Arhaična znanost svete geometrije se može pratiti unatrag do Egipatske civilizacije, no mogla bi biti nasljedstvo civilizacije mitološke Atlantide, za što ćemo pružiti dovoljno uporišta u ovom članku.Sveta geometrija sadrži elemente koji su krucijalni za shvaćanje nove fizike etera, koju ćemo i upoznati u slijedećem poglavlju. Prilično iznenađujuće, sveta se geometrija pojavljuje i u mnogim krugovima žita, koji se pojavljuju u zadnja dva desetljeća širom svijeta. Izgleda kako nas netko negdje poučava vrijednoj lekciji s puno značenja. Ne ću ulaziti u detalje oko izvora krugova u žitu, tj. jesu li ili nisu vanzemaljski; osobno mislim jesu, no to (još) nije moglo biti dokazano. U davnim poučavanjima svete geometrije se vjerovalo kako se svetost svega u svemiru može opisati u terminima geometrijskih mustri koje dolaze od ruke Boga. Nevjerojatno kako se čini, moguće je ilustrirati s mnogo primjera, kako mnoštvo neočekivanih stvari sadrži skrivenu geometriju koja nije očita na prvi pogled.Danas se vjeruje u korištenje svete geometrije pri konstruiranju Velike piramide i mnogih drugih spomenika Egipćana. Egipćani su imali dvije škole tajni; jedna se zvala lijevo oko Horus-a. Ta je škola podučavala ženske principe stvaranja, o ljubavi i milosti.

Druga se škola zvala desno oko Horus-a i poučavala je inteligentne muške principe stvaranja; gdje je sveta geometrija bila glavni predmet. Sveta geometrija je ostavila traga i u drugim kulturama kao što je gotička arhitektura europskih crkava i katedrala, Panthenon u Ateni, slike Leonarda Da Vinci-ja i Hindu klasični ples. Sveta geometrija je bila očuvana i u društvima Slobodnih masona (graditelja) u najvećoj tajnosti. Simbol Slobodnih masona je kutnik i šestar drvodjelja, dva jedina instrumenta potrebna u svetoj geometriji. Zlatno pravilo glasi - ako morate koristiti bilo koji drugi instrument osim gornja dva, onda to dokazuje, kako se radi o geometriji, no definitivno ne o svetoj! Zahvaljujući ljudima poput Robert Lawlor, Bruce Rawles i Drunvalo Melchizedek, umijeće svete geometrije se danas obnavlja, ali i enormnom uspjehu knjige "Da Vinci-jev kod - Da Vinci Code' Dan Brown-a, koja je postala vrlo popularna 2004, stvorivši svjesnost u javnosti o važnom znanju, koje je bilo tajno očuvano tijekom povijesti. Krenimo sada na brzi tečaj o toj svetoj formi umjetnosti, gdje ću vam na kraju pokazati neke začuđujuće stvari.

Cvijet života

To je vrlo važna slika svete geometrije..Naziva se mustra geneze. Moramo se prisjetiti kako sve što vidimo su samo dvodimenzionalne predstave onog što su u stvari trodimenzionalne kugle! To je zapravo heksagram formiran s dva ekvivalentna trokuta, što je židovski simbol poznat kao Davidova zvijezda. Zvijezda Davida je ustvari trodimenzionani tetrahedron ili isprepleteni tetrahedron. Formiran je od dvije uslojene trostrane piramide, jedna pokazuje prema gore a druga prema dolje. Slijedeća priča o kreaciji, koja se podučavala u školi Tajni desnog oka Horusa, bila je ujedno i osnovica Hermetičke tradicije (mudrosti Hermes Trismegistus-a ili egipatskog Toth-a). Ta je priča o stvaranju također najvjerojatnije poznata i krugovima Slobodnih graditelja.

U početku je univerzalni um Boga kreirao iz totalne praznine ili ništavnosti, iz fokalne točke božje svjesnosti jednu centralnu kuglu. Prva je kugla bila svugdje oko Boga prvog dana stvaranja. Drugog dana je Bog stvorio drugu kuglu, s centrom izmještenim bilo gdje na površini prve kugle. Presjek dviju kugli naziva se Vesica Pisces: Biblija spominje kako je Bog kreirao svijetlo drugog dana, a Vesica Pisces, kako ćemo na kraju poglavlja objasniti, se sada smatra geometrijom fotona - stanje svijetla kao čestice! Stvaranje Boga se nastavilo kroz 7 dana, i svaki put se centar slijedeće kugle projicirao na površini prethodne kugle. Ako prebrojimo kugle u mustri Geneze, dobit ćemo broj 7, točno broj dana koliko je Bogu trebalo za kreiranje svijeta, kako je to spomenuto u prvoj knjizi Biblije, Genezi.
Zato se takva mustra naziva mustrom geneze. Ako nastavimo božju kreaciju na isti način, no samo nešto duže od 7 dana, dobit ćemo slijedu sliku-Cvijet života; uočite dvostruki vanjski krug dodan slici; ta se slika pronalazi širom svijeta i dekorira pradavne zgrade i svete spomenike. Pronalazi se i u hramovima Egipta. Niti jedan simbol nije pronađen, koji se nastavlja u kreacijskom procesu nakon mustre Cvijeta života, pa je to razlog dodavanju vanjskih krugova. Nekako u davna vremena, pradavni su stanovnici htjeli na neki način ograničiti mustru kreacije na Cvijet života ili su možda htjeli nešto sakriti? Dodajmo samo slijedeću rundu vanjskih kugli.

Ono što sada dobivamo se naziva Voće života, u kom sam markirao značajne kugle, koje čine Voće života crveno kako bi se razlikovale od mustre, podsjećajući vas kako je ono što vidimo u stvari trodimenzionalna slika kugli: Voće života se sada naziva ženskom formom, jer samo sadrži kružne oblike, kugle, kao i žensko tijelo. Muški komplement se može konstruirati ako se koriste ravne crte za povezivanje svih centara svih kugli na toj slici. Rezultat je ono što se naziva Metatron kockom. Metatron kocka je vrlo važna jer sadrži krute geometrijske forme, koje su došle u fokus nove fizike etera. Filozof Platon je opisao te forme, koje nalazimo u Metatron kocki 400 godina prije nove ere, pa se stoga i zovu kruta tijela Platona. Ustvari kruta tijela Platona se mogu dva puta naći u Metatronu, manje verzije krutina se ponavljaju u unutarnjih 7 kugli. Jedan od pet Platonovih krutina je dobro poznata kocka. Ako hoćete, sami pokušajte naći kocku u Metatron kocki.

Platon-ova kruta tijela (krutine)

Pet krutina je dobilo ime Platon-ovim po grčkom filozofu Platonu, koji ih prvi opisao 350 godina prije Krista u svojoj knjizi Timaeus: Sve te forme su u Metatron kocki, vjerojatno je potrebno nešto vremena za njihovo otkrivanje, no sigurno su sve tu. Platonova kruta tijela imaju vrlo znakovite karakteristike; kao prvo sva se savršeno uklapaju unutar kugle. Vrhovi tijela su na površini kugle koja ih obuhvaća! Također se savršeno uklapaju jedno unutar drugih, a mogu se također savršeno ugnježđivati. Sve forme se mogu udvojiti, odnosno mogu stvoriti suprotnu formu jedna iz druge. Kocka i oktahedron su na primjer takve udvojene forme. Ako uzmemo središta stranica (lica) kocke i povežemo sve linije  između tih središta, dobit ćemo oktahedron. Isti se proces može preokrenuti pri stvaranju kocke iz oktahedrona. Tetrahedron ima sam sebe za udvojenika. Dodekahedron i ikozahedrona su udvojenici. Svaka crta, površina (lica) i kut u Platon-novim formama su identične drugim crtama, površinama (licima) i kutovima unutar iste forme. Drugim riječima, Platon-ova kruta tijela su ekstremno simetrična!

Drugi zagonetni simbol koji je izveden progresijom Cvijeta života, je Drvo života. Drvo života je centralni predmet istraživanja mistične židovske Kabale. Drvo života se može nadslojiti na Cvijet života i savršeno su usklađeni. Drvo života je ekstrakcija iz Cvijeta života, ostavljajući niz kugli bez interesa. Počinjete li shvaćati geometrijsku ljepotu simetrije, koja je uključena u svim tim simbolima i kako sve mustre evoluiraju jednostavnom progresijom iz mustre Geneze? Drvo života je mističan simbol korišten u židovskoj ezoteričnoj Kabali. Drvo života se spominje mnogo puta u Bibliji kao drvo uz drvo znanja Dobrog i Zla u središtu Rajskog vrta. Pradavne tradicije su smatrale te geometrijske mustre vrlo važnim, pa su se očuvale u mističkim ezoteričnim znanostima.

Torus

Torus je također vrlo važna geometrijska tro-dimenzionalna forma, a ovdje ćemo ju prikazati jer je gradbeni blok materije u novoj znanosti etera u slijedećem poglavlju. Najbolje se komparira s uštipkom (prstenastog oblika) ili prstenom dima iz cigare. To je kugla koja se uvija prema unutra na vrhu i dnu, kako bi se dobila rupa na sredini! Sliči i jabuci. Torus je rezultat rotiranja mustre Geneze za 360 stupnjeva oko središta.

 Zlatna sredina

Možda je najvažnija tema svete geometrije Zlatna sredina. Zlatna sredina je vrlo specifičan omjer izražen grčkim slovom Φ odnosno Fi. Iznosi : = ½ * v5 + ½ = 1.618

Φ je kao i ¶ (Pi) iracionalan broj, što znači da se nikada ne može izračunati njegova točna vrijednost, odnosno moguće ga je samo aproksimirati. Φ omjer je izražen u Zlatnom presjeku. Zlatni presjek je dužina, recimo užeta, kada se ono podijeli tako da omjer dužeg sijela užeta prema cijelom užetu bude jednak omjeru kraćeg dijela užeta prema dužem dijelu užeta. (Pročitajte to ponovno). Kada se Φ omjer primjenjuje na pravokutnik gdje je B = 1, a A ima dužinu A = 1,618, pravokutnik se naziva Zlatnim pravokutnikom. Zlatni se pravokutnik može koristiti za kreiranje spirale, Zlatne spirale. Počinjući s jednim Zlatnim pravokutnikom, drugi se Zlatni pravokutnik može pridružiti prvom korištenjem duže stranice pravokutnika, strane A kao kraće strane B slijedećeg pravokutnika. Drugi će pravokutnik biti okomit na prvi. (druga se stranica dobiva presjekom okomite crte iz jednog vrha na spojnicu dva susjedna vrha pravokutnika, a krivulja spirale se aproksimira četvrtinom kružnice u kvadratu nastalom diobom površine prvog zlatnog pravokutnika - op. MK). Ako se proces nastavlja, naziva se spiraliziranjem Zlatnog pravokutnika, zaobljene crte povlače se kroz kutove kvadrata, kreirajući Zlatnu spiralu. Spiraliziranje spirale Zlatne sredine se nastavlja beskonačno prema unutra i prema van, tj. postaje tako sve manja spiraliziranjem prema unutra, odnosno sve veća spiraliziranjem prema van. Varijanta spirale Zlatne sredine je Fibonacci-jeva spirala. Razlika prema Zlatnoj spirali je u tomu što ona ne spiralizira beskonačno, iako počinje sa Zlatnim pravokutnikom s jednom stranicom dužine 1, a drugom dužine Φ. Postupno, kako spiralizira Fibonacci spirala, prema van neće biti nikakve uočljive razlike sa spiralom Zlatne sredine. Fibonacci spirala je temeljena na progresiji Fibonacci niza.

Fibonacci niz

Leonardo Fibonacci (1175 AD), veliki matematičar Srednjeg vijeka, je otkrio taj niz proučavanjem prirode. Proučavao je rast populacije zečeva i rast lišća i latica, te je tako u tomu otkrio dobro definirani matematički niz.To je Fibonacci niz:

1, 1, 2, 3, 5, 8, 13, 21, 34, 55, 89, 144,  itd.

Svaki je broj u nizu zbroj dva prethodna broja, počevši s brojem 1 kao korjenom niza. Fibonacci niz napreduje prema Zlatnoj sredini, ako dijelimo dva susjedna broja u nizu.

1/1 = 1
2/1 = 2.0
3/2 = 1.5
5/3 = 1.667
8/5 = 1.60
144/89 = 1.618

Fibonacci niz propagaira prema Fi (Φ) no nikada ga ne može dostići, jer je taj broj iracionalan ili transcendentan. Fibonacci spirale i omjeri Zlatne sredine se pojavljuju svugdje u svemiru. Spirala je prirodna forma toka vode, kada izlazi iz cijevi. To je i prirodna forma toka zraka u tornadu i vihoru. Slijedi drugi prekrasan primjer Fibonacci spirale u prirodi, to je oklop Nutilus-a. I svaka knjiga o svetoj geometriji sadrži jedan: Omjer Zlatne sredine se nalazi svugdje po ljudskom tijelu, u omjeru između kosti, dužina vaših ruku i nogu. Zlatna sredina je također omjer udaljenosti od pupka do palca i udaljenosti od pupka do vrha glave. Leonardo Da Vinci je prekrasno sakrio te omjere Zlatne sredine u svojim slikama.

Glazba

Grčki filozof Pitagora je otkrio predivnu matematičku relaciju između harmoničnih nota u glazbi. Uočio je kako se pritiskanjem strune na različitim pozicijama vrata na gudačkim instrumentima poput gitare kreiraju harmonični zvuci. Neke su note zvučale bolje od drugih. Svakim pritiskom strune se ona dijeli na dvije različite dužine, pa je omjer tih dužina mjerio Pitagora. Označio je sve omjere koji su zajedno zvučali harmonično. Ono što je Pitagora otkrio je nazvano diatonskom glazbenom skalom, po činjenici kako se struna/žica dijelila na dvije dužine (Dia = dva). Ovi omjeri odgovaraju frekvencijama nota proizvedenim bijelim tipkama klavira kada je podešen na diatonsku ljestvicu. Nakon 7. note, ponavlja se ljestvica, s tim što je 8. nota dvostruke frekvencije prve note! Slijedećih 7 nota bijelih tipki klavira slijede točno iste omjere! Možda ste već primijetili kako su glazbeni omjeri koje otkrio Pitagora isti omjeri iz Fibonacci niza! Jednostavno uzmite jedan broj iz Fibonacci niza i onaj slijedeći, pa ćete imati glazbeni omjer kojeg je našao Pitagora. Fibonacci niz je niz koji daje predivne harmonike u glazbi. Diatonska skala nije jedina glazbena skala; postoje mnoge, u stvari niti jedan klavir nije danas ugođen na diatonsku skalu. No principjjelni omjer između harmonika u glazbi i matematička progresija u Fibonacci nizu je stvarna. Zamislimo si kako imamo klavir podešen po diatonskoj ljestvici s produženom klavijaturom za osiguravanje tipkama 49 oktava! To bi bio strašan klavir i zasigurno ne bi stao u stambeni prostor! No pretpostavimo ipak mogućost sviranja na tom klaviru. Kada sviramo note u dvije najviše oktave, krajnje desne tipke, one bi odgovarale frekvencijama boja svijetla! Postoji sedam tipki najviše oktave koje daju frekvencije 7 primarnih boja spektra svijetlosti, 7 duginih boja! Dakle, Fibonacci niz ne samo što definira omjere harmonika zvuka, već također definira u elektromagnetskom spektru svijetla, 7 boja duge!

 

Danas znamo kako su mnogi kompozitori kao Beethoven, Mozart, Chopin, Bartók, Schubert i Debussy namjerno koristili Fibonacci niz i omjer Zlatne sredine i to ne samo u notama, već i u samoj kompoziciji. Na primjer, Beethoven je koristio Zlatnu sredinu u svojoj poznatoj Petoj. Njegov poznati uvodni moto se ne pojavljuje samo u prvom i zadnjem taktu simfonije, već i u taktu koji predstavlja egzaktnu točku Zlatne sredine svoje simfonije! Bela Bartok je namjerno koristio i Zlatnu sredinu i Fibonacci niz u svojim kompozicijama koristeći mjere 5, 8, 13, 21, 34, 55 i 89 za uvođenje novih instrumenata kao što su violine, čela, udaraljke itd. Pitanje je zašto su ti kompozitori dodavali svetu geometriju u svoju glazbu. Možda nisu bili samo poznati glazbenici već i Slobodni masoni?

 Kvadriranje kruga

Klasični matematički problem koji datira još od Platona, naziva se 'kvadriranje kruga'. U zadnje tri tisuće godina matematičari su pokušavali pronaći rješenje za konstruiranje kruga i kvadrata, koji bi imali isti opseg koristeći se samo parom šestara (odmjerivača) i kutnika pod 90o. 1882. je Laindemann dokazao kako nema rješenja tom problemu. Kako je njegov dokaz prilično kompleksan, pokazat ćemo jednostavnim terminima zašto se krug ne može kvadrirati. Opseg kruga s radijusom jedan je 2 ¶, a ¶ (Pi) je iracionalan broj (transcendentalan broj, ¶ koji se ne može izmjeriti već samo može aproksimirati). No ako se Pi ne može izmjeriti, a to znači kako se ni opseg kruga ne može izmjeriti! Međutim, opseg kvadrata je realni broj, jer je jednak četverostrukoj dužini stranice kvadrata, dakle opet realni broj koji se može izmjeriti. Zato opseg i kruga i kvadrata ne mogu nikada biti jednaki u matematičkom smislu; međutim, mogu biti beskonačno blizu.

 Vitruvijski čovjek

Evo jednog interesantnog crteža Leonardo Da Vinci-ja. Ono što pokazuje ta skica je kako ljudsko tijelo 'kvadrira krug'. Kada čovjek raširi ruke i drži ih vodoravno, ljudsko tijelo se savršeno uklapa u kvadrat. S druge strane, kada se rašire noge i podignu raširene ruke, na skici se ljudsko tijelo može savršeno obuhvatiti krugom. Opseg kvadrata 'je jednak' onom kruga. Mnogo je napisano samo o tom crtežu, koji sadrži mnogo skrivene svete geometrije. Ne ćemo ovdje detaljirati, no želim samo pokazati neke zadivljujuće stvari. Pradavna mudrost, hermetička tradicija nam govori kako se ljudsko tijelo može smatrati planom svemira pomoću svih omjera koje je moguće pronaći u tijelu. To bi stvarno moglo biti istina. Na naše veliko iznenađenje, gornji crveni krug predstavlja Mjesec, a donji crveni krug predstavlja Zemlju! U matematičkim pojmovima: omjer promjera manjeg crvenog kruga prema promjeru većeg crvenog kruga r/R jednak je omjeru promjera Mjeseca i promjera Zemlje!  Dokažimo to:

 Radijus Zemlje = 6.370.973 m                 Radijus Mjeseca = 1.738.000 m
Omjer Mjesec prema Zemlje = r / R = 0,27279977

Quod Erat Demonstrandum!

Postoji drugi misteriozni odnos koga se može otkriti u crtežu Leonarda Da Vinci-ja. Velika piramida na platou Giza u Egiptu nazvana po faraonu koji je navodno u njoj sahranjen, imenom Khufu (Keops na grčkom), sadrži savršen geometrijski odnos prema kvadriranju kruga i Vitruvijskog čovjeka kako je to prikazao Leonardo Da Vinci! Velika piramida kod Gize u odnosu na Vitruvijskog čovjeka. Trokut u slici je egzaktna geometrijska proporcija Velike piramide s Giza platoa kraj Kaira, Egipat. Kut između osnovice i vrha piramide je točno 51 stupanj i 51 sekunda. (51o, 51'). Velika piramida, a u stvari i kompletan izgled platoa sa svim svojim piramidama, svetim hramovima i sfingama sadrži mnogo skrivene geometrije, što ćemo kasnije razotkriti u ovoj knjizi. Ovdje želim samo ukazati kako su Egipćani bili svjesni izražajnosti svete geometrije i načina njenog odnosa sa svemirom, kako to Giza plato i posebno Velika piramida dokazuju.

Neka bude svijetlo

Dok smo objašnjavali mustru geneze svete geometrije, spomenuli smo kako je drugog dana stvaranja Bog kreirao Vesica Pisces, te kako je Vesica Pisces geometrija svjetlosne čestice, fotona. Biblija spominje kreaciju drugog dana kao kreaciju svijetla. Usput, jest li primijetili kako Vesica Pisces ima oblik oka? Buckminster Fuller, koji je učinio mnogo za temelje obnavljanja svete geometrije, je otkrio kako bi geometrija fotona morala biti dva tetrahedrona spojena preko zajedničke plohe (lica). Geometrijski oblik dvostrukog tetrahedrona je pak savršeno obuhvaćen s Vesica Pisces, pri čemu vrhovi tetrahedrona jedva dodiruju lice Vesice Pisces. To je potvrdio Drunvalo Melchizedek, drugi arhitekt svete geometrije! (5) Tetrahedron je i skrivena geometrija u elektromagnetskim valovima (valne forme samog svijetla). Električna i magnetska polja su međusobno okomita, a moguće je povući poveznicu električnog i magnetskog polja, koja točno slijedi po tetrahedronu! Tom Bearden, izumitelj MEG stroja ima dokaz kako James Clerk Maxwell morao to znati, no Oliver Heaviside je uklonio to znanje skrivenog tetrahedrona u pojednostavnjenoj verziji elektrodinamike. (6)

Notre-Dame de Chartres

Znanje svete geometrije je očuvano u arhitekturi crkava i katedrala širom Europe. Katedrala Chartres-a je poznata po svojoj svetoj geometriji, korištenoj u njenom dizajnu. Svetu se geometriju može naći na primjer u izgledu temelja i obojenim staklenim prozorima, koji sadrže Φ omjer. U gotičkoj lađi katedrale nalazimo labirint na podu napravljen od bijelog kamena i postavljenog unutar tamnog mramora. Labirint ima skoro točno jednu desetinu dužine interijera katedrale i koristi se kao centralna točka, fokus cijele geometrijske konstrukcije katedrale. Očito je dizajner smatrao to vrlo važnim. Promjer labirinta točno je iste dimenzije kao rozeta zapadnog prozora prikazanog na ranijoj slici. U isto vrijeme udaljenost od centra rozete zapadnog prozora do poda je ista kao i udaljenost od centra labirinta do zapadnog portalnog zida katedrale. Drugim riječima rozeta zapadnog prozora i labirint tvore savršeni istostranični trokut.

Labirint na podu lađe

Osobno sam posjetio katedralu u Chartres-u nekoliko puta. Tijekom zadnje posjete, u ljetu 2004. uočio sam mladi par, dječaka i djevojku. Djevojka je klečala u centru labirinta i meditirala, visoko podignutih ruku u zrak. Dječak je sjedio uz nju. Par uopće nije smetalo mnoštvo koje je prolazilo, iako su oni privlačili veliku pažnju! Zaintrigiralo me. Očito je par znao nešto više o svetosti labirinta, pa su odabrali tu točku za svoju meditaciju. No što je to moglo značiti? Ako se ležerno krećemo kroz labirint, moramo stalno alternirati u skretanju lijevo i desno. U isto vrijeme okrećemo se prema unutra i prema van, sve dok ne uđemo u centar. Prema Daniel Winter-u, čiju ćemo fiziku proučavati u slijedećem poglavlju, labirint je dvodimenzionalna simbolička projekcija Φ spirale koja stvara torus. Za torus se pretpostavlja u njegovoj fizici etera da je gradbeni blok materije i atoma. Labirint je prema Winter-u simbolička projekcija savijanja i okretanja Φ spirale svijetla tijekom centriranja u jezgri atoma.

Katedrala u Chartres-u potajno sadrži znanje svete geometrije; međutim trebalo je mnogo vremena za to otkriće. Sveta se geometrija koristila u mnogim katedralama i crkvama po Francuskoj kao što su one u gradovima Reims, Sens, Arras, Amiens, St. Quentin, Bayeux i Toulouse, ako želimo nabrojiti neke od njih. Sve one sadrže labirinte slične onom u Chartres-u. Labirint je očito bio vrlo važan. Francuska je dom merovingian-ske dinastije kraljeva, koja je, kako se vjerovalo po krvi bila potomak Isusa Krista. Mnogi autori tvrde danas kako je Isus imao djecu s Marijom Magdalenom i kako je Katolička crkva držala tu činjenicu u tajnosti vjekovima. Ideja je jako pobudila javnu svjesnost s knjigom Dan Brown-a 'Da Vinci-jev kod' u ljetu 2004. Potomci Isusa su krvna linija Svetog Grala. Tragovi te krvne linije vode u Rennes Les Chateaux u Francuskoj i Roswell Kapelicu u Britaniji, domovini viteza Templara i Kralja Artura. Ta se tajna vjenčanja Isusa i Marije Magdalene i njihovog potomstva pažljivo čuvala u tajnim društvima.

Danas se vjeruje kako su ta tajna društva također očuvala znanstveno i Gnostičko znanje koje je moguće pratiti unatrag do mitološke Atlantide. Atlantidsko znanje je vjerojatno prenošeno najprije na Egipćane pa onda na grčku hermetičku tradiciju. U moderna vremena povijesti to je znanje očuvano u tajnim krugovima Slobodnih masona, koji egzistirali vjekovima. Leonardo Da Vinci je bio član takvog kruga, što mu je omogućilo pristup znanosti svete geometrije posebno značenju, koje je imala Zlatna sredina, korištena u mnogim vrstama umjetnosti moderne povijesti, od slika Leonarda Da Vinci-ja do arhitekture crkava i katedrala, te u glazbi kao što je Peta Beethoven-a. Znanost je otkrivanje svetih geometrijskih i fraktalnih mustri u našem fizikalnom svemiru, gravitacijskim i elektromagnetskim energetskim poljima Zemlje, strukturi atoma, te energetskim poljima ljudskog tijela, a opisanih u svetoj geometriji
U poglavlju 3 smo pokazali kako je netočna davna sugestija Renes Descartes-a o striktnom razdvajanju fizikalne i mentalne dimenzije. Ljudski je um moćan, pa postoji i moć uma nad materijom.