Slučaj 3

Davateljica je bila žena od 24 godine, žrtva automobilske nesreće. Primatelj je bio 25-godišnji muškarac, postdiplomski student, koji je bolovao od cistične fibroze i primio transplantaciju srca i pluća.

Davateljičina sestra je rekla:

«Moja sestra je bila vrlo senzualna osoba. Njena velika ljubav bilo je slikanje. Išla je na svoju prvu samostalnu izložbu u malenoj trgovini umjetninama kada ju je pregazio jedan pijanac. To je jedna lezbijska trgovina umjetninama koja podržava homoseksualne umjetnike. Moja sestra nije baš otvoreno govorila o tome, ali bila je lezbijka. Govorila je da njeni pejsaži zapravo prikazuju figuru majke ili žene. Gledala bi u goli ženski model i iz toga crtala pejsaže! Možete li to zamisliti? Bila je nadarena.»

Primatelj je izjavio:

«U početku to nikome nisam govorio, ali mislio sam da će me to što imam žensko srce učiniti homoseksualcem. Otkad sam operiran, uspaljeniji sam nego ikad i žene mi sada jednostavno izgledaju još erotičnije i senzualnije, tako da sam pomislio da sam možda primio neku unutrašnju transseksualnu kirurgiju. Moj doktor mi je rekao da je to samo moja nova energija i nova životna snaga zbog kojih se tako osjećam, ali sada sam drugačiji. Znam da sam drugačiji. Vodim ljubav kao da točno znam kako se žensko tijelo osjeća i kako reagira – skoro kao da je to moje tijelo. Imam isto tijelo, ali još uvijek mislim da sada o seksu razmišljam na ženski način.»

Primateljeva djevojka rekla je:

«On je sada puno bolji ljubavnik. Naravno, prije je bio slabiji, ali ne radi se o tome. On sad, hoću reći, jednostavno poznaje moje tijelo jednako dobro kao i ja. Želi se milovati, grliti i ne žuriti. Prije je bio dobar ljubavnik, ali ne ovako. Jednostavno je drugačije. Cijelo vrijeme se želi grliti i obilaziti trgovine. Moj bože, nikada nije volio ići u trgovine! I znate što, sada nosi torbicu. Svoju torbicu! Prebaci je preko ramena i zove svojom torbom, ali to je torbica. On mrzi kada to govorim, ali kada idem u trgovački centar s njim, to je kao da idem s nekom od prijateljica. I još jedna stvar, obožava ići u muzeje. On to nikad, apsolutno nikad nije radio. Sada bio htio ići svaki tjedan. Ponekad nekoliko minuta stoji i bez riječi promatra neku sliku. Obožava pejsaže i samo zuri. Ponekad ga jednostavno ostavim tamo i vratim se kasnije.»


Slučaj 4

Davatelj je bio 17-godišnji crni student, ustrijeljen iz automobila u prolazu. Primatelj je bio 47-godišnji bijeli muškarac, radnik u ljevaonici, s dijagnosticiranim suženjem aorte.

Davateljeva majka je rekla:

«Naš sin je išao na sat violine kada je pogođen. Nitko ne zna odakle je došao metak, ali jednostavno ga je pogodio i on je pao. Umro je tamo na ulici, grleći svoju kutiju za violinu. Jako je volio glazbu i njegovi učitelji su govorili da stvarno ima smisla za to. Slušao bi glazbu i svirao zajedno s njom. Mislim da bi jednog dana svirao u Carnegie Hallu, ali druga djeca su uvijek ismijavala glazbu koju je slušao.»

Primatelj je izvijestio:

«Jako mi je žao i sve to, zbog momka koji je umro i dao mi svoje srce, ali stvarno imam problema s prihvaćanjem činjenice da je bio crnac. Nisam rasist, samo da znate, uopće nisam. Većina [mojih] prijatelja u postrojenju su crnci. Ali ideja da se crno srce nalazi u bijelom tijelu izgleda stvarno... pa, ne znam. Rekao sam svojoj ženi da mislim da bi mi penis mogao narasti do veličine crnačkog. Kažu da crnci imaju veće penise, ali ne znam za sigurno. Nakon što imamo seks, ponekad se osjećam krivim zato što je crnac vodio ljubav s mojom ženom, ali zapravo to ne mislim ozbiljno.

«Ipak, mogu vam reći jednu stvar. Nekad sam mrzio klasičnu muziku, ali sada je volim. Tako znam da to nije zbog mog novog srca, zato što neki crnac iz geta ne bi slušao takve stvari. Sada to smiruje moje srce. Puštam ju cijelo vrijeme. Obožavam je. Nisam rekao dečkima na liniji da imam crno srce, ali često o tome mislim.»

Primateljeva žene je izjavila:

«Bio je i više nego zabrinut zbog toga kad je čuo da se radi o srcu jednog crnca. Čak me pitao da li bi mogao zatražiti od doktora da mu daju bijelo srce kada se pojavi. On nije Archie Bunker,** ali nije ni daleko od toga. I ubio bi me da sazna da sam vam to rekla, ali prvi put je pozvao kući svoje crne prijatelje s posla. To je kao da više ne vidi njihovu boju, iako još uvijek ponekad priča o tome. Izgleda da se sada osjeća ugodnije i opuštenije u društvu s tim crnim dečkima, ali toga nije svjestan.

«I htjela bih reći još jednu stvar. Izluđuje me s klasičnom muzikom. Ne zna ime nijedne od pjesama i prije ih nikada, nikada nije slušao. Sada satima sjedi i sluša ih. Čak ponekad fućka klasične pjesme koje nikako nije mogao znati. Kako ih zna? Čovjek bi mislio da će voljeti rap muziku ili tako nešto zbog svog crnog srca.»

Slučaj 5

Davateljica je bila 19-godišnja djevojka koja je poginula u automobilskoj nesreći. Primateljica je bila 29-godišnja žena kojoj je dijagnosticirana kardiomiopatija nakon endokarditisa.

Davateljičina majka rekla je:

«Moja Sara je bila najljupkija djevojka. Bila je vlasnica i vodila je vlastiti restoran zdrave hrane, i stalno me grdila što nisam vegetarijanka. Bila je divno dijete. Divlje, ali divno. Vjerovala je u slobodnu ljubav i svakih par mjeseci imala je drugog muškarca u svom životu. Bila je luda za muškarcima još kao curica, i to nikada nije prestalo. Uspjela mi je napisati neke poruke dok je umirala. Bila je tako izvan toga, ali je stalno ponavljala kako može osjetiti udar automobila koji se sudario s njima. Rekla je da ga može osjetiti kako prolazi kroz njeno tijelo.»

Primateljica je izvijestila:

«Ako želite, možete pričati ljudima o ovome, ali zvučat ćete kao da ste poludjeli. Kada sam dobila svoje novo srce, dogodile su mi se dvije stvari. Kao prvo, skoro svake noći, i to se još uvijek ponekad događa, mogu osjetiti udar koji je primila moja davateljica. Mogu osjetiti udar u svojim prsima. To se sudari sa mnom, ali moj doktor je rekao da sve izgleda u redu. Također, sada mrzim meso. Ne mogu ga podnijeti. Bila sam McDonaldov najbolji izvor zarade, a sada mi se od mesa povraća. Zapravo, čak i kada ga samo pomirišem, srce mi počne brzo lupati. Ali to nije toliko bitno. Moj doktor je rekao da je to samo zbog lijekova.

«Nisam mu to mogla reći, ali ono što me stvarno smeta je to što sam zaručena i trebala bih se udati. On je divan čovjek i volimo jedno drugo. Seks je odličan. Problem je u tome što sam lezbijka. Barem sam mislila da jesam. Nakon transplantacije, više nisam... barem tako mislim, u svakom slučaju... ja sam neka vrsta polu- ili zbunjene lezbijke. Žene mi se i dalje čine privlačnima, ali moj dečko me uzbuđuje; žene ne. Nemam apsolutno nikakve želje biti s nekom ženom. Mislim da sam primila transplantaciju spola.»

Primateljičin brat rekao je:

«Susie je sada heteroseksualna. Ozbiljno to mislim. Bila je lezbijka, a sad ju je njeno novo srce učinilo heteroseksualnom. Pobacala je sve svoje stvari i knjige o gay-politici više nikada ne priča o tome. Prije bila stvarno militantna u vezi s tim. Drži se za ruke i mazi se sa Stevenom baš kao što to moja djevojka radi sa mnom. Priča ženske priče s mojom djevojkom, dok joj je prije držala propovijedi o zlim stvarima koje čine seksistični muškarci. I moja sestra, kraljica Big Maca, sada mrzi meso. Čak ga ne želi imati u kući.»

Slučaj 6

Davateljica je bila 14-godišnja djevojčica koja se ozlijedila u gimnastičkoj nezgodi. Primatelj je bio 47-godišnji muškarac kojem je dijagnosticiran benigni miksom i kardiomiopatija.

Davateljičina majka je izvijestila:

«Pogledajte je [pokazuje fotografiju]. Moja kći bila je oličenje zdravlja. Na njoj nije bilo ni grama masti. Bila je gimnastičarka i njen trener ju je mogao podići iznad glave jednom rukom. Bila je tako oduševljena životom da je cijelo vrijeme samo skakala i hopsala kao mače. Ipak, imala je nekih problema s hranom. Preskakala je obroke, i neko vrijeme je povraćala. Mislim da bi ju zvali pomalo anoreksičnom. Vodili smo je na terapiju zbog toga, ali jednostavno nije baš voljela hranu. I hihotala se na tako luckast način kad bi joj bilo neugodno. Zvučala je kao ptičica.»

Primatelj je izjavio:

«Osjećam se opet kao nov. Osjećam se kao tinejdžer. Zapravo se osjećam sretno i uzbuđeno. Znam da je to samo energija novog srca, ali stvarno se osjećam mlađim u svakom pogledu, ne samo tjelesno. Gledam na svijet na taj način. Stvarno sam mlad u srcu. Imam tu dosadnu sklonost hihotanju koja izluđuje moju suprugu. I ima nešto u vezi s hranom. Ne znam što je to. Ogladnim, ali nakon što se najedem često osjećam mučninu i kao da bi mi pomoglo kada bih mogao povratiti.»

Primateljev brat je izvijestio:

«Gus je tinejdžer. U to nema sumnje. On je dijete, ili barem misli da je dijete. Čak i kada smo na kuglanju, viče i skače naokolo kao luda. Sada ima taj uvrnuti smijeh. Tako se smiju djevojčice, i to mu i govorimo. Njega nije briga. Apetit mu se nikad nije sasvim vratio nakon kirurgije. Prilično mu je muka skoro cijelo vrijeme. Nakon ručka na Dan zahvalnosti – koji mu se jako svidio – otišao je na kat i povratio. Odveli smo ga na hitnu pomoć, ali to nije imalo nikakve veze s njegovim novim srcem. Rekli su da se vjerojatno radi o reakciji na nešto što je bilo u obroku. Međutim, nikome drugome iz obitelji nije pozlilo. Morat će paziti na to. Njegov liječnik zabrinut je zbog njegove kilaže.»

Slučaj 7

Davateljica je bila trogodišnja djevojčica koja se utopila u obiteljskom bazenu. Primatelj je bio devetogodišnji dječak s dijagnosticiranim miokarditisom i septalnim defektom.

Primateljeva majka je rekla:

«On [primatelj] ne zna tko je bila njegova davateljica ni kako je umrla. Mi znamo. Utopila se u kući maminog dečka. Njena mama i njen dečko ostavili su je na čuvanje jednoj tinejdžerici koja je bila na telefonu kad se to dogodilo. Nikada nisam sreo njenog oca, ali majka kaže da su imali jako ružan razvod i da otac nikada nije vidio svoju kćer. Kaže da je jako puno radila i da joj je žao što nije provodila više vremena s njom. Mislim da se osjeća dosta krivom zbog svega toga... znate, zato što nijedno od njih nekako nije dovoljno cijenilo svoju kćer dok nije bilo prekasno.»

Primatelj, koji je tvrdio da ne zna tko je bio davatelj, rekao je:

«Ponekad razgovaram s njom. Mogu je osjetiti tu unutra. Čini se da je ona jako tužna. Jako je uplašena. Ja joj govorim da je sve u redu, ali ona je jako uplašena. Kaže da bi htjela da roditelji ne odbacuju svoju djecu. Ne znam zašto bi rekla tako nešto.»

Primateljeva majka rekla je o primatelju:

«Pa, ono što najviše primjećujem je da se Jimmy sada smrtno boji vode. Prije ju je volio. Živimo kraj jezera i on ne želi izlaziti u stražnje dvorište. Stalno zatvara i zaključava stražnja vrata. Kaže da se boji vode a ne zna zašto. Ne želi pričati o tome.»