Susak

Susak (Sansego) je hrvatski jadranski otok u otočnoj skupini Cres-Lošinj. Otok je geološki različit od ostalih hrvatskih otoka, oblikovan od slojeva prapora položenog na vapnenačkoj stijeni.

Na otoku postoji samo jedno mjesto, Susak. Velik broj sušćanskih (Sansegoti) iseljenika živi u Sjedinjenim Američkim Državama, najviše u Hobokenu, New Jersey. Susak je karakterističan po specifičnom govoru i narodnoj nošnji.

Naselja

Na otoku postoje dva naselja, Donje Selo ili Spjaža, i starije, Gornje Selo. Udaljenost između tih dvaju sela je stotinjak metara, a prometnica koja ih povezuje je zapravo krivudavo kameno stubište koje ide kroz trstiku.

Gornje Selo je malo udaljenije od mora, a Donje Selo, odnosno Spjaža, kako sam naziv sugerira, je priobalno.

Stanovništvo

Jedino autohtono i apsolutno većinsko stanovništvo su Hrvati (Sansegoti).

Svojevremeno je otok bio najgušće naseljeni prostor u bivšoj SFRJ. Masovno iseljavanje sa otoka je počelo 1964. godine, uvođenjem poreza na vino, inače glavnog susačkog proizvoda.

Povijest

Na otok prvi dolaze Iliri[3], koji su na Veloj Straži, najvišoj točki otoka (98 m), sagradili obrambenu i dojavnu građevinu. Nakon Ilira dolaze Rimljani. Rimski pisac Plinije spominje Susak kao pjeskovit otok nedaleko od današnje Pule.

Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva (476., otok dolazi pod vlast Ostrogota, a od 6. do 10. stoljeća je pod vlašću Bizanta.

Hrvati otok naseljavaju u 8. stoljeću, a otok u 10. stoljeću postaje dio kraljevine Hrvatske. Na otok dolaze benediktinci, kojima hrvatski kralj Krešimir gradi samostan. Prvi redovnici dolaze iz Osora, a poglavar dolazi iz Monte Cassina u Italiji. Samostan ubrzo prerasta u opatiju.

Prvi pisani dokument spominje otok je Mletačka kronika Ivana Đakonina iz 884. godine, u kojem se Susak naziva "Sansagus"'u kojem je zapisan pod imenom.

Otok često napadaju gusari i uskoci, pa se u 12 st. gradi utvrda, čije je ruševne temelje utvrde i danas moguće vidjeti u blizini crkve.

Susak je u srednjem vijeku doživio jedan demografski doseljenički val stanovnika iz Sinjske krajine, pa su tako nastali štokavsko-čakavski govori.[4]

U 14. stoljeću opatija se ukida, ali nastavlja djelovati kao samostan sve do 1770.. Po ukidanju opatije, otok i imovina pripada osorskom biskupu, koji na otoku osniva župu i na ostacima benediktinske opatije gradi župnu crkvu sv. Nikole. Današnji oltar Gospe Karmelske je izgrađen na svetištu opatije.

Po odlasku benediktinaca otok je imao oko 300 stanovnika.

U 18. stoljeću otok dolazi pod upravu Habsburške Monarhije odnosno Austro-Ugarske, koje gradi odmaralište, lječilište, šetnicu koja spaja dvije najveće pješčane uvale, svjetionik (1885.), te uvodi uredno vođenje zemljišnih knjiga (katastar).

Nakon Austro-Ugarske, otok potpada pod Italiju, koja provodi radikalnu talijanizaciju: talijanski postaje službenim jezikom, a sva se imena i prezimena prevode na njihovu talijansku verziju.

Susak je na vrhuncu svog razvoja 1936. gradi vinariju, a 1940. i tvornicu za preradu ribe. Krajem drugog svjetskog rata, otok dosiže svoj demografski maksimum - 1876 stanovnika.

Završetkom Drugog svjetskog rata Susak postaje dio Hrvatske, tj. Jugoslavije. Komunistički režim provodi nacionalizaciju i agrarnu reformu, što je imalo jako loše posljedice po otok. Tvornica za preradu riba se zatvara, a 1960-ih godina počinje masovno iseljavanje[nedostaje izvor]. Čak 1395 suščana napušta otok zbog političkih i ekonomskih razloga. Svatko tko je mogao čamcima na vesla bježi u Italiju, a odatle za Sjedinjene države, Hoboken, New Jersey.

Promet

Brodskom linijom je povezan sa Malim Lošinjem i Rijekom.

Gospodarstvo

Svojevremeno su 97% Suska činili vinogradi.

Otok je imao i svoju autohtonu vinsku sortu, trojišćinu.

Kao druga važna djelatnost na otoku je bilo pomorstvo; Suicani su bili poznati i kao vrsni mornari.

Zanimljivosti

Otok je zemljopisni fenomen, i zaštićena je spomenička baština, tako da je zabranjena bilo kakva gradnja.

Poznati kao zatvorena zajednica, govorilo se da su suradnici iseljenih Suicana na dokovima u New Yorku, mahom Portorikanci i Afro-Americanci, prije naučili govorit po suicansku nego su Suicani engleski.

Na Susku se danas govori čakavicom kakvom se nekad govorilo i u Bihaću do dolaska turske vlasti.

Lokacija otoka Susak:

Lokacija i rotacija otoka Susak:

Otok Susak, malo bliže:

Iskruženi otok Susak:

Otok ima lik osobe koja izlijeva vodu iz posude. Takav je i zodijački znak vodolija.

Evo nekih slika vodolije:

Druga slika vodolije:

Treča slika vodolije:

Usporedba otoka Susak i zodijačkog znaka vodolije:

Iz teksta o otoku Susak je veoma zanimljiva rečenica:"Otok je zemljopisni fenomen, i zaštićena je spomenička baština, tako da je zabranjena bilo kakva gradnja." Dalje u tekstu nema ni riječi zašto je Susak zemljopisni fenomen i zašto je na njemu zabranjena bilo kakva gradnja. Možda baš zato što je u znaku vodolije?

Fantastično otkriće koje i ovaj put dijelim sa članovima Magicusa.