Pokazali smo da na Marsu ima vode u obliku ogromnih područja prekrivenih trajno zalmznutim slojevima tla: osim toga, vodu možemo naći u blatu, u područjima koja iz svemira izgledaju poput suhih riječnih korita. Kada su geolozi sa Državnog Sveučilišta Arizona, radeći

za NASA-u, predlagali sovjetskim znanstvenicima mjesto pogodno za slijetanje na Mars, izdvojili su veliki kanjon u bazenu Lunae

Planum kao područje na kojem bi pokretne sonde «mogle doći do nekadašnjih riječnih korita, ukopati se u taloge delte gdje je

nekada davno rijeka utjecala u sliv» i tamo pronaći tekuću vodu. Podzemni vodeni bazeni su, prema mišljenju mnogih

znanstvenika, siguran izvor vode. Nove analize podataka dobivenih sa Ietjelica i instrumenata postavljenih na Zemlji naveli su u

Iipnju 1980. godine ekipu pod vodstvom Roberta L. Huguenina sa Sveučilišta Massachusetts na zaključak, kako dvije

koncentracije vodenog isparavanja na Marsu, južno od njegovog ekvatora, sugeriraju postojanje ogromnih rezervoara tekuće

vode, tek nekoliko palaca ispod površine Marsa. Kasnije te iste godine Stanley H. Zisk iz zvjezdamice Haystack u Westfordu,

Massachusetts i Peter J. Mouginis-Mark sa Sveučilišta Brown, Rhode Island, izvijestili su u časopisu Science and Nature (studeni,

1980.) kako radarsko ispitivanje područja na južnoj polutki planeta ukazuje na postojanje «vlažnih oaza», «znatne količine

tekuće vode» ispod površine. Osim toga, naravno, postoji i velika količina vode zarobljena u Iedenoj kapi na sjevemom polu,

koja se topi na rubovima tijekom sjevemog Ijeta, stvarajući velike vidljive tamne plohe. Jutamje magle koje se mogu vidjeti na Marsu navode znanstvenike na pomisao o postojanju rose, izvora vode mnogim biljkama i životinjama u sušnim područjima na Zemlji.