Nije ni čudo što su prve uspješne međuplanetame sonde bez posade za ispitivanje Marsa, Mariner 4, 6 i 7 (1965.-1969. godine),

koje su fotografirale dijelove planeta proletjevši pored njega, otkrile kako je planet izbrazdan kraterima i potpuno pust, bez

znakova bilo kakvih geoloških aktivnosti u prošlosti. Gotovo sve fotografije su prikazivale brdovita područja izbrazdana kraterima

na južnoj polutki Marsa. Ta se slika planeta, na kojem ne samo da ne postoji život već je i on sam beživotna i mrtva kugla,potpuno prornijenila kada je 1971. Mariner 9 ušao u stazu oko Marsa i ispitao gotovo čitavu njegovu površinu. Otkriven je živi planet na kojem je u prošlosti bilo geoloških aktivnosti i vulkana, na kojem se mogu vidjeti doline i planine, kanjoni u kojima bi američki Veliki Kanjon mogao nestati bez traga i znakovi koji upućuju na postojanje tekuće vode. Mars nije samo živi planet, već je to planet na kojem bi mogao postojati život. Tako je prvi cilj misije Viking bila potraga za životom na Marsu. Viking 1 i Viking 2 Iansirani su s Cape Canaverala u Ijeto 1975. i stigli su na svoje odredište u srpnju, tj. kolovozu 1976. godine. Svaki od njih sastojao se od Orbitera koji je ostao u stazi oko planeta radi daljnjih promatranja i sonde koja se spustila na površinu planeta.

Kako bi osigurali sigumo slijetanje, za spuštanje su odabrana relativno ravna mjesta na sjevemoj polutki, međusobno ne previše udaljena: no, unatoč tome, prevladavao je «biološki kriterij» (tj. mogućnost postojanja života) «u odabiru geografske širine na kojoj će spustiti sonde». Orbiteri su sakupili niz podataka o Marsu koji se još uvijek proučavaju i analiziraju, a neprestano se pojavljuju novi detalji i spoznaje. Sonde su slale uzbudljive fotogratije pejzaža' Marsa snimljene iz velike blizine i provodile brojne eksperimente u potrazi za životom, Osim instrumentima za analizu atmosfere i kamerama za fotogratiranje područja na koja su se spustili, svaka sonda se koristila kombiniranim masenim spektrometrom plinske kromatogratije (GCHS) u analizi površine, odnosno u potrazi za organskim tvarima, te trima instrumentima konstruiranim za otkrivanje metaboličkih aktivnosti u

tlu. Mehaničke hvataljke uzimale su uzorke tla, stavljale ih u malu peć, ugrijavale, obrađivale i ispitivale na različite načine. U

uzorcima nisu pronađeni živi organizmi, već samo ugljični dioksid i male količine vodene pare. Nije bilo čak niti organskih

molekula koje su sa sobom donosili sudari s meteorima, Pretpostavlja se, ako su takve molekule i stigle na Mars, vjerojatno ih je

uništila današnja visoka razina ultraljubičastog svjetla kojoj je izložen planet, čija je zaštitna atmosfera sada gotovo nestala.

Tijekom višednevnih eksperimentiranja na Marsu nije nedostajalo drame i uzbuđenja. Ako se osvmemo na prošlost, sposobnost

NASA-ine ekipe u upravljanju i usmjeravanju opreme na površini Marsa sa Zemlje čini nam se poput bajke. Međutim, i planirane

rutine i nepredviđeni događaji bili su uspješno obavljeni. Mehaničke hvataljke su prestale raditi, ali su uspješno popravljene

radio-komandama. Javljali su se i drugi kvarovi i prilagodbe. Primjerice, neizvjesnost koja oduzima dah, kada su prilikom

eksperimenata razmjene plinova otkrili strujanje kisika. Instrumenti sa Vikinga 2 trebali su potvrditi ili opovrgnuti rezultate

eksperimenata provedenih instrumentima sa Vikinga 1, a koji nisu odgovorili na pitanje jesu Ii promjene na uzorcima tla bile

organske ili kemijske, biološke ili uopće nisu imale veze s oblicima života, Rezultati Vikinga 2 potvrdili su reakcije u

eksperimentima Vikinga 1, Kad su se miješali plinovi ili se tlu dodavala «hranjiva juha», zbivale su se značajne promjene u razini

ugljičnog dioksida. No, predstavljaju li te promjene kemijske ili biološke reakcije i dalje ostaje zagonetkom. Koliko god su

znanstvenici gorljivo tražili oblike života na Marsu ne bi li na taj način dobili podršku svojim teorijama o spontanom nastanku

života na Zemlji iz primordijalne juhe, većina ih je morala sa žaljenjem zaključiti kako dokazi o životu na Marsu nisu pronađeni.

Norman Horowitz iz Caltecha sažeo je prevladavajuće mišljenje, izjavivši za Scientific American, u studenom 1977 .godine, kako

«na područjima Marsa koja su ispitale ove dvije letjelice ne postoje nikakvi oblici života. Vjerojatno se isto može zaključiti za

čitav planet, međutim, to je zarnršen problem kojem je još uvijek nemoguće pristupiti».