«Po prvi put u nekih 500 godina, počela je znanstvena revolucija koja će iz temelja promijeniti svijet u istoj mjeri kao što su to učinili renesansa i prosvjetiteljstvo. Nekoliko izvanrednih novih postignuća u znanosti vode ljude brzo i duboko u područja koja će imati duboke implikacije po budućnost.»⁵

Jedno od tih područja je kontrola ljudskog uma. Pitanja koja okružuju modificiranje ponašanja, kontrolu uma i informacijsko ratovanje postaju kristalno jasna dok otkrivamo činjenice.

Sljedeći tekst izvađen je iz novog vojnog dokumenta, «Informacijska revolucija i budućnost vojnog zrakoplovstva» pukovnika Johna A. Wardena III iz Američkog vojnog zrakoplovstva, koji pojašnjava njihov stav o ovom novom području istraživanja, zauzimajući puno drugačiji smjer od onog gore navedenog:

«Trenutno, u dosad nezabilježenim globalnim razmjerima, proživljavamo tri simultane revolucije, od kojih bi svaka bila više nego dovoljna da nas šokira i destabilizira. Prva revolucija, geopolitička revolucija, donosi jednu dominantnu silu u svijetu po prvi put od pada Rima. Ovoj situaciji svojstvene su izvanredne mogućnosti, kao i zamke. Nažalost, ne postoji nitko tko bi imao iskustvo iz prve ruke o načinu ponašanja u takvom svijetu s jednom dominantnom silom.

«Druga revolucija, o kojoj je već bilo puno rasprava, jest informatička revolucija. Kao što su drugi već spomenuli, ona neumoljivo napreduje u tandemu s Mooreovim zakonom o snazi računala. Međutim, ono što ju prati nije stvaranje novih ideja i tehnologija, nego također eksponencijalan rast brzine širenja informacija, a to je za nas od izvanredne važnosti. Ključan dio ove informacijske revolucije ima strahovit učinak na konkurenciju. Tvrtka koja je predstavila nov proizvod prije deset godina mogla je računati na vjerojatno pet godina vremena prije nego što bi se morala ozbiljno pozabaviti konkurencijom sa sjedištem u inozemstvu. Danas ste sretni ako možete računati na pet mjeseci ili čak pet tjedana prije nego što se suočite s inozemnim konkurentom. U današnjem svijetu, uspjeh jednostavno zahtijeva brzo uzastopno uvođenje novih proizvoda ili vojnih sustava. Danas uspjeh postižu organizacije koje iskorištavaju informacije skoro trenutno, dok je neuspjeh skoro sigurna sudbina organizacija koje pokušavaju ekonomizirati s idejama ili ih skrivati. Stvar je vrlo jednostavna – iskoristite ideju ili ćete ju izgubiti.

«Treća revolucija, koja je nešto složenija, je vojna/tehnološka revolucija, koju na nekim mjestima zovu i revolucijom u vojnim poslovima. Uvjeren sam da je to prva vojno-tehnološka revolucija ikad, jer sada po prvi put imamo koncepcijski drugačiji način vođenja rata. Sada možemo voditi paralelne ratove. U prošlosti, komunikacijska i oružana tehnologija ograničavale su nas na serijsko ratovanje. To mijenja gotovo sve.

«Kontrola bioloških procesa: Ako pogledamo u budućnost, čini se vjerojatnim da će ova nacija biti uključena u brojne konflikte u kojima će se naše vojne snage sve češće nalaziti u situacijama u kojima primjena punih snaga naše vojne sile neće biti izvediva. Bit ćemo u bliskom kontaktu s neprijateljskim stanovništvom u situacijama gdje će primjena nesmrtonosne sile biti taktički ili politički poželjnija. Čini se vjerojatnim da postoje brojna fizikalna sredstva koja mogu aktivno, ali uglavnom benigno, ometati ili djelovati na biološke procese u protivniku na način koji će našim oružanim snagama pružiti mogućnost kontrole tih protivnika bez velikih gubitaka života ili imovine. Ta fizikalna sredstva mogla bi uključivati akustična polja, optička polja, elektromagnetska polja i njihove kombinacije. Ovaj dokument bavit će se samo mogućnošću fizikalne regulacije bioloških procesa korištenjem elektromagnetskih polja.

Do sredine 21. stoljeća doći će do doslovne eksplozije znanja na području neuroznanosti. Do tada ćemo imati jasno razumijevanje načina na koji ljudski mozak radi, kako zaista kontrolira razne tjelesne funkcije i kako se njime može manipulirati (i u pozitivnom i u negativnom smislu). Zamisliv je razvoj izvora elektromagnetske energije čiji se output može pulsirati, oblikovati i fokusirati, i koji se može primijeniti na ljudsko tijelo na način koji će spriječiti voljne pokrete mišića, kontrolu emocija (a time i postupaka), izazivati san, prenositi sugestije, ometati kratkoročno i dugoročno pamćenje, stvarati setove iskustava i brisati setove iskustava. To će otvoriti vrata za razvoj nekih novih mogućnosti koje se mogu koristiti u oružanim sukobima, situacijama s teroristima/taocima te u obuci. Oko ovog koncepta mogu se razviti nova oružja koja nude mogućnost kontrole protivnika bez pribjegavanja smrtonosnim situacijama ili slučajnih žrtava. To bi omogućilo značajan napredak u mogućnostima naših specijalnih snaga.

«Početni pokusi trebali bi biti usredotočeni na interakciju elektromagnetske energije i neuromišićnih spojeva uključenih u voljnu kontrolu mišića. Teorije treba razviti, modelirati i testirati u eksperimentalnim uvjetima. Rana testiranja korištenjem in vitro kultura stanica živčanih mreža mogla bi omogućiti fokusiranje na određenija testiranja na nedirnutim životinjama. U slučaju uspjeha, moguće je zamisliti oružje koje bi protivnika onemogućilo u poduzimanju bilo kakvih smislenih postupaka koji uključuju više motoričke sposobnosti (npr. korištenje oružja, upravljanje sustavima za praćenje). Mogućnost stvaranja oružja za postizanje ovih učinaka kada se usmjeri na individualan cilj razumna je, dok se mogućnost stvaranja oružja djelotvornog protiv masa čini nešto udaljenijom. Upotreba takvih uređaja u zatvorenom prostoru protiv više meta (talačka situacija) mogla bi biti teža od sustava s jednom metom, ali je vjerojatno izvediva.

«Također se čini mogućim proizvesti vrlo vjeran govor u ljudskom tijelu, što otvara mogućnost tajnih sugestija i psihološkog usmjeravanja. Kada mikrovalni puls velike snage u gigahercnom rasponu pogodi ljudsko tijelo, dolazi do vrlo malih temperaturnih perturbacija. To se povezuje s naglim širenjem blago zagrijanog tkiva. To širenje događa se dovoljno brzo da stvori zvučni val. Ako se koristi pulsni tok, trebalo bi biti moguće stvoriti unutarnje akustično polje u rasponu od 5-15 kiloherca, što je čujno. Tako bi bilo moguće «govoriti» izabranim protivnicima na način koji bi za njih bio izuzetno uznemirujuć.

«U usporedbi s gore iznesenom raspravom, koncept utiskivanja seta iskustava vrlo je spekulativan, ali usprkos tome vrlo uzbudljiv. Moderna teorija o elektromagnetskom raspršivanju otvara mogućnost da ultrakratko pulsno raspršivanje kroz ljudski mozak može izazvati reflektiranje signala koji se mogu koristiti za stvaranje pouzdane procjene uzbuđenosti središnjeg živčanog sustava. Koncept iza ovog 'EEG-a na daljinu' je raspršivanje akcijskih potencijala ili grupa akcijskih potencijala u glavnim dijelovima središnjeg živčanog sustava. Pod pretpostavkom da ćemo naučiti kako se naše vještine zapisuju i čitaju, moglo bi biti moguće odvesti ovaj koncept korak dalje i duplicirati set iskustava u nekom drugom pojedincu. Perspektiva stvaranja 'bio sam-napravio sam' baze znanja mogla bi omogućiti revolucionarne promjene u našem pristupu specijaliziranoj obuci. Kako se to može postići i čak može li se uopće postići važne su nepoznanice [sic]. Posljedice uspjeha bile bi nezamislive!»⁶

Ovaj izvještaj bio je predviđanje za godinu 2020. Međutim, u stvarnosti ove tehnologije već postoje, i postoje brojni patenti u dostupnoj literaturi koji jasno pokazuju kakve su mogućnosti. Ova istraživanja nisu nova, započeta su još 1950-ih.

«Nova klasa oružja, temeljena na elektromagnetskim poljima, dodana je mišićju vojnog organizma. Doktrina C3I [zapovijedanje, kontrola, komunikacije i obavještajne službe] još uvijek raste i širi se. Čini se da bi vojska mogla biti u stanju potpuno kontrolirati umove civilnog stanovništva.»⁷

Djelovanje vojske po civilnom stanovništvu predstavlja važan otklon od njene povijesti. U prošlosti je vojska koristila uvjeravanje pomoću istinitih informacija umjesto namjernog obmanjivanja i manipuliranja umom radi pridobivanja stanovništva.

«Trenutno razmatrani koncept mamca i obmane sastoji se u daljinskom izazivanju osjećaja buke u glavi ljudi njihovim izlaganjem pulsiranim mikrovalovima niske snage. Kad se ljude osvijetli ispravno moduliranim mikrovalovima niske snage, oni izvještavaju o senzacijama kao što su zujanje, klikanje ili pištanje koje kao da dopiru (bez obzira na položaj osobe u polju) iz glave ili neposredno iza glave. Fenomen se javlja [sic] pri prosječnim gustoćama snage od samo par mikrovata po kvadratnom centimetru s frekvencijama od 0,4 do 3.0 GHz. Pravilnim izborom karakteristika pulsiranja, moguće je stvoriti razumljiv govor. Prije nego što se ta tehnika može proširiti i upotrijebiti u vojne svrhe, potrebno je razviti razumijevanje osnovnih principa. Takvo razumijevanje nije potrebno samo radi optimiziranja primjene koncepta za operacije kamuflaže, mamljenja i obmanjivanja, nego je potrebno za pravilnu procjenu sigurnosnih faktora kod takvog izlaganja mikrovalovima.»⁸

Stvarno testiranje nekih sustava dokazalo je «da pokreti, osjeti, emocije, želje, ideje i razni psihološki fenomeni mogu biti inducirani, inhibirani ili modificirani električnim stimulacijama određenih dijelova mozga. Te činjenice izmijenile su klasičan filozofski koncept da je um izvan eksperimentalnog dosega.»⁹

Prvo šire zanimanje za temu kontrole uma u mainstreamu vojnih trustova mozgova pojavilo se nakon Korejskog rata, kada su vraćeni ratni zarobljenici počeli pokazivati značajne promjene ponašanja. 1956. je u kongresni zapisnik Sjedinjenih Država uneseno sljedeće:

«Izvještaji o tretiranju američkih ratnih zarobljenika u Koreji potaknuli su širenje raznih popularnih pogrešnih shvaćanja, od kojih je najpoznatije 'pranje mozga'. Sam izraz pobudio je maštu javnosti i koristi se, vrlo slobodno, za opisivanje bilo kakvog djela koje su komunisti počinili protiv nekog pojedinca. Stvarno 'pranje mozga' je dugotrajan psihološki proces, koncipiran tako da izbriše prošla uvjerenja i koncepte pojedinca i zamijeni ih novima. To je izuzetno prisilna praksa koja je nespojiva s univerzalno prihvaćenom medicinskom etikom. U procesu 'pranja mozga', napori većeg broja ljudi usmjereni su protiv pojedinca. Da bi ovaj postupak bio uspješan potrebno je, između ostalog, da je pojedinac potpuno izoliran od normalnog druženja i okoline.»¹⁰

Etičke implikacije nisu se promijenile, ali se mijenjao stav vojske prema etici kako je ona stjecala znatne mogućnosti na ovim područjima. «Psihološko ratovanje postaje sve važnije za američke snage dok se one upuštaju u akcije očuvanja mira. 'Na području psiholoških operacija, uvijek nastojimo graditi na našim postojećim tehnologijama, tako da je velik dio toga u razvoju', kaže [vojni planer] Holmes. 'Od presudne je važnosti da spremno pratimo razvoj tehnologije.»¹¹ Iskušenje uplitanja u pokuse na ovom području sada je nadjačalo obzire prema etici.

Jedan ruski vojni članak ponudio je nešto drugačije gledište na problem, tvrdeći da se «čovječanstvo nalazi na rubu psihotroničkog ratovanja» s fokusom na umu i tijelu.^11a Ta «psihotronička» oružja namijenjena su kontroliranju ili mijenjanju psihe, ili za napad na razne osjetilne sustave i sustave za obradu podataka u ljudskom organizmu. U oba slučaja, cilj je omesti ili uništiti signale koji u normalnim okolnostima održavaju tijelo u ravnoteži.

Prema direktivi američkog ministarstva obrane (S-3600.1, 9. prosinca 1996), «informacijsko ratovanje» definira se kao «informacijska operacija koja se provodi u vrijeme krize ili sukoba radi postizanja ili pospješivanja određenih ciljeva nad određenim protivnikom ili protivnicima». «Informacijska operacija» se u istoj direktivi definira kao «akcija koja se poduzima radi djelovanja na protivničke informacije i informacijske sustave». Ti «informacijski sustavi» leže u središtu napora oko modernizacije američkih oružanih snaga i očituju se kao hardver, softver, komunikacijske sposobnosti i visoko obučeni pojedinci.

Informacijsko ratovanje teži ignoriranju uloge ljudskog tijela kao procesora informacija ili podataka u toj utrci za dominacijom, osim u onim slučajevima u kojima se logika ili racionalno razmišljanje pojedinca mogu narušiti dezinformiranjem ili obmanjivanjem... Pa ipak, tijelo može biti ne samo prevareno, manipulirano ili dezinformirano, nego i isključeno ili uništeno – baš kao bilo koji drugi sustav obrade podataka. «Podaci» koje tijelo prima iz vanjskih izvora, kao što su valovi elektromagnetski, vrtložni ili zvučni energetski valovi, ili stvara kroz vlastite električne ili kemijske podražaje, mogu biti manipulirani ili izmijenjeni, baš kao što se mogu izmijeniti podaci (informacije) u bilo kojem hardverskom sustavu. Ako je najvažniji cilj informacijskog ratovanja proces ovisan o informacijama, «bilo ljudski ili automatizirani», tada definicija implicira da se ljudsko procesiranje bilo unutarnjih ili vanjskih signala može jasno smatrati aspektom informacijskog ratovanja.¹²

U puno širim okvirima, o upotrebi kontrole uma razmišljao je još 1969. bivši znanstveni savjetnik predsjednika Johnsona. «Gordon J. F. Macdonald, geofizičar koji se specijalizirao za probleme ratovanja, napisao je da precizno tempirani, umjetno izazvani udari 'mogu dovesti do obrasca oscilacija koji stvaraju relativno visoke razine snage na određenim regijama na Zemlji... Na taj način, mogao bi se razviti sustav koji bi ozbiljno narušio moždane sposobnosti vrlo velikih populacija u odabranim regijama kroz duže razdoblje...'»¹³ Ta mogućnost danas postoji kroz upotrebu sustava koji mogu stimulirati ionosferu tako da ona vraća pulsirani (modulirani) signal koji, kod prave frekvencije, može zamijeniti normalne moždane funkcije. Zamjenom prirodnog pulsiranja mozga pokreću se kemijske reakcije koje mijenjaju emocionalno stanje ciljanih populacija.