DJ: Još uvijek sam zbunjen. Što je, dakle, svijest? Čini mi se da sposobnost biljaka da registriraju namjeru ukazuje na potrebu za korjenitom promjenom definicije svijesti.
CB: Želite reći da bi to naškodilo poimanju svijesti kao nečega karakterističnog za ljude?
DJ:
CB: Na katu iznad nas imam knjigu koja govori o svijesti atoma. Mislim da zapadna znanost preuveličava ulogu mozga u svijesti. Svijest bi mogla postojati na potpuno drugoj razini – na eteričnoj razini, na primjer. Napravljena su neka vrlo dobra istraživanja opažanja na daljinu; to jest, opisivanja stanja na udaljenim lokacijama. Druga dobra istraživanja rađena su s preživljavanjem nakon tjelesne smrti. Sva ona ukazuju na to da svijest ne mora nužno biti povezana sa sivom tvari. To je još jedna luđačka košulja koje se moramo osloboditi. Mozak bi mogao imati neke veze s pamćenjem, ali postoje jake indicije da velik dio pamćenja nije pohranjen u mozgu.
DJ: Ideja o staničnoj ili barem tjelesnoj memoriji poznata je svakom sportašu. Kada vježbate, pokušavate izgraditi sjećanja u svojim mišićima.
CB: Moguće je da mozak uopće nije dio tog procesa.
DJ: Na koledžu sam trenirao skok uvis, i znao sam da ću pogriješiti u skoku ukoliko budem svjestan. Morao sam maknuti u stranu vlastiti um. Isto vrijedi i u košarci. Ako je utakmica teška, zadnje što vam treba je da o tome razmišljate. Treba pustiti mišiće da rade svoj posao.
CB: Kad sam izašao iz mornarice, negdje tijekom 1945., osnovao sam u to vrijeme najveću teretanu na Zapadnoj obali. Svi smo shvaćali da je dio našeg rada bio da se koncentriramo na stanice mišića, da tražimo od njih da rastu. To je bila stanična komunikacija s tim mišićima, pitali smo ih što im je potrebno i govorili smo im što želimo.
DJ: Padaju mi na pamet i članci koje sam čitao o naknadnim fiziološkim posljedicama emocionalnih trauma kao što su zlostavljanje djece, silovanje, rat. Mnoga istraživanja pokazuju da se trauma utiskuje u razne dijelove tijela. Žrtva silovanja može kasnije osjećati žarenje u vagini; netko tko je bio zlostavljan kasno navečer mogao bi imati poteškoća sa spavanjem – zbog čisto fizioloških razloga.
CB: Ako se udarim, objasnim tkivima u tom dijelu tijela što se dogodilo. Ne znam koliko je ta filozofija djelotvorna, ali zna boljeti.
DJ: Pokušajmo otići još dalje s tim pojmom svijesti. Jeste li radili i s onim što obično zovemo neživim predmetima?
CB: Raskomadao bih neke stvari i napravio suspenziju u agar-agaru. Dobio bih električne signale, ali ne nužno povezane s bilo čime što se događa u okolini. Za mene su ti električni obrasci presirovi a da bi ih se moglo dešifrirati. No, slutim da svijest dopire puno, puno dublje.
Osim toga, 1987. g. na Sveučilištu