle, možda je prije samo nekoliko tisuća godina netko umro, njegovi su iskopali grob, položili tijelo na dno, koje se nalazilo u vrlo starom sloju i potom zatrpali grob. Možda zbog toga nalazimo kosture modernoga čovjeka u vrlo starim slojevima stijene. Tako nešto je moguće. No, Ragazzoni je izjavio kako je prilikom vađenja kostura iz zemlje sve pažljivo promatrao. U slučaju da je tijelo bilo pokopano, slojevi stijene iznad kostura bili bi ispremiješani, što bi primijetio. Rekao je kako su svi slojevi stijene iznad kostura bili netaknuti. Spomenuo je i da je svaki sloj imao svoj raspored mikro slojeva. Svaki se sloj sastojao od tankih slojeva taloga i stijene, a svi su bili netaknuti.To znači kako su kosturi u ovome slučaju uistinu iz slojeva stijene u kojima su pronađeni te da onamo nisu dospjeli iz novijih slojeva putem pokapanja ili gibanja zemlje. S pravom postavljate ovakva pitanja, ali potrebno je shvatiti kako su i istraživači razmotrili te prigovore te ih znanstveno odbacili.

Kakve su neke od sudbina arheologa koji su otkrili takve nalaze?

MICHAEL:Thomas Lee bio je arheolog koji je radio u Kanadi. U mjestu Sheguiandah na otoku na jednom od Velikih jezera pronašao je dokaze da su ljudi u sjevernoj Americi bili prisutni prije stotinu dvadeset i pet tisuća godina. Bilo je to prilično neobično, budući da su prema današnjim teorijama ljudska bića došla u sjevernu Ameriku tek prije dvadeset tisuća godina. Opće prihvaćena teorija je kako su iz Sibira preko Aljaske stigli do Kanade i dalje nastavili prema sjevernoj i južnoj Americi. Postoje dokazi od prije stotinu dvadeset i pet tisuća godina koji su među znanstvenicima izazivali polemiku. Arheologu Leeju dogodilo se nešto nevjerojatno. Kada je objavio svoja otkrića, saznao je kako je otpušten s radnoga mjesta u Nacionalnom muzeju u Kanadi. Saznao je da su svi uporabni predmeti koje je sakupio uklonjeni s izložbe i spremljeni u skladište, a potom izgubljeni. Na samome nalazištu izgrađeno je ljetovalište, tako da se ondje više nije moglo istraživati. Takve stvari mogu se dogoditi znanstvenicima koji pronalaze ono što ne bi smjeli. Zabilježen je još jedan sličan slučaj s američkom geologinjom Virginijom Steen McIntyre. Još na početku karijere, dok je bila mlada, pozvali su je kako bi procijenila iz kojega doba datira Huejatlaco, arheološki lokalitet u Meksiku. Ondje su arheolozi otkrili uporabne predmete te su željeli saznati koliko su stari. Virginia Steen McIntyre sa svojim je kolegama, koristeći se trima metodama, željela utvrditi starost nalazišta. Utvrdili su kako je nalazište staro dvjesto pedeset tisuća godina. Arheolozi su rekli da je to nemoguće, budući da ljudska bića koja su te predmete bila sposobna izraditi nisu postojala prije dvjesto pedeset tisuća godina. Tada se još nisu razvila. Stoga su odbili objaviti iz kojeg vremena datira nalazište, a za koje je vrijeme postanka utvrdila skupina geologa koje su sami izabrali. Kada je Virginia Steen McIntyre neovisno o njima objavila iz kojeg je vremena nalazište uistinu, saznala je kako je ostala bez mjesta predavača na američkome sveučilištu te su joj sve prilike za stručno napredovanje onemogućene. Takve se stvari mogu dogoditi znanstvenicima koji pronalaze i govore o predmetima o kojima ne bi smjeli.

Zbog čega se događaju takve stvari?

MICHAEL:To je dio ljudske prirode. Na primjer, volite li nekoga i netko vam kaže nešto loše o voljenoj osobi – ne želite to vjerovati, ne želite prihvatiti i možda ćete se na osobu koja vam je to kazala čak i naljutiti. Znanstvenici su danas zaljubljeni u Darwinovu teoriju evolucije i kada čuju nešto što se protivi onome u što duboko vjeruju – ne mogu to prihvatiti i počnu se ljutiti na osobu koja im je to kazala te u tom smjeru poduzmu i korake. Rekao bih kako je to jedan od razloga.

Podaci izneseni u vašoj knjizi osporavaju teoriju evolucije. Što nam nudite umjesto nje?

MICHAEL:U knjizi ‘Skrivena povijest ljudske vrste’ predstavio sam arheološke dokaze koji osporavaju današnju teoriju o evoluciji. Za to su nam, kao što ste rekli, potrebna i nova objašnjenja. U ovu knjigu to nisam želio uvrstiti jer sam želio da svatko samostalno razmisli o novome objašnjenju, a odlučio sam svoje objašnjenje izložiti u nekoj drugoj knjizi. Novu knjigu nazvao sam ‘Ljudska devolucija’, odnosno vedska alternativa Darwinovoj teoriji. Pojednostavit ću – u toj knjizi prikazujem tumačenje kako se nismo razvili iz materije, kako darvinisti danas tvrde, već smo prošli proces involucije počevši od razine čiste svijesti, odnosno duha.

 

Kakve su bile reakcije znanstvenih krugova na vašu knjigu?

MICHAEL:Reakcije su bile različite, budući da znanost nije monolitna. Ima različitih znanstvenika s različitim mentalitetima. Jednoj skupini znanstvenika, nazivam ih fundamentalnim darvinistima, ne odgovara što želim reći i ne žele me čuti. Na primjer, Richard Leakey je o mojoj knjizi ‘Zabranjena arheologija’ izjavio kako je to čista varka i da će je samo budala shvatiti ozbiljno. Njegovu sam izjavu stavio na korice knjige, a to je knjigu prodavalo. Naime, ljudi su željeli saznati što ga to u knjizi toliko ljuti. Neki znanstvenici i učenjaci koji nemaju predrasuda napisali su dobre recenzije. Primjerice, recenzija knjige objavljena je u časopisu Social Studies of Science, a napisala su je napisala dva istaknuta povjesničara umjetnosti. Napisali su kako sam to djelo dobro napisao te da se ne mogu sjetiti niti jednoga djela s područja povijesti arheologije koje se toliko duboko bavi ovom materijom. Većina djela s područja povijesti arheologije izostavljaju slučajeve o kojima ja pišem u svojoj knjizi. Ondje te slučajeve ne spominju čak niti u negativnome smislu. Dakle, ti istaknuti povjesničari umjetnosti smatraju kako sam ja bolje ispričao pravu povijest arheologije nego itko drugi. Moje je djelo izazvalo različite reakcije. Neki ga mrze, a nekima se sviđa.

Posted in Nekategorizirano

41 Responses to “Michael Cremo: Zabranjena arheologija i izgubljena prošlost čovjeka”