DJ: Kako je vaš rad primljen u drugim dijelovima svijeta?
CB: Rusi su cijelo vrijeme bili zainteresirani. Sjećam se da su me 1973. zamolili da predsjedam sekcijom za komunikaciju čovjek-biljka-životinja na prvom sastanku Međunarodnog psihotroničkog društva održanog u Pragu kojem je prisustvovao i velik broj ruskih znanstvenika glavne struje – od kojih su neki tvrdili da su došli čak iz Moskve kako bi čuli moje izlaganje i razgovarali sa mnom o pojedinostima. Otkrio sam da su vrlo otvoreni i upućeni – a ne kao ovdje, gdje se mnogi ljudi boje dodirnuti ta područja istraživanja.
Mislim da organizirana religija nije napravila baš najbolji posao. Ona bi trebala na smislen način čovjeku objasniti odakle potječe, što radi ovdje i kuda ide, a po mom mišljenju, postigla je neuspjeh u svakom od tih pitanja. Čini mi se da je to dovelo do našeg današnjeg žalosnog stanja u kojem smo suočeni, u zdravstvenoj skrbi na primjer, s ogromnim brojem ljudi koji su umorni od života a boje se smrti. I tako se milijarde dolara troše da bi ih se održalo u tom beznadnom stanju. Oni sigurno nisu sretni, a ipak su tako nepripremljeni za smrt, tako su uplašeni od onoga što će im se dogoditi u procesu umiranja, da im se čini da nemaju kamo pobjeći.
DJ: Na kakav prijem nailazite na indijskom potkontinentu i Dalekom istoku?
CB: Svaki put kad sretnem indijske znanstvenike – budiste ili hinduse – i razgovaramo o onome što radim, umjesto da mi dosađuju, samo kažu: «Zašto vam je toliko trebalo?» Moj se rad vrlo dobro slaže s mnogim konceptima prihvaćenim u hinduizmu i budizmu.
DJ: Čega se to mi Zapadnjaci bojimo?
CB: Možda je pravo pitanje: «Zašto zapadni znanstvenici ne rade više na tome?» Mislim da odgovor leži u sljedećem: ako je ono što ja promatram točno, mnoge teorije na kojima smo izgradili naše živote moraju biti potpuno prerađene. Čuo sam kako biolozi govore: «Ako je Backster u pravu, u nevolji smo». Potreban je određeni karakter i osobnost kako bi se čovjek mogao s time nositi.
Veliko pitanje, koje mislim da bismo trebali postaviti našoj zapadnoj znanstvenoj zajednici, isto je ono koje hinduistički i budistički znanstvenici postavljaju meni: «Zašto vam je toliko trebalo?» Znanstvenici i cjelokupna njihova zajednica općenito se nalaze u nezgodnom položaju; naime, da bi održali naš trenutni način znanstvenog razmišljanja, moraju ignorirati zastrašujuću količinu informacija. A cijelo vrijeme prikupljaju se nove i nove takve informacije. Mislim da ćemo u skoroj budućnosti vidjeti promjenu. Ljudi koji rade na napretku znanosti cijelo se vrijeme sapliću o ovaj biokomunikacijski fenomen; čini se nemogućim, posebno ako se uzme u obzir sofisticiranost modernih instrumenata, da ne primjećuju tako fundamentalnu usklađenost koja se događa svuda oko nas, i neće se zauvijek moći pretvarati da je to zbog «otkačenih žica».
DJ: Kad bi vaš rad sutra postao znanstveno prihvaćen i primijenjen, ne samo od ljudi u praksi nego i u znanstvenoj zajednici, što bi to značilo?
CB: To bi značilo korjenito preispitivanje našeg mjesta u svijetu. Mislim da to već vidimo. Postoje mjesta u kojima osiguravajuća društva plaćaju liječenje alternativnom medicinom. Velik je korak i prihvaćanje Deepaka Chopre koji drži predavanja o istim stvarima o kojima ovdje razgovaramo. Jednom kad je to prihvaćanje započelo – makar i u ograničenoj mjeri – nastavit će hvatati zamah. Meni su sada sedamdeset i tri godine i vjerujem da ću još za svog života vidjeti revoluciju perspektive.
Prošlog prosinca bio sam na skupu u Šri Lanki na kojem su bili ljudi iz Indije, Pakistana, nekoliko stotina njih iz Tajvana, i otprilike jednako toliko iz kopnenog dijela Kine. Svi su se divno slagali i govorili su zajedničkim jezikom alternativne medicine. Skupu je prisustvovao vrlo malen broj američkih znanstvenika, što je žalosno, ali i očekivano. Mi u SAD-u smo suzdržani, ali to neće još dugo potrajati. Ne možemo zauvijek negirati nešto što tako očigledno postoji.
O voditelju intervjua:
Derrick Jensen je autor knjiga A language Older Than Words, The Culture of Make Believe, i mnogih drugih, uključujući i novu Welcome to the Machine: Science, Surveillance, and the Culture of Control. Među mnogim drugim časopisima, piše i za New York Times Magazine, Audubon, Sun Magazine i The Ecologist. O njemu i njegovom radu više možete pročitati na http://www.derrickjensen.org .
Jensenov intervju prvi je put objavljen u Sun Magazineu u srpnju 1997. pod naslovom «The Plants Respond: An Interview with Cleve Backster».
O intervjuiranom:
Cleve Backster je 1965. osnovao Backsterovu istraživačku zakladu kako bi proširio svoj rad s poligrafom koji je započeo kasnih 1940-ih. Od 1966. također intenzivno istražuje biokomunikaciju. Njegov rad predstavljen je u bestselerima Tajni život biljaka Petera Tompkinsa i Christophera Birda, te The Secret Life of Your Cells Roberta Stonea. Napisao je knjigu Primary Perception: Biocommunication with Plants, Living Foods, and Human Cells.
G. Backster predaje u Backsterovoj školi za otkrivanje laži, i širom svijeta drži predavanja o biokomunikaciji. Predaje na Kalifornijskom institutu za humanističke znanosti i član je savjetodavnog odbora Instituta HeartMath u Boulder Creeku u Coloradu.
Može ga se kontaktirati u Backsterovoj istraživačkoj zakladi (The Backster Research Foundation, Inc.)
bglavac
edin.kecanovic
