Zaustavljanje kraj Ostruge bio je jedan od najsvjetlijih trenutaka cijelog programa Apollo, pa su se - tijekom povratka k LM-u - Scott i Irwin u jednom trenutku dobro uplašili : tijekom užurbanog zaustavljanja kraj Južnog jata, Scott je primijetio da Irwin nema na svome rancu vreću s uzorcima. Uvjeren da je Irwinova vreća otpala negdje putem, požurio je provjeriti da je svoju vreću s "dobrim kamenjem" mudro smjestio pod sjedište rovera prije negoli su napustili Ostrugu.
"No, nešto dobiješ, nešto izgubiš", kazao je.
Svakako nije bilo vremena za povratak i potragu za izgubljenom vrećom, premda bi im tragovi rovera točno pokazali gdje je treba tražiti. A, kako se pokazalo, Scott je pogriješio u pogledu te "izgubljene" vreće. Naknadno se sjetio da ju nije ni pričvrstio na Irwinov ranac. Orma na rancu mu se učinila labavom, pa je vreću nagurao na stražnji dio rovera. U Houstonu su to svo vrijeme znali, pa se Joe Allen morao ispričati što im to nisu odmah javili.
Vožnja do LM-a bila je jednolična i, zapravo, predstavljala je ugodnu stanku u inače živom i produktivnom danu.
S vremena na vrijeme, Scott i Irwin bi pred sobom ugledali LM. Iz Ostruge - oko 60 m iznad letjelice i, naravno, skoro pet kilometara prema jugu - mogli su vidjeti svjetlucanje sunčeva svjetla na LM-u, te im je bilo drago vidjeti da indikatori daljine i azimuta na roveru pokazuju točno na lender. Nijedan od njih nije još bio dobar u procjeni udaljenosti. Bez poznatih objekata koji bi im pomogli - drveća, telefonskih stupova, kuća i sličnog - bilo je skoro nemoguće odrediti veličine i udaljenosti, pa je Scott, tijekom povratka, odlučio "baciti ručnik". "Više nemam pojma koliko je nešto veliko !" kazao je. Ali barem nije bilo sumnje oko roverova navigacijskog sustava. Na oko 2,4 km od cilja - prema tom sustavu - počeli su razlučivati pojedinosti na LM-u. Četiri sata nakon odlaska prema planini, vratili su se "slatkom domu", bogatiji za 38 kg kamenja i prašine.