Zovem se Robert Salas. Bio sam u zračnim snagama, na aktivnoj dužnosti, nakon što sam diplomirao na Akademiji Zračnih snaga 1964., sve do 1971. i izašao sam kao kapetan.
U ožujku 1967., bio sam smješten u Malstrum AFB-u, u Montani, kčasnik za lansiranje projektila. Projektila ´Minuteman´.
U rano jutro 16. ožujka 1967., dobio sam poziv od službe za
primarnu sigurnost, gore. Gore [ na gornjem katu ] imali smo oko šest, koliko se sjećam,
pilota zaduženih za sigurnost. Ja sam se nalazio dolje, 60 stopa pod zemljom u jednoj kabini, nadgledajući i kontrolirajući 10 projektila Minuteman s nuklearnim bojevim glavama. Tog jutra dobio sam poziv da su oni vidjeli neobična svjetla kako lete nebom. Zanemario sam taj poziv i rekao im da me nazovu kad se dogodi nešto značajnije. Imali smo vrlo profesionalno izvješćivanje s našim ljudima za sigurnost. Oni nisu bili skloni, treba to reći, da čine bilo kakve praktične šale ili bilo što poput toga. To je bio vrlo ozbiljan posao.
Dobio sam još jedan poziv, koji je slijedio iza ovog poziva, i ovog puta stražarev glas je bio snažniji. Bilo je jasno da je vrlo uplašen; rekao je da je tamo sjajan , blješteći crveni objekt koji lebdi izvan prednjeg ulaza. Bio je ovalnog oblika. Tamo vani imao je ostale stražare s uperenim naoružanjem i želio je znati kakve su moje instrukcije.
Rekao sam, koliko se sjećam, da osigura područje...Jedan drugi stražar bio je ozlijeđen, ne od NLO-a već je posjekao ruku na ogradi.
Odmah nakon tog poziva probudio sam mog zapovjednika, koji se odmarao, Freda Mywalda, sada umirovljenog pukovnika. Rekao sam mu o telefonskim pozivima. Kako sam mu govorio o telefonskim pozivima moje oružje je počelo otkazivati jedno za drugim. Dospjelo je u stanje ´nepokretnosti´ [ engl. ´no-go´] - nemogućnost lansiranja.
Tog jutra izgubili smo između nekih šest i osam raketa unutar tih nekoliko minuta tijekom kojih smo primili drugi telefonski poziv o NLO-u koji lebdi pred našim prednjim ulazom.
Ponovo tog jutra, nakon što smo o tome izvijestili u komandni ured, bili smo obaviješteni da se vrlo sličan incident dogodio u ECHO Flight [ bazi ] - ja sam bio u OSCAR Flight – oni su izgubili svih deset raketa pod vrlo sličnim okolnostima gdje su nad lansirnim postrojenjem bili viđeni NLO-i.
Njihove posade za održavanje i sigurnost provele su noć vani i izvješćivale su o NLOima nad tim položajima. Zapovjednik tog leta bio je Earl Carlson, koji je također izašao [ iz službe] kao kapetan; predstavnički zapovjednik bio je Walt Feagle, koji je umirovljen kao pukovnik [ Lt.Colonel] . Imali smo te svjedoke, imena koja sam vam upravo spomenuo već su prije govorila o tom događaju i oni će potkrijepiti ovu priču. Također imamo dokumentaciju koju sam primio kroz zahtjeve na osnovi FOI-a [ američki zakon o slobodi informiranja; Freedom of Information Act] od Zračnih snaga [ drži podignuto pokazujući auditoriju] , u kojoj se izlaže ECHO Flight incident, a u toj dokumentaciji je uključena i referenca na NLO. Imamo telexe koji pokrivaju taj incident [ drži podignuto pokazujući auditoriju] i u jednom telexu se kaže: ˝ Činjenica da se ne može pouzdano ustanoviti očiti razlog gubitka 10 projektila uzrok je ozbiljne zabrinutosti ovog stožera.˝
To je bilo iz komande SAC-a [ Strateška zračna komanda ; engl. Strategic Air Command]. Tako imamo te telexe i okupio sam oko 12 svjedoka koji će potvrditi dijelove ove priče, uključujući čovjeka koji je naknadno istraživao incident za Zračne snage...o tome ćete čuti nešto više od sljedećeg svjedoka...i također jedan stražar koji je bio svjedok [pojave] NLO-a u istom vremenskom periodu, i još jedan časnik, koji je umirovljen kao pukovnik, koji je imao druga izvješća o NLO-ima. Kao pomoć [ za razumijevanje ] toga, dobio sam potpuno izvješće o vrlo sličnom incidentu koji se dogodio u Sjevernoj Dakoti u kolovozu 1966. Vrlo slično, NLO je opažen iznad silosa s projektilom; i također NLO incident koji su, unutar tjedan dana, Zračne snage istražile neposredno nakon našeg incidenta.
Voljan sam svjedočiti pod zakletvom, pred Kongresom,o istinitosti svih tih stvari o kojima sam govorio.
Hvala vam.
Dwyne Arneson
Dobro jutro. Zovem se Dwyne Arneson. 26 godina sam služio kao časnik za komunikacije u Zračnim snagama SADa diljem svijeta, uključujući Vijetnam. Imao sam pristup SCI TK informacijama vrhunske tajnosti [ top-secret SCI ( Special Compartmented Information )] , a za one koji neznaju, [ taj stupanj tajnosti ] neznatno je iznad top-secret [ statusa ´strogo povjerljivo´].
Umirovljen sam 1986., kao pukovnik u Wright Peterson AFB-u. Želio bih izvijestiti o tri različita iskustva vezana uz NLOe. Kao mladi pukovnik u Ramstein AFB-u, u Njemačkoj, ranih 1960-tih, zapovijedao sam kriptografskim centrom.
U to vrijeme imao sam top-secret-crypto dozvolu i mogu se jasno sjetiti da sam vidio poruku koja je prošla kroz moj kripto-centar u kojoj se govorilo da se jedan NLO srušio na otoku
Mogu se sjetiti kako sam vidio da je, tijekom tog vremena, kroz taj komunikacijski centar stigla poruka u kojoj je stajalo – u osnovi ono o čemu je Bob [Robert Salas] upravo ispričao – da je blizu tih silosa s projektilima bio viđen NLO i da su projektili bili deaktivirani.
Slučajno, osoba koju je Boeing poslao da istraži pojedine projektile – uvjete, ako želite, koji su doveli do njihovog zakazivanja – bio je moj prvi menedžer u Boeingu, gospodin Bob Kamitski, koji je umro.
Mogu se prisjetiti [susreta] s njim u različitim prigodama; on je živio blizu mene u Washingtonu i rekao mi je: ˝ Arne, ti projektili su bili savršeno besprijekorni.˝ To je bio rezultat [istrage]. Moj zadnji incident...Bio sam zapovjednik jedinice u Great Fallsu; imao sam kontakte s policijom za osiguranje u Loring AFB-u, u Maineu, i oni su ispričali o NLO-ima koji su viđeni blizu područja za spremanje nuklearnog oružja u Loring AFB-u.
Vrlo rado bih svjedočio Kongresu da je ovo potpuno istinito.
Hvala vam.
Harald Bentley
Dobro jutro.Zovem se Harald Bentley.Tijekom 1957. i 1959. , bio sam u Američkoj vojsci smješten u raketnoj bazi Nike Ajax u Marylandu. U svibnju 1958., oko
O toj priči moglo bi se još štošta reći no ubrzat ću ovo [izlaganje].
Sljedeće noći bio sam na radarskoj dužnosti. Dobio sam poziv iz raketne baze u Gaithersburgu. On je rekao: ˝Hej! Imam vani između 12 i 15 NLO-a, 50 do 100 stopa iznad mene.˝ Upitao sam ga kako to zvuči? Skinuo je mikrofon otišao do prozora i rekao: ˝Evo.˝ Bio je to isti zvuk kakav sam čuo prethodnog jutra...osim što ih je bilo više.Moj radar je bio uključen, tako da sam ga smjesta usmjerio [tamo] i dobio ´blip´ [signal na ekranu radara]. ...Zabilježio sam ga na radarskom ekranu. I zatim , nekoliko minuta poslije, sve su iznenada nestale...i ponovo se pojavile...[procijenjena] brzina bila im je 17 000 milja na sat.
To je bio moj prvi incident. Deset godina poslije...radio sam u Californiji.
Oprostite mi, ali sve što mogu reći jest da sam bio negdje u Californiji radeći na tajnom projektu koji nema ništa s mojim iskustvom koje sam imao tamo.
Kad sam radio – bilo je dva ili tri sata u jutro po kalifornijskom vremenu – čuo sam astronautsku komunikaciju s Houstonom. Nisam tome pridao mnogo pozornosti sve dok nisam čuo riječ ´bogey´ [znači broj udaraca (u golfu) koje mora postići dobar igrač]. Naravno, odmah sam naćulio uši.
Jedan neidentificirani leteći objekt nekakve vrste, da li letjelica, meteorit ili nešto drugo, prijetio je sudarom s tim modulom koji je trebao načiniti manevar oko Mjeseca. Tako sam , u osnovi, neko vrijeme slušao, onda sam prestao i vratio se na posao.
A onda sam čuo: ˝ Tamo idu.˝ U svijetu astronauta postoji izraz ˝zelena kornjača˝. To je obično značilo – ne znam da li to vrijedi i danas – da vam nije dopušteno da nastupate profano preko mreže. I prva osoba koja bi to učinila, taj astronaut, morao bi onome koji bi je prvi čuo i rekao ˝zelena kornjača˝ njemu i čitavoj njegovoj obitelji platiti ručak u najskupljem restoranu u
Pa, da to brzo završim, jedan od njih je rekao ˝prokletstvo˝ – a NLO je stvarno brzo uzletio – ˝ prokletstvo pa to je brzo˝. I netko je viknuo : ˝zelena kornjača!˝ A onda je ovaj opet [nešto] dodao, a netko drugi je viknuo: ˝zelena kornjača!˝ Mogli ste ga ˝vidjeti˝... stisnutih zubiju...kako sada mora kupiti dva skupa obroka.
Moje osobno iskustvo...Svjedočit ću pred Kongresom ako je potrebno i točno ću objasniti što se je dogodilo.
Hvala vam.
John Maynard
Zovem se John Maynard. Umirovljena sam vojna osoba. Umirovljen sam kao narednik prve klase. Tijekom čitave moje 21-godišnje službe imao sam dozvolu za strogu povjerljivost kompartmentaliziranu s vremena na vrijeme tako visokima kao što su TK, OMNI, CRYPTO i drugima. Imao sam pristup vrlo, vrlo osjetljivim dokumentima...
Umirovljen sam iz DIA-e [ Obrambene obavještajne agencije; engl. Defence Intelligence Agency ] 1980. godine. Kad postanete administrator preuzimate ured i svašta potpisujete. Potpisao sam preko dobrih 2000 dokumenata. Kako biste popisali jedan inventar tih stvari morate ih pročitati. Ne riječ po riječ, već sam, u osnovi, prešao [pogledom] preko svakog dokumenta kako bih bio siguran da je potpun, da je [sve] tamo. Rekli su mi da kad sam prenio ovlasti na sljedeću osobu, ti isti dokumenti su bili tamo. Tako sam dobio prilično dobro znanje o tome čime se bave ti dokumenti. Vjerujte mi. Postoje mnoge, mnoge različite reference na NLO-e.
Također sam vidio NICP-ove [ Nacionalni obavještajni fotografski centar; engl. National Intelligence Photographic Centre] slike, koje pokazuju da je bilo ciljanih objekata.
Zatim sam radio na područjima
... mnogo ljudi govori o zavjerama preko vlade u sjeni. Želio sam svjedočiti pred Kongresom da te ´crne´ operacije postoje.Ja sam sam postao dio toga.Vidio sam svjetlost, mislim, izašao sam [iz toga]. I to je to. Moramo razotkriti ono što znamo.
Voljan sam svjedočiti pred Kongresom, pod prisegom, ili pred bilo kojom drugom [odgovarajućom] organizacijom...ovo što sam posvjedočio istina je.
Karl Wolfe
Dobro jutro. Zovem se Karl Wolfe i bio sam čovjek zadužen za popravak fotografske precizne elektronike sa top-secret-crypto dopuštenjem u Zračnim snagama SAD-a. Bio sam smješten u Langley AFB-u u Virginiji. Sredinom 1965., bio sam posuđen za Lunar Orbiter projekt u NSA-u, u Langley Fieldu. Dr Cilly je vodio taj projekt.
Imali su probleme s dijelom elektronske opreme što je suzilo njihovu produkciju fotografija. Otišao sam u bazu i kad sam ulazio tamo je bilo znanstvenika iz čitavog svijeta. Zapravo sam bio zapanjen što u jednom NSA-ovom projektu vidim ljude iz čitavog svijeta. U početku mi to nije imalo nikakvog smisla.
Odveden sam u laboratorij gdje je oprema bila u kvaru i nisam je mogao popravljati u mraku; morao sam je imati premještenu. U toj mračnoj prostoriji nalazio se u to vrijeme i jedan pilot druge klase. Ja sam također bio pilot, druge klase. Zanimalo me je kako čitav proces funkcionira, kako su podaci s lunarnog orbitera dospijevali u laboratorij. Zamolio sam ga da mi opiše taj proces. To je i učinio. Nakon [ približno ] 30 minuta [ tumačenja] procesa rekao mi je : ˝ Otkrili smo izgled stražnje strane Mjeseca.˝ Zatim je nastavio stavljati pred mene fotografije i na tim fotografijama jasno su se razabirale strukture, građevine oblika gljive, kružne građevine i tornjevi. Na tom stupnju bio sam vrlo zabrinut jer sam znao da radimo u [režimu] kompartmentalizirane sigurnosti. On je povrijedio sigurnost i ja sam zapravo bio uplašen u tom trenutku. I nisam više o tome ništa pitao. Nekoliko trenutaka poslije netko je ušao u prostoriju. Radio sam tamo još tri dana i sjećam se kako sam išavši kući naivno mislio da mogu pričekati da čujem o tome na večernjim vijestima.
I evo, 30 godina je prošlo i [ još uvijek ] se nadam da ćemo noćas o tome čuti. Svjedočit ću, pod prisegom, pred Kongresom, da je ovo što govorim istinito.
Dona Hare
Hvala ti Karl. Dobro jutro svima. Zovem se Dona Hare i radila sam u Philco Ford Aerospace-u od 1967. do 1981. Tijekom tog vremena bila sam dizajnerska ilustratorica, crtačica. Pravila sam slajdove lansiranja i slajdove spuštanja i, također, projekcije,...lunarne mape za NASA-u. Bili smo ugovaratelj ali većinu vremena radila sam na licu mjesta, u zgradi-8. Imala sam priliku da radim dodatni posao, između misija, i išla bih u foto-laboratorij, NASA-in laboratorij preko hodnika. Imala sam pristup tajnim [engl. :´secret´; niži status tajnosti od ´top-secret´, stroge povjerljivosti] dokumentima, što nije toliko visoka povjerljivost, ali sam mogla ući u ograničena područja kakvo je bilo i ovo.
Tada sam razgovarala s jednim od tamošnjih tehničara i on mi je obratio pozornost na jednu fotografiju, NASA-inu fotografiju.Na njoj je bila jedna mrlja i ja sam upitala: ˝Što je to ? Da li je to mrlja na emulziji?˝ A on je , smješeći se, prekriženih ruku rekao: ˝ Mrlje na emulziji ne ostavljaju oble sjene na tlu.˝ Bila je to jedna zračna fotografija Zemlje...
Sjene letjelice, ili što god je to bilo, bile su pod oštrim kutom [kao i sjene] stabala. Zbog same njegove naravi, NLO – željela sam to pojasniti gospodinu koji je govorio o tome – znači neidentificiran, tako da nisam znala što je to bilo.
No, shvatila sam na tom stupnju, da je to vrlo tajno, da je čuvano kao tajna jer sam ga zapitala: ˝Što ćete učiniti s tim djelićem informacije?˝ Odgovorio je: ˝ Uvijek takve [stvari] prebrišemo prije nego ih izdamo za javnost.˝...
Nakon toga sam odlučila da ću postaviti pitanja drugim ljudima koji su tamo radili. Ustanovila sam da ih moram pitati podalje od tog mjesta, a ne na [samom] mjestu. Jedan stražar mi je rekao da je bio zamoljen da spali neke fotografije i da ih ne pregledava.Bio je tu i drugi stražar koji ga je nadgledao pri spaljivanju fotografija. Rekao je da je odolio iskušenju i pogledao jednu fotografiju i da je to bila slika jednog NLO-a... Odmah nakon toga primio je udarac u glavu i ima veliku ranu na čelu; bio je nokautiran. Zaplašen je...
Drugi incident; znam jednog čovjeka koji je bio u karanteni s astronautima Apolla. Rekao mi je da su astronauti Apolla vidjeli letjelicu na Mjesecu tijekom spuštanja. Točno to mi je rekao.On je također bio uplašen...rekao je da je astronautima bilo rečeno da o tome šute. Nije im dopušteno da o tome govore.
Zato želim da znate da sam tamo radila niz godina zavirujući u to... Moj šef nije znao o tome. Neki ljudi koji su sjedili tik do mene nisu znali o tome. To je vrlo čudno, jer ne znam kako to mogu raditi, ali mogu nekim ljudima dopustiti da znaju o tome dok drugima ne.
Voljna sam svjedočiti pred Kongresom da je ovo što sam rekla istinito i puno vam hvala.
bglavac
irida
edin.kecanovic
