Pretpostavlja se da su u središtu Zemlje završile neke velike civilizacije, poput Maya, koji su na misteriozan način netragom nestali s lica zemlje. U unutrašnjost su dospjeli mrežom tunela što su ih sagradili ljudi koji još postoje. U Zemljinoj je unutrašnjosti 1947. navodno bio američki mornarički admiral Richard Byrd, i to dok je nadlijetao Sjeverni pol. Leteći nad ledenim prostranstvom, odjednom se našao u prekrasnom, zelenom pejsažu, u toploj klimi, a ubrzo su s njime u kontakt stupili i ljudi koji tamo žive. Spustili su njegov zrakoplov i odveli ga na razgovor s Učiteljem koji mu je kazao da je upravo njega odabrao kako bi poslao poruku "vanjskoj Zemlji". Oni su postali zabrinuti za sudbinu vanjske civilizacije nakon što su u iznad Hiroshime i Nagasakija eksplodirale atomske bombe. Byrda su odabrali, kazao je, zato što je plemenit čovjek te može svijet upozoriti na prijeteću opasnost.

Tako se "priča" o unutrašnjosti Zemlje koju neki zovu i Agartha.

Postoje i neke skice, na kojima je prikazana unutrašnjost Zemlje sa Suncem koje je unutra:

Sunce u sredini Agarthe:

I Indijske legende prikazuju Zemlju sa kupolom i unutrašnjošću:

Nordijske legende Zemlju opisuju ovako:

Uporedio sam sliku Zemlje iz Nordijskih legendi i oka:

Zaključio sam da ljudi žive u Midgardu (rožnjači oka).

Zemlja sa kupolom i rožnjača oka, kad se uporede:

Zaključio sam da ljudi žive u stvari na rožnjači divovskog oka.

Iznad nas sija Sunce. A kako se griju i kakvu svjetlost imaju oni ispod nas, koji žive u središtu Zemlje - u Agarthi? Prvo da anliziramo neke podatke i funkciji oka.

Kako svjetlost prolazi kroz oko

Kako bismo vidjeli, potrebno je svjetlo. Iako ne razumijemo u potpunosti sva svojstva svjetla, znamo kako svjetlost putuje. Svjetlosna zraka može skrenuti, odbiti se, saviti se; ovisno o tome s kojim materijalom se susreće. Kada svjetlost putuje kroz vodu ili kroz leću, njezina putanja je savinuta, tj. svjetlost se prelama. Određene strukture oka imaju refraktivna svojstva slična vodi ili lećama te mogu slamati svjetlost u određenu točku fokusa koja je odgovorna za bistar vid.  Refrakcije u oku se događaju kada svjetlosne zrake putuju kroz prozirni prednji dio oka – rožnicu. Očne prirodne leće također slamaju svjetlost. Suzni sloj i unutarnje očne tekućine također imaju refrakcijska svojstva.

Kako oko vidi

Proces vida počinje kada zraka svjetlosti koja se reflektira od određenog objekta te putuje kroz optički sistem bude refraktirana i fokusirana na točku oštrog fokusa. Za dobar vid, točka fokusa mora se nalaziti na mrežnici. Mrežnica je unutarnja ovojnica oka koja je smještena na stražnjem dijelu očne jabučice te sadrži fotoreceptore (stanice osjetljive na svjetlost) koje primaju vanjske slike. Te slike zatim putuju putem optičkog živca do mozga. Zjenica oka koja se širi i sakuplja određuje količinu svjetlosti koja će doći do mrežnice. U mračnim uvjetima zjenica se širi, dok se u svijetlim uvjetima sakuplja.

Također, tvrde stručnjaci, naše oko vidi sve naopako, ali mozak to ispravlja i mi vidimo NORMALNO.

Evo jedne slike, kako oko funkcioniše i kako sliku do mozga prenosi naopako:

Evo i kako oko , prenosi mozgu "izvrnutu" sliku drveta:

E, sada, pomoću ovih podatak možemo analizirati od kuda Sunce u unutrašnjosti Zemlje. Naravno, rješenje je u funkcionisanju oka i kako oko Reflektuje Sunce u unutrašnjost oka.

Iz prethodne dvije slike vidimo da oko prenosi slike naopako. Snop svjetlosnih talasa prolazi kroz rožnjaču i negdje u sredini oka, te zrake se ukrštaju. Na kraju, mozak dobija izvrnutu sliku, ali on to ispravlja i mi vidimo normalno. Međutim, šta se dešava na mjestu u oku gdje se zrake ukrštaju?

Pokazaću to na primjeru baš sa Suncem. Naravno, kad god je riječ o oku, to poredite sa izgledom Zemlje i očnom jabučicom. Mi, ljudi, živimo na rožnjači divovskog oka, a oni u u Agarthi (središte Zemlje)žive u očnoj jabučici. 

Očna jabučica je puno veća od rožnjače i "oni tamo dole" imaju veći prostor.

Dakle, rožnjača detektuje Sunce i slika Sunca se pomoću svjetlosnih talasa prenosi u očnu jabučicu.

Projekcija Sunca ide do mjesta gdje mozak prima izvrnutu sliku objekta, u ovom slučaju Sunca. Međutim, niko ne govori o mjestu gdje se svjetlosni talasi ukrštaju u sredini očne jabučice ili Agarthe. To mjesto ukrštanja svjetlosnih talasa stvara hologramsku ili 3 D sliku Sunca:

Takvo 3d ili Hologram - Sunce, daju svjetlost i toplotu stanovnicima Agarthe.

Sve donedavno, smatrao sam da ljudi u Agarthi imaju takvu naprednu tehnologiju, pa su u stanju u središtu Zemlje napraviti vještačko Sunce. Međutim, sa novim saznanjima, uvidio sam da njih grije isto Sunce koje grije i nas. Možda se Sunce kroz rožnjaču nekako teleportira, jer mi sam oblik rožnjače djeluje kao portal:

Zanimljivo je, jer kad ponovo pogledam sliku iz Indijskih legendi, vidim da je kupola od nekog istog materijala kao i portal:

Kupola nad Zemljom je, izgleda, od nekog providnog materijala, a li isto tako i portali su izgleda od istog materijala. Zbog toga zaključujem da i kupola i portali imaju istu moć da teleportiraju.

Ko smo mi ljudi kad živimo u rožnjači divovskog oka? Ko su stanovnici Agarthe koji žive u jabučici divovskog oka? Da li smo mi samo ćelije u oku koje trebaju obavljati svoj dio posla, ali smo zaboravili svoj "zadatak i svrhu"?

Puno je još neriješenih pitanja, ali se nadam da sam barem djelić toga otkrio.

Pozdrav svim članovima Magicusa.