Principi spiritualne evolucije

Spiritualna evolucija govori o rastu bića, stalnom povećanju intenziteta svjetlosti božanske iskre, koja je vaša svijest. Znanje je najvažniji kamen temeljac u tom procesu, ali samo temelj ne čini nastambu. Ako nije praćeno drugim principima, kao što su ljubav i vjera, znanje stagnira i ne postiže svoju svrhu.

Napredak zahtjeva svjesnu primjenu nekoliko grupa sinegrističkih principa na izbalansiran način. To su kako slijede: znanje/svijest/mudrost, vjera/nada/ljubav i skromnost/strpljenje/lakoća. Izostavljanje ili marginaliziranje bilo kojeg od tih principa zaustavlja ili korumpira proces.

Pokušat ću definirati svaki od ovih principa unutar granica praktičnog, kako bi ih mogli modificirati za sebe.

Znanje se stiče svjesnom refleksijom i integracijom iskustava, opservacijama i mislima. Svjesna refleksija je ono što razlikuje memoriju od razumijevanja, što ovo drugo zahtjeva, a prvo ne. Znanje uključuje oboje, njega ne čine samo činjenice, već i razumijevanje objektivne istine.

Svijest je pažnja usmjerena na sadašnji trenutak, primjenjena u kontekstu prethodnog znanja. Znanje proširuje svijest naglašavajući aspekte realnosti koja prethodno nije bila uočena. Veća svijest donosi šire polje percepcije, oštriji fokus i živost i veću sposobnost prilikom sticanja novih znanja i primjene već naučenog.

Mudrost nadilazi linearno vrijeme i odnosi se na razumijevanje apsolutnih metafizičkih istina. Ona povezuje našu prošlost, sadašnjost i budućnost bez pogreške. Mudrost je razumijevanje božanskih principa, odnosa između sebe i drugih unutar Kreacije. To je znanje prožeto ljubavlju ili ljubav prožeta znanjem.

Vjera je povjerenje da su u Kreaciji sve stvari moguće. Ona je suspenzija nevjerice. Ona djeluje tamo gdje se znanje iscrpljuje. Dok znanje zastaje kod svakog ponora, vjera stvara most preko njega. Dok znanje pročišćava daljnje znanje, vjera ga proširuje. Jednostavno rečeno, znanje je determinističko, vjera je ne-deterministička. Proširenje znanja zahtijeva stupanje u nepoznato, djelo koje znanje smatra iracionalnim, a vjera neophodnim. Premošćivanje paradigmi zahtijeva vjeru – ne slijepu vjeru u nešto što je čovek izabrao da bi ignorirao, nego čistu vjeru u ono što se još ne može znati.

Nada je znanje da su u Kreaciji sve stvari moguće. Ona je pomirenje između vjere i znanja, saznanje da imati vjeru omogućava čovjeku postizanje nemogućeg. Nada je povjerenje u ne-determinizam, sloboda od okova uzrokovanosti. Ona ne proističe iz ignoriranja činjenica, već iz spoznaje viših istina, demonstriranih iskustvima o čudnom.

Ljubav je vibracija beskonačne istine. Ono što je u rezonanci sa ljubavlju, usaglašava se sa Kreatorom. Gledati sa ljubavlju znači gledati očima Kreatora, perspektiva izabrana da bi se gledalo bez predrasuda, netolerancije, ignorantnosti ili separacije. Sa ljubavlju sve stvari su moguće, jer se sve što potiče od Kreatora razumije, dopušta, prihvaća i oprašta. Osjećati ljubav znači osjećati radost zbog sjećanja na božansko jedinstvo sveukupne egzistencije i spoznaja unutar i prije vas. Voljeti druge znači prepoznati zajedničku božansku iskru u njima i brinuti za njihovu spiritualnu evoluciju kao i za svoju. To je empatija bez sažaljenja.

Skromnost je posjedovanje svijesti o vlastitom odnosu prema konačnom i beskonačnom – da sve što počinje ima i kraj i da je svako biće, bez obzira na rang, beskonačno malo u okviru beskonačne Kreacije. Skromnost ne stoji u vezi sa omalovažavanjem ili preuveličavanjem sebe, kako to čini lažna smjelost ili ego, već poznavanje svog mjesta u velikoj shemi stvari. To znači izabrati istinu pre ega, stvarnost prije samo-važnosti. Skromnost počinje sa zahvalnošću, stav koji vam dopušta saznati istinu bez srdžbe, uz zahvalnost za svaku mogućnost učenja koju primite.

Strpljenje je znanje da za svaku stvar postoji pravo vrijeme. To izgrađuje toleranciju u teškim situacijama i strpljivost za stvari koje još nisu došle. Vrata za mogućnosti se otvaraju kada dođe pravo vrijeme. Imati strpljenja znači usaglašavanje sa pulsom sinhroniciteta; a ne da pokušavate na silu otvoriti vrata,  vi trebate birati otvorena vrata da bi prošli kroz njih. To zahtijeva vjeru da bi se stvari pustile da sjednu na mjesto i svijest o mogućnostima kada se one otvore.

Lakoća je povezana sa smislom za humor i pristupom životu laka srca. Bez toga vi precjenjujete realnost iluzije. Lakoća postavlja situaciju u svoj pravi kontekst, božanski okvir u kojem je sve - učenje lekcija, a učenje je zabavno. Možete se smijati onom što je jednom izgledalo ozbiljno, jer ste naučili svoju lekciju i shvatili njenu svrhu u svom životu. Lakoća je izbor da se taj humor ne vidi samo u prošlim iskustvima, već i u sadašnjim i budućim.

Ove tri grupe čine minimum za stabilnu spiritualnu evoluciju. Svaki princip u (jednoj) grupi podržava druga dva, svaka grupa balansira druge dvije grupe. To kreira cjelinu veću od zbroja njenih dijelova. Balansirana struktura nudi optimalan put prema akumuliranju mudrosti, povećanju slobodne volje i manifestaciji spiritualnog potencijala. S tim balansom život postaje lak ili izazov u najgorem slučaju, ali nikad borba.

Posljedica disbalansa

Neizbalansirana ili djelomična konfiguracija usporava napredak i kreira mogućnosti za njegovu korupciju. Bol, obeshrabrenje, bitka ili depresija, koja se javlja kao rezultat, opominje vas na ono što zahtijeva pažnju. Lako je vidjeti što jedan ili drugi princip može donijeti. Znanje bez skromnosti vodi do intelektualne arogancije, a skromnost bez znanja do samo-osporavanja. Lakoća bez vjere postaje nervozni smijeh, vjera bez lakoće postaje anticipacija. Vjera bez znanja vodi do ludosti, a znanje bez vjere stagnira. Kad sami razmotrite ostale kombinacije, trebalo bi postati jasno koliko je svaki od ovih principa važan za cjelinu.

Zgrada se ruši ako je izgrađena na slabim temeljima i propadanje bezbrojnih organizacija, pojedinaca ili sistema vjerovanja može usljediti zbog disbalansa ili izostavljanja nekog od ovih principa. Disbalans razara ili putem prirodnog procesa implozije ili preko podložnosti napadu, razvijenom od strane negativnih sila, koje imaju interes da bi usporile ili korumpirale proces evolucije svih koji su pod njihovim uticajem. Svatko tko je na meti negativnih sila učinio bi dobro kad bi težio balansu jer napredovanje bez zaštite neće osigurati jačanje.

Životna iskustva i učenje lekcija

Postoji lakši i teži način da bi se naučila neka lekcija i propuštena životna lekcija se ponavlja na alternativne načine. Lekcije postaju onoliko bolne i teške koliko je tvrda nečija glava, tako da ignorantnost garantira drastična iskustva. Posjedovanje svjesne volje da bi se istina sagledala što je prije moguće - ubrzava i ublažava ovaj proces, eliminirajući često potrebu za neugodnim iskustvima, kad je um otvoreniji za suptilnije verzije lekcija.

Općenito govoreći, svrha životnih lekcija je da bi poslužile kao katalizator za rast bića i povećanje duševne snage.

U našem slučaju, to često zahtjeva iskustva napunjena emocijama, jer emocije osiguravaju vrstu energije koja pojačava ili usporava ono što smo sposobni učiniti, ovisno od toga kako je koristimo. Bez tog poticaja mi bi se opirali nadilaženju ograničenja ili istraživanju novog tla zbog toga jer bi naša motivacija ovisila isključivo od starih načina bivanja i djelovanja. Efektivno korištenje emocija u iskustvu učenja povećava duševnu snagu i proširuje znanje i poslije toga, kad se susretnemo sa sličnim iskustvima u budućnosti, nije potrebno ništa osim novostečenog razumijevanja kao motivacije. S druge strane, emocije mogu usporiti napredak, ako ograničavaju ono što vjerujete da možete napraviti.

Naučite odvojiti emocije koje vas ograničavaju od onih koje vas otvaraju k novim mogućnostima. Vrijednost pozitivnih i negativnih emocija ovisi od toga što učiniti sa njima. Pozitivna emocionalna energija se može upotrijebiti direktno i da se znanje stavi u akciju.

Uloga negativnih emocija

Da bi bila od bilo kakve koristi, emocionalna energija se mora transformirati u pozitivnu poslije suočavanja sa istinom. Poslije konfrontacije sa šokantnom istinom, osoba obično doživljava negativne emocije kao prvu nenamjernu reakciju. U tim slučajevima negativne emocije služe kao alarm za buđenje koji grubo budi uspavani um. Ali pošto smo se probudili, nema potrebe da bi alarm i dalje zvonio.

Održavanje stanja negativnog emocionalnog šoka duže nego što je neophodno postaje izbor prije nego nenamjerna reakcija. To bi bilo kao držati sat na glavi tokom čitavog dana i neprekidno slušati njegovo otkucavanje. Zašto bi netko to činio? Možda žalbe zbog bola izazivaju simpatije kod drugih, možda patnja čini da se netko osjeća kao mučenik ili je to možda alarm ili možda, budući da ga sat budi ujutro, on treba nastaviti neprestano ga buditi svake sekunde tokom dana, zar ne? Na kraju, taj stav će ga izložiti stresu, učiniti ga umornim i gluhim.

Prepuštanje negativnim emocijama vodi do stagnacije i mentaliteta žrtve. One umjesto toga moraju biti transformirane u pozitivnu emocionalnu energiju iz početka ujedinjenu sa istinom koja ju je prvobitno izazvala, tako da se kasnije može korisno upotrijebiti. Svjesno viđenje istine u kontekstu svojeg božanskog smisla je put prema njoj, kao izbor da se istina vidi i primjeni sa stavom ljubavi, skromnosti i lakoće.

Dok negativne emocije mogu motivirati akciju, ta akcija je daleko od nepogrešive. Znanje kombinirano sa pozitivnim emocijama omogućava čovjeku postizanje istog, s mnogo većom efektivnosti, sigurnosti, preciznosti i vještine.

Tri stupnja učenja lekcija

S ovim na umu možemo vidjeti da postoje tri koraka uspješnog učenja lekcija. Prva stepenica prethodi lekciji i sastoji se od ignorantnog blaženstva, ranjivog stanja emocionalne pozitivnosti, koje ostaje takvo jer je neometeno istinom. Druga stepenica je negativni emocionalni šok koji nastupa usljed spoznaje istine. Na trećem stupnju negativna emocija se transformira i rezultat je pozitivna emocija ujedinjena sa istinom. Treći stupanj, pozitivna svjesnost, je jači od prvog i efikasniji od drugog.

Pozitivne emocije vas otvaraju k napretku i svjesnost vam pokazuje svaku zamku koju treba izbjeći. Ne samo shvaćanje istine, već njeno sagledavanje u kontekstu metafizičkog značaja prvi je korak u transformiranju negativne u pozitivnu energiju.

Simbolički, istina je mač koji u tami jedino siječe, ali izložen svjetlu emitira zračenje koje štiti od opasnosti. Ignorantno blaženstvo nenaoružano izlazi na sunce. Mač istine je nađen u dolini tame i očaja. On mora biti iznijet iz te doline na svjetlo sunca da bi razvio svu svoju moć.

Međutim, ukoliko vaše srce gori vjerom i ljubavi prema istini, mač će biti nabijen energijom ovog unutrašneg svjetla čak i u tami doline, omogućavajući tako siguran izlaz na svjetlo sunca. Ako se izgubite u ovoj dolini bez tog unutrašnjeg svjetla, to će vas gurnuti direktno u bitku protiv entiteta koji tamo žive… i možda vas preobraziti u jednog od njih.

Štetne negativne emocije

Negativne emocije ne služe nekoj važnoj svrsi kad ih ne prati istina. Buka alarma, kad ste već odavno ustali iz kreveta, zamara i odvaja vas od svakodnevnih dužnosti. Ova se metafora manifestira na različite načine. Jedan primjer je opsesija, ulaganje energije bez vraćanja znanja/dobijanja znanja. Ako se netko neprestano nalazi u beznadežnosti neke ponaižavajuće situacije, negativna emocionalna energija je beskorisna. Na zaglavljenom automobilu, čiji se kotači vrte na mjestu, pokvarit će se motor.

Drugi primjer štetnih negativnih emocija je onaj koji je direktno induciran od strane negativnih sila kao dio psihičkog napada s ciljem potkopavanja vaše vjere i narušavanje harmonije vašeg duha. Ovo se događa vrlo često među tragaocima za istinom, jer oni su primarna meta. Iako istina može biti šokantna, u interesu ovih sila je uvećati i održati ovo negativno stanje, jer ono ne samo da usporava, već moguće i ugrožava ezoterički napredak. Neophodno je da se dospije van njihovog domašaja, jer se inače kreira zaliha negativne energije kojom se ove sile hrane. Ove vrste negativne energije prije oboje istinu nego što iskoče iz nje.

Izbor da se podlegne negativnosti slabi spiritualnu fleksibilnost, stvara disbalanse i otvara vrata daljnjim mogućnostima za dublje napade. Nastavljanje tog postepenog procesa slabljenja završava uspješnim onemogućavanjem tragaoca za sitinom. Svaki disbalans unutar principa ezoteričkog razvoja priziva tu mogućnost, posebno ako je disbalans nastao uslijed nedovoljnog znanja, ljubavi i skromnosti. Zbog toga, pazite se posebno ignorantnosti, opsesivne negativnosti i samoveličanja, jer one otključavaju vrata zamka i pozivaju opasnost.

Zaključak

Kad ovo pročitate, imajte na umu da je razboritost neophodna za fleksibilnu primjenu smjernica. Ona predstavlja primjenu slobodne volje, primjenu znanja i mudrosti na balansiran način, tako da bi se suočili sa jedinstvenim prilikama.

Vjerovanje da jedan izvor znanja sadrži kompletnu istinu ili prijanjanje uz bilo koji rigidan sistem vjerovanja marginalizira ulogu razboritosti i time čini čovjeka lakim za kontrolu i manipulaciju, te podložnim za skretanje sa puta.

Znanje, svijest i mudrost čine građevni materijal spiritualne evolucije. Vjera, nada i ljubav ga smještaju na liniju s božanskom shemom. Skromnost, strpljenje i lakoća predstavljaju vezivo koje zidu daje čvrstoću. Svi su neophodni i njihove uloge moraju biti izbalansirane. Tragajte uz ljubav i razumijevanje za istinom i ljepotom u svim svojim susretima.


Tekst preveden sa Montalk-a:
http://montalk.net/metaphys/42/principles-of-spiritual-evolution-part-i