U svijetu postoji više od pedeset slobodnozidarskih obreda sa vrlo različitim brojem stupnjeva i veličinom članstva. Škotski red je danas najbrojniji od petnaestak slobodnozidarskih sustava viših stupnjeva. U SAD je svaki drugi slobodnozidarski majstor uključen u neki od sustava viših stupnjeva: 1970. godine u SAD-u je radilo više od milijun članova u Škotskom redu, više od pola milijuna u Royal Arch-u, a više od tristo sedamdeset tisuća braće u redu Knight Templar.
Jedan od razloga zašto Škotski red snažno privlači braću i zašto je tako brojan je u tome što u usporedbi sa drugim redovima ima starodavne, dobro osmišljene rituale i jasna počela, ali i povijesnu autentičnost i konzistentnost. Za ovo prvo red zahvaljuje Albertu Pikeu, koji je u devetnaestom stoljeću usavršio rituale viših stupnjeva i u njima produbio i proširio ezoterično znanje, a za drugo svojim utemeljiteljima jedno stoljeće prije Pikea.
Škotski red nastao je u prvoj polovici osamnaestog stoljeća u Francuskoj. Njegovo ime Scottish Rite pokazuje da su rituali došli iz anglosaksonskog slobodnog zidarstva. Mnogi povjesničari povezivali su nastanak reda sa engleskom vladarskom kućom Stuart i Jakobitima, članovima obitelji engleskog kralja Jakoba II., koji je istovremeno bio i škotski kralj poznat kao Jakob VII. Ozbiljna istraživanja pobijaju takva stajališta, ali izgleda da je loža L' Anglaise, koju je 27. travnja 1732. utemeljio Irac Martin Kelly radila na engleskom jeziku (loža još uvijek radi u sustavu Velike lože Francuske i nosi broj 363.) Kellyjeva loža radila je kao materinska loža, što znači da su njeni članovi utemeljili više novih loža. Jedna od njih bila je loža La Francoise, koja je i sama 1740. ustanovila ložu Savršena harmonija (Parfait Harmonie) u Bordeauxu. Starješina ove lože bio je Stephan Morin rodom Francuz, rođen u New Yorku, koji je kasnije odigrao važnu ulogu kod razvoja Škotskog reda i utemeljio lože u Parizu (1747), San Domingu, New Orleansu i u drugim kolonijama u Americi (1763). Podaci govore da je loža Savršena harmonija radila po novim ritualu, koji se zvao "Rite Ecossais" (Škotski red) i da su u njemu dodjeljivali više stupnjeve. Razumljivo je da se središte novog reda ubrzo preselilo u Pariz. Godine 1756. pojavio se prvi zametak koordinacijskog vrhovnog tijela, koje se zvalo "Vitezovi Istoka, knezovi i vladari slobodnog zidarstva" (Sovereigns). Oni su tada u svoj red uključili i obrede klermonskog kapitula (Chapter of Clermont), Reda vitezova istoka (Knights od the East) i Reda usavršavanja (Rite of Perfection).
Uskoro je od svih navedenih obreda nastao konzistentan sistem prvih četrnaest, a nešto kasnije i dvadeset pet stupnjeva, poznat kao Loža usavršavanja (Lodge of Perfection). Do 1751. red je imao četrnaest stupnjeva koji su tematski bili vezani uz gradnju Solomonovog hrama. Kasnije su dodali još jedanaest stupnjeva, koji su se odnosili na Zerubabelov hram i Treći mistični Isusov hram. Godine 1761. Vijeće uzvišenih knezova dodijelilo je Stephanu Morinu patent s kojim ga je ovlastilo za njihovog Velikog inspektora. Sličan patent dobio je i Zamjenik velikog inspektora Lamolier de Feuilland. Obojica su otišli u francuske kolonije u Americi, u promišljeno "misionarsko poslanstvo", gdje su počeli formirati nove lože. Stephan Morin je sa sobom ponio i prvu pisanu Konstituciju (1761.): kasnije su izašle još dvije dopunjene Konstitucije (1762. i 1786.) koje i danas predstavljaju pravni kamen temeljac Škotskog reda.
Godine 1796. u Charlestonu, Južna Karolina, brat De Grasse-Tilly (1765-1845) je uredio sistem od 33 stupnja: na najviši i posljednji stupanj podigao je sam sebe i još dvanaestero braće (kao zanimljivost navedimo da je među njima bilo troje Iraca, dva Amerikanaca, dva Francuza, dva Engleza i po jedan Čeh, Danac i Poljak.)
Godine 1801. u Charlestonu, SAD ovih trinaestero braće utemeljili su Vrhovno vijeće 33. stupnja starodavnog i prihvaćenog reda, kojega danas poznajemo kao Vrhovno vijeće starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda. Prvi Suvereni veliki zapovjednik (Sovereign Grand Commander) bio je John Mitchell (1801-1816). Deveti Suvereni veliki zapovjednik od 1859. do 1891. bio je poznati slobodnozidarski teoretičar i povjesničar Albert Pike (1871. objavio je izuzetno značajnu knjigu Moral i dogma Starog i prihvaćenog škotskog reda, u kojoj je analizirao sadržaj i značaj viših stupnjeva).
Škotski red se vrlo brzo vratio u Europu: već 1804. utemeljeno je Vrhovno vijeće za Francusku, godine 1805. Vrhovno vijeće za Italiju, 1809. Vrhovno vijeće za Španjolsku, 1817. za Belgiju. Škotsko slobodno zidarstvo našlo je svoje sumišljenike u većini naprednih europskih država: u Portugalu (1872.), Engleskoj (1845.), Turskoj (1861.), Madžarskoj (1871.), Grčkoj (1872.), Švicarskoj (1873.), Srbiji (1912.), Čehoslovačkoj i Poljskoj (1922.), Rumunjskoj (1923.), Austriji (1925.), Njemačkoj (1930. i obnovljeno 1947.)...
Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Sloveniju osnovano je 25. ožujka 2000., dok su hrvatski slobodni zidari svoje prvo Vrhovno vijeće u povijesti dobili 22. ožujka 2003.
bglavac
edin.kecanovic
