Ako ste roditelj jedno od važnijih odluka s kojima ćete se sresti doslovno već nakon rezanja pupčane vrpce vašeg djeteta pitanje je cijepljenja: cijepiti ili ne cijepiti djecu? Još dok je u rodilištu, prvi ili drugi dan svog zemaljskog života, dijete rutinski prima cjepivo BCG – a, cjepivo koje se u javnosti predstavlja kao učinkovita zaštita od tuberkuloze, a do svoje punoljetnosti Zemljanin danas u prosjeku primi nešto manje od dvadeset različitih cjepiva.

Što učiniti u tom trenutku, ali i kod svih tih kasnijih obaveznih cijepljenja, ne želite li da vašem savršeno zdravom djetetu ubrizgaju cjepivo za koje ste čuli da i nije baš potrebno, da i nije baš sto posto učinkovito, a u nekim slučajevima moguće su i dramatične nuspojave, pa i smrt? Imate li pravo vi kao roditelj odlučiti o tome hoćete li dati cijepiti svoje dijete ili ne? Uostalom, zašto bi vam netko takvo elementarno pravo odlučivanja želio oduzeti?…

Ta i stotine drugih pitanja se sama nameću, no doći do ljudi koji vam mogu dati cjelovite ogovore, pružiti potpuni uvid u cijeli problem ipak je malo teže. Ovaj tekst stoga tek ima za namjeru upoznati vas s razlozima koji bi vas mogli ponukati da preispitate svoju inerciju i slijepo vjerovanje dominantnom reklamnom drilu medicinskih i farmaceutskih kartela, te vas usmjeriti na ljude, knjige i mjesta gdje možete saznati i drugu stranu medalje, odnosno upoznati se i s rizicima cijepljenja.

Svuda u svijetu je, u pravilu, postupak sveobuhvatnog procjepljivanja stanovništva isti, svuda je isti i sam pristup društva cijepljenju samo što je u različitim zemljama zamotan u različite, podneblju i mentalitetu prilagođene, zakone, propise i trojanske konje „demokracije“ i „slobode izbora“. Svuda se, diljem kugle, to je jedina nesporna činjenica, očekuje od roditelja da pristanu na rutinska obvezna cijepljenje svoje djece koja traju od rođenja do 18. djetetove godine, i koja su za medicinsku i farmaceutsku interesnu mašinu sveto pismo čija dva glavna, jedina priznata i pravovjerna evanđelja glase: pojedinac nema slobodu ugrožavati zdravlje društva svojom odlukom o necijepljenju i cijepljenje je jedini praktičan i pouzdan način da se spriječe epidemije i potencijalno opasne bolesti. Tko misli drukčije taj je društveni krivovjernik. Amen.

- Medicinska literatura s podsmjehom promatra svaku teoriju koja sumnja u cijepljenje – kaže i Aviva Jill Rommm u svojoj nedavno objavljenoj knjizi „Cijepljenje – priručnik za brižne roditelje“, koja je uz sada već kultni naslov doktora Roberta S. Mendelsohona „Zdravo dijete unatoč liječnicima“, jedina relevantna literatura na hrvatskom jeziku koja se bavi problematikom cijepljenja, a da nije medicinski ili društveno mainstrem obojena. U knjizi možete naći vrlo nepristrano i vrlo jednostavno objašnjeno sve što o cijepljenju brižni, osviješteni roditelj mora znati o svim rizicima cijepljenja i necijepljenja, što se preporuča kao alternativa unošenju riskantnih koktela mikroorganizama, kao i kratku povijest sijanja globalnog straha od nedovoljnog postotka procijepljenosti.

Autoričin je stav, koji je potkrijepila mnogim korisnim informacijama i još korisnijim savjetima, unatoč strahu koji se sije, optimističan: najvažnije je stvaranje optimalnog zdravlja kod svakog djeteta, svake osobe i to uz pomoć prehrane, higijene, razumnog pristupa životu i upravljanju stresom te korištenje prirodnih metoda liječenja koje se baziraju na biljnim lijekovima, homeopatiji i jačanju prirodnog imuniteta, koji se pak jača putem hrane, dojenja, emocionalne sigurnosti i zdravog načina življenja.

Još od 1982. godine kad je u SAD – u emitirana TV - emisija „DI – TE – PER: rulet cjepiva“, svijest o nepotrebnim rizicima cijepljenja počela je naglo rasti, pa je čak potaknuta i Kongresna istraga o lošim reakcijama na cjepiva, a narastao je i broj sudskih parnica koje su protiv proizvođača cjepiva pokrenuli roditelji. Nekoliko je proizvođača obustavilo svoje programe istraživanja i razvoj cjepiva, a neki su čak prestali proizvoditi prethodno licencirana cjepiva. Kruna, neka vrsta satisfakcije  svih tih napora u SAD – u, bilo je prihvaćanje Zakona o šteti prouzročenoj dječjim cjepivima (NCVIA – Natioanal Childhood Vaccine Injury Act). Do 1997. godine oko tisuću žrtava cijepljenja primilo je ukupno 750 milijuna dolara odštete iako je sam proces traženja odštete izrazito težak i mukotrpan.

– Ovim nacionalnim programom odštete žrtvama dječjeg cijepljenja upravlja savezna vlada, no ironično je to što se program financira iz poreza na prodaju cjepiva obuhvaćenih programom.* Drugim riječima, primatelj cjepiva plaća osiguranje od štete nanesene cjepivom tako što plaća višu cijenu za svako primljeno obavezno cjepivo.**

Unatoč toj bolnoj apsurdnosti natopljenoj povećom količinom licemjerja i bezobzirnosti, ovaj je američki zakonski akt globalno značajan iz razloga jer se prvi puta na nekoj državnoj, zakonskoj razini, barem priznaje postojanje problema – dakle da sama, zakonom propisana cjepiva, mogu prouzročiti dramatične nuspojave i smrtne ishode.

U zadnjih dvadesetak godina povećao se i broj visoko pozicioniranih medicinskih djelatnika koji spremno priznaju da cijepljenje sa sobom nosi i veliki rizik kao i mogućnost neučinkovitosti. Tako je i dr. Robert Chen, predsjednik odjela za sigurnost i razvoj cjepiva Centra za kontrolu bolesti 1988. godine izjavio da „iako cjepiva sprječavaju smrt i invalidnost uzrokovane bolešću“ ipak „je poznato kako niti jedno cjepivo nije posve bezopasno ili učinkovito. Neki ljudi mogu imati popratne pojave cijepljenja, a kod nekih se neće pojaviti potpuni imunološki odgovor na cjepivo, što znači da će i dalje biti podložni bolestima“.

Je li vam vaš pedijatar rekao nešto slično kad ste došli s djetetom na cijepljenje? U 99 posto slučajevima kladio bih se da nije.

Obično vas samo upozore na mogućnost blažih simptoma i reakcija na pojedina cjepiva, dok će malo koji liječnik biti toliko iskren, obaviješten, svjestan i savjestan da vam izloži i cijeli niz mogućih kroničnih problema koje mogu pogoditi vaše dijete kao reakcija na cjepivo.

Na udaru su, to vam gromoglasno prešućuju, najčešće neurološki i imunološki sustav, te se kao izravna posljedica vakcinacije dogodio dramatičan porast autoimunih bolesti. Radi se redom o vrlo teškim bolestima kao što su ponavljajuće alergije, multipla skleroza, Crohnova bolest, astma, leukemija, reumatski artritis, a postoje naznake za povezivanje s reakcijom na cjepiva i u slučajevima nekih vrsta raka, autizma, hiperaktivnog poremećaja s deficitom pozornosti…

- Autoimuna bolest jednostavno se može objasniti kao bolest u kojoj tjelesni obrambeni mehanizmi nisu kadri razlikovati stranog napadača od normalnog tkiva. Zbog toga tijelo počinje samo sebe uništavati. – kaže Robert Mendhelsnon, te se pita nismo li zaušnjake i ospice zamijenili za rak i leukemiju!?

O posljedicama pak, bolestima i tjelesnim promjenama koje se mogu manifestirati tek nakon dužih vremenskih razdoblja na žalost ne zna se ništa jer se sustavno i, gotovo je sigurno i namjerno, nije radilo niti se radi na praćenju tih posljedica.

Ipak, velikim roditeljskim naporima, kao neka vrsta zaštitnog mehanizma, u SAD – u je uveden Sustav izvještavanja o štetnim posljedicama cijepljenja (VAERS). Sustav VAERS osnovan je u studenom 1990. godine, a do 31. srpnja 1992. godine zaprimljeno je preko 17.000 prijava. Više od 11. 000 prijava odnosilo se na cjepiva koja pokriva Zakon o šteti uzrokovanoj dječjim cjepivima dok se je više od 2.500 prijava odnosilo na ozbiljne reakcije na cijepljenja kao što su trajni invaliditet, dugotrajne bolesti i smrt.
Povremeno, zapravo sve češće, javnost sazna i za kakvu bešćutnu gadariju iz bogate riznice manipuliranja javnošću koje sustavno provode velike korporativne mašine za proizvodnju novca.

- Studije o sigurnosti koje bi se (danas) trebale obaviti vjerojatno bi odgodile licenciranje cjepiva. No, u to smo vrijeme smatrali da se zbog prevencije poliomijelitisa rizik isplati, pa je cjepivo licencirano.**** - izjavio je dr. Stanley Plotkin, medicinski i znanstveni savjetnik tvrtke Aventis Pasteur,  komentirajući predlicencne rasprave o tome ima li oralno cjepivo protiv poliomijelitisa sposobnost povratka u svoje virulentno stanje.

U toj su njegovoj rečenici sadržani svi segmenti prezrivog korporativnog odnosa prema zdravlju, prema javnosti, prema djeci i svim živim bićima - zbog novca se svaki rizik isplati!

Kad uhvatite dijabolični ritam te rečenice shvatit ćete i zašto je uistinu donesen Zakon o šteti prouzročenoj dječjim cjepivima koji sam spominjao.

- Radi toga da proizvođači cjepiva ne bi bankrotirali zbog rastućih troškova odšeta, kako tvrdi i Andrea Rock u časopisu Money podsjećajući sve koje je doneseni Zakon raznježio da je dotični program porezne obveznike stajao više od pola milijuna dolara, a da je dobit proizvođača cjepiva porasla!
Danas se cjepiva testiraju prije i poslije zabrane javne upotrebe koje donose vladine agencije za licenciranje cjepiva. Predlicencno testiranje temelji se na opsežnoj laboratorijskoj procjeni, testiranju na životinjama i na kraju se provode klinička ispitivanja na ljudima.*** Jednostavnije rečeno, to znači da se testiranje na ljudima provodi prije nego se dokaže da je cjepivo sigurno za ljude.(!) Eksperimentira se doslovno na vašoj, na našoj djeci.

No, uza svu tu, toliko puta viđenu, korporativnu licemjernu bahatost i od države poticanu stegu procijepljenosti, u cijelom je svijetu vidljiva tendencija iznimnog, skokovitog buđenja roditeljske svijesti vezane za cijepljenje, a konačno je razbijen  i dugogodišnji „mit o sigurnim cjepivima“.

- Zapadnoj se medicini često zamjera preveliko usmjeravanje na uske parametre i zanemarivanje čovjeka kao jedinke. Iako je ta pitanja teško znanstveno proučiti, moramo imati hrabrosti istražiti sve kratkoročne i dugoročne prednosti i moguće nedostatke prakse masovnog cijepljenja, umjesto da se jednostavno držimo uvjerenja da je svatko tko sumnja u dobrobiti imunizacije šarlatan ili vjerski fanatik.*****