I jutros pogledam kroz prozor CHEMTRAILSOVI. O Bože, upitam se - dokle? Dokle ću gledati u nebo sa nadom da ču uživati u čistom nebeskom plavetnilu? Dokle će ta želja biti samo san? Nebo više nije onako plavo kao nekada, nego sivo. Prozirni zastor od tragova aviona se proširio i jednim dijelom zaklanja i Sunce. Da je namjerno to urađeno, sasvim je očigledno. Na nebu su napravljeni iksevi, kvadrati, dugi tragovi kilometarskih dužina.

Tragovi se šire, razvlače po nebu i prave taj nevidljivi zastor. U umu mi se prvo pojavi gnjev i ljutnja, a onda navru i pitanja: Zašto to to rade? Zašto nam zaklanjaju Sunce? Zašto nas zakidaju za pogled na svijetlo plavo nebo? Po onome što sam saznao, ti tragovi su puni teških metala štetnih za zdravlje. Zašto nas truju? Ako je u pitanju nekakav međunarodni dogovor o zaštiti ljudi zbog oštećenog ozonskog omotača, zašto se to javno ne kaže? Zašto šute vlade naših država? Da li su naše vlade naši zaštitnici, ili su nas prodali za male pare?

Ako i ne znaju šta se to dešava, nije opravdanje, jer bi morali znati. Puno je pitanja, malo odgovora. Činjenice su neumoljive:tragovi su gore, vidljivi su, namjerno su urađeni, prave nevidljivi zastor, štetni su. UPUĆUJEM STOGA OVU PORUKU ONIMA KOJI TO RADE I KOJI SU ODGOVORNI ZA SIVILO NEBA: VRATITE NAM PLAVETNILO NEBA!