Zanimanje i polemika usredotočili su se uglavnom na područje pod nazivom Cydonia,zbog toga što se čini da se tamo nalaze skupine nečega što bi mogle biti umjetne tvorevine, poravnate s objektom kojeg neki nazivaju «sfingom» Marsa, a koja se nalazi istočno od ovih tvorevina, kao što se lako može vidjeti na panoramskoj NASA-inoj fotografiji 035-A- 72 Lako je uočiti stijenu koja prikazuje crte skladnog ljudskog lica, izgledamuškarca, koji nosi nešto poput kacige,lagano otvorenih usta i očiju koje gledaju ravno u promatrača, ukoliko se

dotični gledatelj nalazi na nebu iznad Marsa. Poput ostalih «spomenika» na Marsu, obilježja koja podsjećaju na umjetne

tvorevine, i ova je također velikih razmjera. Visina Lica iznosi gotovo milju od vrha do dna i prema njegovoj sjeni je procijenjeno

da se uzdiže gotovo pola milje iznad visoravni koja ga okružuje. Iako se pričalo da je znanstvenik NASA-e koji je ispitivao fotografije pristigle sa Orbitera Vikinga 1, 25. srpnja 1976. godine «gotovo pao sa stolice» vidjevši ovu snirnku i prikladno izgovorio «0, moj Bože!» ili nešto slično, činjenica je da je ta fotografija odložena u kartoteku s tisućama drugih fotografija sa Vikinga bez neke daljnje reakcije: sličnost s ljudskim licem smatrala se samo igrom svjetla i sjene na stijeni izloženoj djelovanju prirodnih sila kao što su voda i vjetar. I doista, kada su neki novinari koji su slučajno vidjeli taj snimak pitali da li ona uistinu prikazuje ljudsko lice, glavni znanstvenik Misije izjavio je kako se to obilježje uopće nije moglo vidjeti na drugoj fotografiji,

snimljenoj nekoliko sati kasnije. (Nekoliko godina kasnije NASA je priznala kako je takva izjava bila netočna, zbunjujuća i

neumjesna, jer je to područje «nekoliko sati kasnije» ušlo u noćnu tamu, a doista su postojale i druge fotografije na kojima se

Lice moglo jasno vidjeti.) Tri godine kasnije Vincent DiPietro, inženjer i specijalist za snimanje prisjetio se da je u nekom

populamom časopisu vidio «Lice» i listajući kroz arhivu Nacionalnog centra za podatke svemirskih znanosti, našao se licem u lice

sa slikom Marsa. Fotografija sa Vikinga, pod kataloškim brojem 76-A-593/l7384, nazvana je jednostavno «GLA V A».

Zainteresiran odlukom da se fotografiju sačuva u centru znanstvenih podataka pod tako draškavim naslovom «<Glava» čije je

postojanje zanijekano), on se upustio, zajedno sa Greg Molenaarom, kompjutorskim znanstvenikom sa Lockheeda, u potragu za

izvomom NASA-inom slikom. Našli su dvije, a ne samo jednu. Ta druga je nosila broj 070-A-13 . U kasnijim traženjima otkrivene su još neke fotografije iz područja Cydonia snimljene različitim kamerama sa Orbitera Vikinga, s različitih strana (do sada ih je pronađeno jedanaest). Na svim fotografijama može se vidjeti Lice i neke druge građevine slične piramidama te druga zagonetna obilježja. Koristeći se sofisticiranom kompjutorskom tehnikom uvećanja i snimanja, DiPietro i Molenaar su dobili uvećane i jasnije slike koje su ih uvjerile da je Lice bilo umjetno isklesano. Naoružani svojim otkrićima, 1981. godine su

prisustvovali konferenciji «Slučaj Mars». Međutim, umjesto da ih bodre klicanjem, okupljeni znanstvenici su se prema njihovim

izjavama odnosili hladno, vjerojatno stoga što bi, da su postupili drugačije, morali zaključiti da je Lice djelo inteligentnih bića,

«Marsovaca» koji su živjeli na planetu. A to je bio potpuno neprihvatljiv prijedlog. DiPietro i Molenaar su privatno objavili svoja

otkrića (Unusual Mars Surface Features) i trebali su se silno truditi ne bi li se odijelili od «divljih nagađanja» u vezi porijekla neobičnih obilježja. U epilogu knjige napisali su kako oni samo tvrde da ta «obilježja ne izgledaju prirodno i daljnja ispitivanja smatraju opravdanim». Međutim, znanstvenici NASA-e žestoko su odbacili bilo kakav prijedlog da bi buduće misije trebale uključiti i posjet Licu, budući da se očigledno radilo samo o stijeni koju su prirodne sile oblikovale tako da podsjeća na lice čovjeka. Porijeklom Lica na Marsu nakon toga se bavio prvenstveno Richard C. Hoagland, pisac znanstvene fantastike i nekadašnji savjetnik u Centru za svemirske letove Goddard. On je organizirao kompjutorsku konferenciju pod nazivom Neovisna ekipa za istraživanje Marsa s ciljem da reprezentativna skupina znanstvenika i specijalista prouči ta obilježja i uz njih vezane podatke. U tu ekipu na kraju su se uključili Brian O'Leary, znanstvenik-astronaut i David Webb, član Američke predsjedničke svemirske komisije. Oni su se u zaključku složili sa stajalištem da su «Lice» i «piramide» umjetne tvorevine, a osim toga su dali naslutiti da bi i ostale značajke na Marsu mogle biti djelo inteligentnih bića koja su nekada posjetila Mars. Posebno je interesantna sugestija, objavljena u njihovim izvještajima, da prema orijentaciji Lica i glavne piramide možemo zaključiti da su one bile izgrađene prije otprilike pola milijuna godina u poravnanju s izlaskom sunca u vrijeme solsticija na Marsu. Možda nije bila slučajnost da se Hoaglandovo i Rautenbergovo datiranje ovih spomenika na Marsu

poklapalo s drugim satnicama. Iako je Hoagland postupao vrlo oprezno, svejedno je mnoge stranice svoje knjige The Monuments

of Mars posvetio tekstovima i sumerskim dokazima vezanim uz Anunnakije. Publicitet otkrića DiPietra, Molenaara i Hoaglanda naveo je NASA-u da ih upomo proglašava netočnima. Neobičan je bio potez Nacionalnog Centra za svemirske letove u Greenbeltu, Maryland, koji javno objavljuje kopije NASA-inih podataka, kada je, zajedno s fotografijama «Lica» priložio i kopije tekstova koji su pobijali neortodoksna tumačenja ovih snimaka. Među ostalim, tu se našao i rad na tri stranice (6. lipnja 1987.godine) Paula Butterwortha, planetologa iz samog Centra. On izjavljuje kako «nema razloga vjerovati da upravo ova planina, slična desecima tisuća drugih planina na planetu, nije nastala kao rezultat prirodnih geoloških procesa koji su stvorili sve ostale oblike na Marsu.

Među brojnim planinama na Marsu nije neobično da nas neke od njih podsjećaju na bliske nam predmete, a ništa nije toliko blisko i poznato kao ljudsko lice.