Psihopate su veoma probitačni kad se o napretku na hijerarhijskim ljestvicama radi, bilo da se radi o politici, religiji, multinacionalnim korporacijama…pa, čak i zdravstvenim ustanovama. Oni se koriste svim sredstvima kako bi se popeli ‘gore’. Vrlo su prevejani, podmukli i od njih često možemo da doživimo onaj čuveni osjećaj - "kao da nam je neko zabo nož u leđa”.

Psihopate često nalazimo među nacionalnim vođama ili nacionalističkim i vjerskim fanaticima koji su sposobni da svojim fanatizmom "zaražavaju" druge, a onda manipulišu njima kako im to odgovara. Kad se psihopata npr. zadesi u okviru neke religijske hijerarhije, njegove lične želje i ciljevi automatski se pretvaraju u – Božje, a kad je ostvarenje Božjih ciljeva u pitanju, onda se to radi po SVAKU cijenu i sva sredstva su dozvoljena. Takve individue su u stanju da na jedan veoma vješt način manipulišu čovječanstvo i nanesu mu strahovite štete. Inkvizicija je samo jedan od primjera na osnovu kojeg se može vidjeti koliko daleko to može da ide.

Uostalom, sam podatak da ih nalazimo čak i među psihijatrima i psiholozima, dovoljno govori.

Psihopate još od rane mladosti primjećuju da se razlikuju od većine drugih ljudi a imaju sposobnost da se međusobno prepoznaju i udružuju. S tim u vezi, oni često spadaju među one koje nalazimo u kojekakvim polutajnim i tajnim društvima tipa masonskih, rozenkrojcerskih itd… te uz pomoć tih društava, slično ćelijama raka, napreduju kroz sve pore društvenog sistema i zauzimaju ključne funkcije, protežirajući jedan drugog. Oni koji su imali priliku da upoznaju neke osobe koje se predstavljaju duhovnim guruima ili adeptima u nekim ezoteričkim društvima, vidjeće da čak i tamo vrvi od njih. Često zauzimaju karakterističnu pozu odavajući utisak "nekoga ko raspolaže nekim tajnim znanjem" dok se prema drugima, koji ne pripadaju njihovoj kliki, često ponašaju arogantno ili sa prezirom. U suštini, ovdje se radi o – "duhovnim teroristima."

Interesantno je da je još poodavno Dr A. Lobaczewski poduzeo jedno opsežno istraživanje na temu porijekla zla na ovoj planeti, kao i načina njegovog prenošenja. Na osnovu svog istraživanja on dolazi do zaključka da su - psihopate ti koji su veoma često izvor zla, kao i njegovo glavno "transportno sredstvo," a svoje nalaze objavio je u knjizi pod naslovom: Political Ponerology: A Science on The Nature of Evil adjusted for Political Purposes, [Ponerologija – naučna disciplina (teološka) koja se bavi proučavanjem postanka i širenja zla (od gr. Poneros – zlo).]

Tako on navodi u svoj knjizi:

Intezitet psihopatije varira sve od nivoa koji je jedva primjetljiv za jednog iskusnog posmatrača, pa do očiglednog patološkog poremećaja. Isto kao i nesposobnost razlikovanja boja, čini se da ta anomalija takođe predstavlja jedan nedostatak u transformaciji podražaja ali koji se ne javlja na senzornom nego na instiktivnom nivo. Psihijatri iz stare škole nazivali su takve individue - "Daltonistima za ljudska osjećanja i društvene moralne vrijednosti."

Ta psihološka slika pokazuje jasan nedostatak samo kod muškaraca; među ženama je ona generalno ublažena, usljed efekta druge normalne alele (alelomorfnog gena, prim.prev.). To nam sugeriše da se ta anomalija takođe nasljeđuje preko X hromozoma ali preko semi-dominantnog gena. Međutim, autor nije bio u stanju to da potvrdi isključujući prenos od strane oca na sina.

Da li je G.W. Bush naslijedio psihopatiju od svoje majke, Barbare? Hmm, a u vezi onoga što teže tome da se međusobno udružuju… šta da kažemo u vezi njegovog članstva u Društvu Lobanje i Kostiju (Scull and Bones Society), koje je nekim "slučajem" u vezi sa društvom Thule, koje je svojevremeno bilo idejni i pokretački centar nacizma i fašizma u Njemačkoj!? Interesantna je "slučajnost" takođe to što su glavni Bush-ovi suparnici na izborima, Gore i Kerry, članovi istog društva!? Naravno, na pitanje da li postoji mogućnost da ljudima određena "društva" prezentiraju na "demokratskim" izborima svoje ‘igrače’, tako da bi ljudi mogli birati između dva ili tri "različita" aspekta jednog te istog, a istovremeno ostati uvjereni da žive u demokratiji, moraćete odgovoriti sami. Interesantna su ta "društva" čija se uloga danas, kao i njihova uloga u našoj istoriji, ne pominju u školskim udžbenicima!? Kao da ne postoje, niti su postojala. Misterija!? Naravno, nije nikakva misterija, nego samo još jedan od aspekata njihove manipulacije čovječanstva.

Naš prirodni svijet pojmova čini se takvim osobama kao jedna skoro nepojmljiva konvencija za koju oni ne nalaze opravdanje u sklopu svojih psiholoških iskustava. Oni smatraju da su normalni ljudski običaji i principi pristojnosti samo jedno luckasto, strano a ponekad čak i smiješno pravilo ponašanja, koje je izmišljeno i nametnuto od strane nekog drugog ("vjerovatno od strane sveštenika"). Međutim, istovremeno oni lako uočavaju sve nedostatke i slabosti našeg prirodnog jezika i moralnih pojmova, na način koji ponekad podsjeća na moderne psihologe, s tim što se u njihovom slučaju radi o jednoj karikaturi.

Poznati su čak i slučajevi psihopata koji su se uspješno predstavljali kao psiholozi i psihijatri, nakon što su bili otpušteni iz psihijatrijskih klinika, gdje su proveli određeno vrijeme na ‘liječenju’ (psihopatija je neizlječiva). Dok su boravili u tim psihijatrijskim ustanovama oni su prilično dobro ovladali terminologijom kao i nekim kliničkim metodama pregleda, dijagnostike i tretmana psihičkih poremećaja, što im je kasnije pomagalo u manipulaciji naivnih žrtava! Inače, postoji veoma malo uloga koje oni nisu u stanju prilično uspješno da odigraju.

Prosječna inteligencija ovih individua sa gorenavedenom devijacijom, ukoliko je ona mjerena uobičajenim testovima, nešto je malo manja od one kod normalnih ljudi. Međutim, ta grupa nije imala u sebi slučajeve najveće inteligencije, niti smo među njima nalazili neke koji su imali talenta u tehnici ili zanatskim vještinama. Nadareniji članovi ove grupe mogu da postignu uspjeh u onim naukama koje ne traže humanitarne poglede na svijet ili praktične vještine. Kad god smo napravili specijalne testove koji su trebali mjeriti "životne mudrosti" ili "društveno-moralne vrijednosti," čak ukoliko uzmemo u obzir i sve poteškoće kod psihometrijskih mjerenja, individue tog tipa pokazivale su nedostatke koji su neproporcijalni s njihovim ličnim IQ.

Uprkos njihovim nedostacima u smislu psihološkog ili moralnog znanja, oni razvijaju neka svoja lična znanja koja si onda stavljaju na raspolaganje, što je nešto što nije uobičajeno kod ljudi sa prirodnim pogledima na svijet.

Oni brzo nauče da se međusobno prepoznaju, čak još u djetinjstvu, tako da stiču svjesnost o tome da postoje i druge individue koje su im slične.

Oni takođe postaju svjesni da se njihov svijet razlikuje od svijeta u kojem žive oni drugi ljudi koji ih okružuju. Oni gledaju na nas sa određene distance, kao na neku egzotičnu vrstu.

Prirodne ljudske reakcije – koje često ne privlače neki veliki interes jer se smatraju nečim što se samo po sebi podrazumijeva, - psihopate doživljavaju kao nešto čudno, pa odatle i interesantno, čak i komično. Odatle, oni nas posmatraju izvlačeći zaključke iz njihovog potpuno drugačijeg načina poimanja svijeta.

Oni postaju eksperti na našim slabostima a ponekad sprovode i bezdušne eksperimente na nama… Normalna osoba kao i naš prirodni pogled na svijet ne može percipirati niti pravilno odrediti egzistenciju jednog takvog svijeta poimanja.

Istraživači koji se posvete dugogodišnjem proučavanju ličnosti takvih ljudi ili fenomena, mogu napabirčiti jedno slično izvitopereno znanje, koje onda mogu koristiti ali sa sličnim poteškoćama kao kod korištenja nekog stranog jezika.

… Psihopata nikada ne može inkorporirati poglede na svijet jedne normalne osobe, iako oni to često pokušavaju u svom životu. Rezultat takvih njihovih napora postaje samo jedna glumačka uloga ili jedna maska iza koje oni sakrivaju svoju devijantnu realnost.[…]