Postoje brojne teorije o upotrebi kristala i razlogu zbog kojega su ga drevni učitelji upotrebljavali. Primjerice, misli se da će kristal, stavi li ga se na određeno mjesto u piramidi, a možda i okrene u određenu smjeru, privući ili akumulirati kozmičke sile koje će, potom, uzrokovati da on počne širiti vlastitu energetsku silu. Neki tvrde da se ta sila svojedobno upotrebljavala kao sredstvo prijenosa misli; kao generator koji napaja sve stvari koje trebaju energiju; ili kao kozmički sat.

Dr. Brown je opisao da je kristalna kremena kugla bila položena između dvije metalne ruke ljudske veličine boje bronce i dlanova boje zlata. Točno iznad ruku nalazila se metalna šipka zlatne boje koja je izlazila iz stropa, upravljena ravno prema kristalu, a završavala je otprilike 120 cm iznad njega. Kraj šipke bio je zašiljen, napravljen od izbrušenog crvenog kamena usmjerenog prema kristalu.

Šipka je vrlo moguće mogla biti provodnik kozmičkih energetskih sila koje je crveni kamen sabirao i možda usmjeravao prema točno određenu mjestu na kristalu. Na taj se način kristal aktivirao, a njegove su se brojne funkcije mogle fino namještati jednostavnim preusmjeravanjem energije sakupljene u crvenom kamenu prema različitim točkama na kristalu.

I obrnuto, kristalnu kuglu od kremena, smještenu u ruke, mogli su zagrijavati vatrom ili plamenom koji bi ju potakao da počinje odašiljati električne impulse. Te električne impulse mogao je hvatati i akumulirati zašiljeni crveni kamen, koji ih je prenosio duž šipke koja vjerojatno vodi do vrha piramide. Kada bi se jednom našli na vrhu, energetski impulsi prenosili bi se kao signali, šireći se ne samo okolnim područjem, nego isto tako i u svemir.

Postoje bezbrojne teorije o svrsi širenja tih energetskih impulsa iz vrha piramide.

Možda je, promatrano s čisto metafizičke razine na kojoj je sažeta tajna ljudske evolucije, kristal u stvari mogao imati ulogu pokusnog kunića. Metafizička filozofija tvrdi da duh, nastanjen u materiji, postaje sila koja postupno i uzastopno podiže mineral do stanja biljke, biljku na životinjsku razinu, a životinju do nivoa ljudskoga dostojanstva; konačno, čovjeka podiže do kraljevstva bogova.

Spomenuti učitelji možda su pokušali prožeti ovaj mineral svojim duhom čime bi ga, izvede li se postupak pravilno, pretvorili u biljku. Ako su bili istinski ili savršeni učitelji, uistinu su mogli tajnu ljudske evolucije pretvoriti u zbiljski proces u svome istraživačkom laboratoriju; to su nam, nesumnjivo, ostavili u baštinu pod krinkom obredaceremonija brojnih svjetskih religija.

Dva kamena ili dragulja velikoga značenja za mistika stupala su na scenu kada bi se on duhovno razvio. Metafizičar koji je posjedovao kamen mudraca posjedovao je najveće od svih blaga - Istinu. Zbog toga je bio bogatiji no što čovjek može pojmiti. Postao bi besmrtan jednostavno zato što je mogao ojačati netjelesni element koji se nalazi u svim ljudima i koji ne umire, te je bio izliječen od najodvratnije od svih bolesti ­neznanja. Kamen mudraca predstavlja drevni simbol savršene ljubavi koja preobražava sve neplemenito i uskrsuje sve mrtvo. On odražava usavršena i obnovljenoga čovjeka iz kojeg isijava njegova božanska priroda.

Metafizičari također teže doći u posjed Hermetičkog kamena, simbola božanske moći - snage za kojom tragaju svi ljudi, ali koju se može steći samo tako da ju se zamijeni za privremenu moć koja se potom preobražava u božansku službu.

Ova dva, za metafizičare iznimno značajna kamena, možda su svojedobno bili jedan te isti kristal kremena!