Inspirirao me je poziv na novinarsku tribinu o letećim tanjurima, koja se održava u HND-u Perkovčevoj 2, 13.03. u 13h.

Mada to nije moje područje interesa, sjetila sam se jednog veoma zanimljivog intervjua kojeg sam prevela za časopis SVJETLOST. Pročitajte pa prosudite.

Slijede transkribirani izvadci iz filmskog intervjua s Valerijem Uvarovim, s ruske Akademije nacionalne sigurnosti, kojeg je vodio Graham W. Birdsall, izdavač NLO magazina, iz Velike Britanije. Intervju je napravljen na 12-tom međunarodnom kongresu NLO-a i filmskog festivala, koji se održavao od 2-8. 02. 2003, u Laughlinu, Nevada, SAD.

Graham Birdsall (GB): Koji je vaš službeni naslov?

Valery Uvarov(VU): Voditelj sam odsjeka tehničkih znanosti o istraživanju NLO-a, pri Akademiji nacionalne sigurnosti, sa sjedištem u St Petersburgu, Rusija.

GB: Dakle, to je službena agencije ruske vlade?

VU: Apsolutno. Ja sam odgovoran dvojici ljudi iznad mene. Oni su pak odgovorni sljedećem iznad njih, a to je naš predsjednik (Putin).

GB: Što je točno vaš zadatak?

VU: Naša istraživačka nastojanja dijele se u dva smjera. Prvi je da stalno analiziramo podatke koji pristižu iz cijelog svijeta. Zatim, ono što smatramo najzanimljivijom informacijom, izdvojimo za našu bazu podataka – ono što je žuto i ono što je crveno. Tada se to šalje u različite odjele diljem Rusije. Drugi aspekt našeg istraživanja proizišao je iz pitanja - postoji li NLO ili ne? Znamo sigurno da oni postoje, ali što stoji iza njihovog djelovanja, njihovih interesa? To je za nas najvažnije pitanje i na to smo najviše usmjerili naša ispitivanja.

GB: Postoji aktivna suradnja između NASE i ruske zračne službe na tehničkoj, znanstvenoj i možda čak i vojnoj razini. Surađujete li sa sličnim organizacijama i imate li prekomorske veze s njima?

VU: Mogu vam iskreno reći, da sam se upravo nekoliko dana prije leta za SAD sastao… nazovimo to tako, sa svojim šefovima. Rekli su da su vrlo zainteresirani za suradnju s drugim organizacijama…recimo, s našim prijateljima na Zapadu. Mogu reći da je ova misija na samom početku. Zadužen sam za pronalaženje pravih ljudi. Kada se to napravi i kada se aktivira sljedeća faza, možemo napraviti neke konkretne korake.

GB: Ranije, prije snimanja, aludirali ste na neke značajne pomake vezano za Tungusku eksploziju iz 1908. Zbog vjerodostojnosti, možete li nam reći zašto sada vjerujete da znate uzrok?

VU: To nije toliko slučaj vjerovanja, jer mi znamo što je bio uzrok. Bio je to meteor, ali meteor kojeg je uništio…nazovimo ga tako - projektil. Projektil je lansiran sa fizičkog postrojenja. Ne znamo tko ga je konstruirao, ali je napravljen vrlo, vrlo davno i nalazi se u Sibiru, nekoliko stotina kilometara od Tunguska. Mogu vam samo reći da smo otkrili više od jedne eksplozije u Tunguski. Dozvolite mi da nešto podijelim s vama. Zadnji put kada je ovo postrojenje pogodilo u meteor bilo je 24/25. 09. prošle godine. Amerikanci…oni imaju tri baze…također su zapazili ovu eksploziju. (Op. izdavača: Vidi New Scientist svezak 178, broj 2399 od 14.06.2003.)

GB: Oprostite mi, ali neki će reći da to zvuči poput znanstvene fantastike.

VU: Grahame, znaš i sam, kada mi govorimo o istinama vezanim uz ovu temu, onda to činimo samo s onima koji razumiju i posjeduju odgovornost koja uz to ide. I sam znaš da se ovdje radi o tehnologiji daleko naprednijoj od naše, sposobnoj da izvede stvari koje mi ne možemo.

GB: Možeš li biti nešto precizniji vezano za lokaciju ovog postrojenja?

VU: Pogledaj položaj Tunguske eksplozije. Na jugoistoku se nalazi vrlo veliko i poznato Bajkalsko jezero. Iza njega, prema sjeveru, nalazi se ogromna pustoš koja pokriva 100,000 kilometara. Jedva da itko tamo živi. Nema ni sela ni gradova. Tu smo locirali postrojenje…

GB: Jesu li ti poznate čudne priče ili nagađanja koja se tiču takozvanog "Planeta X"? Da je neko novo nebesko tijelo ušlo u naš sunčev sustav, astronomi bi ga sigurno opazili i objavili njegovu prisutnost.

VU: Ne mogu govoriti u ime zapadnih astronoma, ali astronomi unutar naše Akademije govore da se nemamo čega bojati. Čuo sam ljude kako pričaju o rotaciji tog planeta od 3,600 godina, koji ima orbitu sličnu Zemljinoj ali iza Sunca. Znamo da su taj planet i postrojenje u Sibiru blisko povezani. Mi vjerujemo da ovo postrojenje drži taj planet u stabilnoj orbiti. Kad bi se taj planet maknuo, promijenio orbitu, čitav bi sunčev sustav postao nestabilan. Mi iz Akademije smo sigurni da je planet nastanjen i da je postrojenje napravljeno da bi njih i nas zaštitilo. Sigurni smo da se ništa opasno neće dogoditi. Sve je pod kontrolom. Naša su istraživanja pokazala da Zemlja ima svoj puls – fino usklađenu frekvenciju koja utječe na sve, na svako živo biće. Prije nekih 12,500 godina ovo pulsiranje odgovaralo je mjeri od 360 dana u godini – prema staroegipatskom kalendaru , ali tada je asteroid udario o Zemlju. Vjerujemo da je Zemljina orbita umjetno promijenjena da bi se to kompenziralo. Naš se planet pomaknuo dalje od Sunca, na pulsnu frekvenciju od 365 dana. Ovo nam je pokazalo da imamo prijatelje; prijatelje za koje vjerujemo da nas potiho čuvaju. Oni tada nisu dozvolili, niti će sada dozvoliti ijednom planetu, kometi ili asteroidu da udari i uništi Zemlju. Nama je ovo sada posve jasno. Svi mi koji smo uključeni u ovaj projekt, osjećamo bol u srcu kada pomislimo na sve one koji bi željeli naoružavati svemirski prostor. Evo, svi smo se skupili i istražujemo ovo postrojenje i neke druge stvari, materijalne predmete, od kojih nijedan nije konstruiran od Rusa ili od Amerikanaca, već od nekog drugog, nekog iz svemira. Rastužuje nas sama pomisao što bi se moglo dogoditi kad bi se naoružavali u svemiru. Reći ću iskreno, postrojenje ima sustav za napajanje, izvor energije. Locirali smo ga.

U vrijeme sukoba u bivšoj Jugoslaviji prvi put smo primijetili pojačani izlaz te energije. Za nas je to bilo nevjerojatno, ali sada znamo da ovo postrojenje reagira na društvene prevrate ili konflikte. Dio našeg istraživanja odnosi se na pretraživanje starih zapisa i arhiva, te smo naišli na tekstove iz Echutin Apposs Alanhora. Mi ih zovemo Alanhor i stari su najmanje 4,000 godina. Oni opisuju postrojenje znanstvenim jezikom kao i ono što se tamo događalo. To je zaista iznenađujuće. Posjetio sam to područje dva puta. Kod prvog puta je naša oprema otkrila jake razine zračenja. Moram vam reći da je bilo prilično opasno; nismo se mogli sakriti. Naravno, nekolicina stanovnika iz tog područja je znalo za postrojenje i opisali su nam ga. Opisali su to kao nešto poput metalnih struktura i nacrtali kako one izgledaju. Ubilježili smo ih sve na kartu. Međutim, ti ljudi, njihove obitelji, životinje, svi su patili od bolesti zračenja. Šest godina kontinuirano pratimo razinu zračenja i do sada su svi, uključujući i životinje, napustili šumu. Dozvoli da ti kažem nešto o tunguskoj eksploziji, nešto što još nikad nije rečeno. Dva mjeseca prije eksplozije sve životinje su pobjegle iz tog predjela. Kao da je postrojenje pojačalo svoju snagu da bi se moglo suprotstaviti asteroidu. Tada se pojačala radijacija. Ista stvar događa se i danas.

GB: Postoje li ikakvi planovi da se poduzme još neka ekspedicija na to područje i posjeti postrojenje?

VU: Zračenje jest jedan od čimbenika, ali da, druga ekspedicija se planira kasnije ove godine. Gledaj, želimo biti pošteni glede ovoga. Pozdravljamo međunarodno sudjelovanje, ali oni koje pozivamo moraju biti odgovorni ljudi u očima svijeta. Želimo ljude koji su pošteni, otvorenog duha i transparentni, koji su voljni surađivati i razmjenjivati informacije i tada širiti znanstvene podatke. Grahame, ja te pozivam da dođeš u Rusiju kao promatrač i posjetiš postrojenje.

GB: Počašćen sam, hvala.

VU: Možeš reći ljudima da smo mi, Rusija, odlučili da je vrijeme da i drugi ljudi saznaju za ovo, a ne samo nekolicina.

Bilješka izdavača: Ovaj intervju prvi put se pojavio u UFO Magazinu, travanjsko izdanje, 2003. Izdavač: Quest Publications International Limited, Stourton, Leeds, England. website http://www.ufomag.co.uk.

Prevela Maja Cvjetanović Laboš