Plato Gize i stari Kairo ispresijecani su podzemnim prolazima, oknima, spiljama, jezerima i dvoranama u kojima se nalaze iznenađujući artefakti, ali to egipatske vlasti još nisu spremne otkriti javnosti.
Izgubljena povijest piramida
Da bi se u potpunosti shvatile tajne informacije u Bibliji, važno je shvatiti veličinu sustava podzemnih tunela i s njima povezanih prostorija koji se nalaze ispod površine platoa s piramidama, jer su se tamo razvili glavni elementi učenja Škole misterija. O onome što se događalo ispod pijeska prije nekoliko tisuća godina u današnjim knjigama o povijesti nema podataka, a to potvrđuju i otkrića do kojih se došlo tijekom posljednjih osamdesetak godina.
Oaza Fajum, tek nekoliko kilometara izvan granica Memfisa, neobično je zanimljivo mjesto. U toj bujnoj, plodnoj dolini, faraoni, koji su sebe nazivali «gospodarima kraljevskog lova», hvatali su ribu i divljač pomoću bumeranga.1 Jezero Moeris nekoć je graničilo s Fajumskom oazom, i na njegovim obalama nalazio se slavni Labirint za kojeg je Herodot rekao da ga «beskrajno zadivljuje». Labirint je sadržavao 1,500 soba i jednaki broj podzemnih prostorija u koje grčkom povjesničaru nije bilo dopušteno ući. Prema svećenicima Labirinta «hodnici su bili zbunjujući i zamršeni», kako bi bili sigurno mjesto za brojne svitke koji su navodno bili skriveni u podzemnim prostorijama. Ogromni kompleks posebno se dojmio Herodota, i on je o toj građevini pisao s divljenjem i poštovanjem:
Tamo sam vidio dvanaest pravilno raspoređenih palača, međusobno povezanih prolazima, koje su imale brojne terase i bile poredane oko dvanaest dvorana. Teško je povjerovati da su djelo ljudskih ruku. Zidovi su prekriveni reljefima, a svako je dvorište s velikim ukusom sagrađeno od bijelog mramora i okruženo kolonadom. Blizu ugla gdje završava labirint nalazi se piramida, osamdeset metara visoka, s golemim isklesanim likovima životinja i s podzemnim prolazom kojim se u nju može ući. Iz vrlo pouzdanih izvora doznao sam da podzemne prostorije i prolazi povezuju ovu piramidu s piramidama u Memfisu.
Piramide u Memfisu bile su piramide u Gizi, jer je Giza izvorno bila zvana Memfis (vidi primjedbu «Giza je nekada bila Memfis» na Nordanovoj mapi iz djela Travels in Egypt and Nubia, 1757., na strani 152. prethodnog poglavlja).
Mnogi drevni autori potvrdili su istinitost Herodotovog opisa podzemnih prolaza koji povezuju piramide, i njihovi dokazi bacaju sumnju na pouzdanost tradicionalno predstavljene egipatske povijesti. Crantor (300. pr. Kr.) je tvrdio da su u Egiptu postojali nekakvi podzemni kameni stupovi s uklesanim podacima o pretpovijesti, i oni su tvorili redove duž prolaza koji su povezivali piramide. U svojoj poznatoj studiji O misterijima, posebno onima Egipćana, Kaldejaca i Asiraca, Iamblichus, sirijski predstavnik Aleksandrijske škole mističnih i filozofskih učenja, zabilježio je ove informacije o prolazu do Velike piramide koji vodi kroz tijelo Sfinge:2
Tragove tog ulaza, koji je danas zatrpan pijeskom i otpacima, još uvijek se može primijetiti među prednjim nogama klečećeg kolosa. Nekad je bio zatvoren brončanom kapijom čiju su tajnu bravu znali koristiti samo Magi. Čuvalo ju je javno poštovanje, i neka vrsta vjerskog straha održavala je njenu neoskvrnjenost bolje nego što bi to mogli naoružani čuvari. U utrobi Sfinge izdubljene su galerije koje vode do podzemnog dijela Velike piramide. Te su galerije bile tako vješto isprepletene na svom putu do piramide da se svatko tko bi tim prolazom krenuo bez vodiča postupno i neizbježno vraćao na početnu točku.
U drevnim sumerskim cilindričnim otiscima zabilježeno je da je tajno prebivalište Anunnakija bilo «jedno mjesto pod zemljom... do kojeg se dolazi kroz tunel, čiji je ulaz skriven pijeskom i onim što zovu Huwana... njegovi zubi poput zmajskih zuba, njegovo lice je lice lava.» Taj neobičan stari tekst, nažalost sačuvan u fragmentima, dodaje da «On [Huwana] nije u stanju ići naprijed, niti može ići natrag», ali oni su mu se prišuljali s leđa, i put do «Annunakijevog tajnog prebivališta» više nije bio blokiran. Sumerski zapis vjerojatno pruža opis Sfinge s lavljom glavom u Gizi, i ako je to golemo stvorenje sagrađeno kako bi štitilo ili skrivalo drevna stubišta i prolaze koji vode do podzemnih razina pod njim i oko njega, tad je njegova simbolika bila vrlo prikladna.
Lokalna arapska predaja iz 19. stoljeća tvrdila je da se ispod Sfinge nalaze tajne odaje s blagom ili čarobnim predmetima. Ta su vjerovanja imala podršku u zapisima rimskog povjesničara Plinija iz prvog stoljeća nove ere, koji je pisao da je duboko pod Sfingom skriven «grob vladara zvanog Harmakhis u kojem su golema blaga». Zanimljivo je da su samu Sfingu nekad zvali «Velika Sfinga Harmakhis koja čuva stražu od vremena Horusovih sljedbenika.» Rimski povjesničar Ammianus Marcellinus iz četvrtog stoljeća objavio je dodatne informacije o postojanju podzemnih tunela koji su, kako se čini, vodili do unutrašnjosti Velike piramide:3
Natpisi za koje su drevni tvrdili da su bili uklesani u zidove određenih podzemnih galerija i prolaza bili su napravljeni duboko u tamnoj unutrašnjosti kako bi se osiguralo da se drevna mudrost ne izgubi u potopu.
Rukopis kojeg je sastavio arapski pisac Altelemsani čuva se u Britanskom muzeju, i u njemu se spominje postojanje dugog, kvadratnog, podzemnog prolaza između Velike piramide i rijeke Nil, s nekom «čudnom stvari» koja sprečava pristup Nilu. Opisan je i sljedeći događaj:
U danima Ahmeda Ben Toulouna, družina je ušla u Veliku piramidu kroz tunel i otkrila u jednoj postranoj prostoriji otkrila pehar od stakla neobične boje i teksture. Dok su napuštali piramidu izgubili su jednog člana, i kad su se vratili da ga potraže, on se pred njima pojavio gol i smijući se rekao – «Ne slijedite i ne tražite me» - a zatim je otrčao natrag u piramidu. Njegovi drugovi primijetili su da je bio začaran.
Nakon što je čuo za neobični događaj pod piramidom, Ahmed Ben Touloun izrazio je želju da vidi stakleni pehar. Tijekom ispitivanja, napunili su pehar vodom i izvagali ga, zatim su ga ispraznili i ponovno izvagali. Povjesničar je zapisao da su «utvrdili da je jednake težine kad je prazan i kad je pun vode». Ako je kronika točna, nedostatak razlike u težini pruža posredni dokaz postojanja jedne izvanredne znanosti u Gizi.
Prema Masoudiu iz 10. stoljeća, mehaničke statue sa zadivljujućim sposobnostima čuvale su podzemne galerije ispod Velike piramide. Ovaj opis napisan prije tisuću godina podsjeća na kompjuterizirane robote kakvi se danas prikazuju u znanstveno-fantastičnim filmovima. Masoudi kaže da su automati bili programirani da budu netolerantni, jer su uništili sve «osim onih koji su se svojim ponašanjem pokazali dostojni propuštanja». Masoudi je tvrdio da su «pisani izvještaji o mudrosti i postignućima u raznim umjetnostima i znanostima bili skriveni duboko, kako bi bili sačuvani kao arhiv za dobrobit onih koji će ih kasnije moći razumjeti.» To je fantastična informacija, jer je moguće da su od Masoudijevog vremena naovamo «dostojne» osobe vidjele misteriozne podzemne odaje. Masoudi priznaje, «Vidio sam stvari koje čovjek ne može opisati zbog straha da ljudi ne posumnjaju u njegovu inteligenciju... pa ipak, ja sam ih vidio».
U istom je stoljeću drugi pisac, Muterdi, zabilježio jedan bizarni incident koji se dogodio u tijesnom prolazu ispod Gize, gdje je grupa ljudi ostala užasnuta vidjevši kako su jednog člana njihove družine zgnječila kamena vrata koja su, sama od sebe, iznenada izletjela iz zida prolaza i zatvorila hodnik pred njima.
Herodot je rekao da su mu egipatski svećenici izrecitirali staru predaju o tome kako su izvorni graditelji Memfisa «stvarali podzemne odaje». Zato najstariji zapisi spominju mogućnost postojanja neke vrste prostranog sustava prostorija ispod površine područja koje okružuje Sfingu i piramide.
Ti stari zapisi dobili su potvrdu kad je 1993. tijekom seizmičkog pregleda na nalazištu otkriveno postojanje velike šupljine. To otkriće je izneseno pred javnost u dokumentarnom filmu The mistery of the Sphinx (Zagonetka Sfinge), prikazanom pred publikom od 30 milijuna ljudi na televizijskoj postaji NBC kasnije iste godine. Postojanje prostorija ispod Sfinge dobro je poznata činjenica. Egipatske vlasti potvrdile su da je 1994. došlo do još jednog otkrića; to je iskapanje bilo najavljeno novinskim člankom pod naslovom «Zagonetni tunel u Sfingi»:
Radnici koji su obnavljali trošnu Sfingu otkrili su drevni prolaz koji vodi duboko u tijelo zagonetnog spomenika.
G. Zahi Hawass, upravitelj Spomenika Gize, rekao je da je nedvojbeno da je tunel vrlo star. Ipak, nameću se neka pitanja: tko je izradio prolaz? Zašto? I kamo on vodi...? G. Hawass je rekao da nema namjeru ukloniti kamenje koje zatvara ulaz. Tajni tunel prodire u Sfingu sa sjeverne strane, otprilike na pola puta između Sfinginih ispruženih kandži i njenog repa.4
Popularno vjerovanje da je Sfinga pravi ulaz u Veliku piramidu s iznenađujućom žilavošću održalo se do danas. To je vjerovanje bilo potvrđeno i 100 godina starim mapama koje su izrađivali masonski i rozenkrojcerski posvećenici, na kojima je Sfinga bila ornament što se nalazio iznad dvorane koje je zrakastim podzemnim prolazima povezana sa svim piramidama. Ti su crteži napravljeni po informacijama koje je izvorno otkrio navodni osnivač Reda Ružina Križa, Christian Rosenkreuz, koji se, prema vjerovanju, probio do «tajne odaje pod zemljom» i tamo pronašao biblioteku s knjigama punim tajnog znanja.
Skice su nastale na temelju informacija koje su posjedovali arhivari škola misterija prije nego što je 1925. počelo raščišćavanje pijeska koje je otkrilo skrivena vrata do davno zaboravljenih prijemnih dvorana, malih hramova i drugih podzemnih prostorija. (Ove mape uključene su u odlomak pod nazivom «Detaljni plan» na kraju knjige.)
Znanje škola misterija bilo je dopunjeno serijom izvanrednih otkrića 1935. koja su pružila dokaze za postojanje dodatnih prolaza i odaja koje se isprepliću ispod piramida. Mnoge stvari ukazuju na to da je kompleks u Gizi sagrađen s namjerom da bude struktura koja će izravno povezati Sfingu, Veliku piramidu i Hram Sunčevih ljudi, ispod i iznad zemlje.
Odaje i prolazi koje su otkrili sofisticirani seizmografi i radar za podzemna promatranja (GPR) posljednjih nekoliko godina potvrdili su točnost planova. Egipat također uspješno koristi sofisticirane satelite za otkrivanje arheoloških nalazišta ispod površine tla u Gizi i na drugim mjestima. Početkom 1998. počela je upotreba novog sustava za otkrivanje, i precizno je određena lokacija 27 još neistraženih nalazišta na pet područja. Devet od tih nalazišta smješteno je na istočnoj obali Luxora, a ostala su u Gizi, Abu Rawashu, Saqqari i Dashuru. Na slici područja Gize vidi se skoro neshvatljivi broj tunela i odaja kojima je ispresijecano cijelo područje, koji se međusobno križaju i prepliću tvoreći mrežu što se prostire cijelim platoom. Projekt traženja i mjerenja iz svemira egiptolozima je omogućio da utvrde lokaciju većih nalazišta, mjesto gdje se vjerojatno nalazi ulaz i veličinu prostorija prije nego što se počne s iskopavanjima. Pažnja je posebno usmjerena na tri tajne lokacije: jedno područje u pustinji nekoliko stotina metara zapadno/jugozapadno od izvorne lokacije Crne piramide, oko koje se trenutno gradi golemi sustav betonskih zidova visokih sedam metara koji pokrivaju osam kvadratnih kilometara; drevna cesta koja je povezivala hram u Luxoru s Karnakom; i «Horusov Put» preko sjevernog Sinaja.
Glavne vijesti
Među misticima ili pripadnicama škola egipatskih misterija, postojala je predaja koja kaže da je Velika piramida velika po mnogo čemu. Usprkos činjenici da se u nju nije ušlo do 820., tajne škole pretkršćanskog Egipta inzistirale su na tome da im je njena unutrašnjost dobro poznata. Neprestano su tvrdile da ona nije grobnica ili grobna komora bilo kakve vrste, osim što je imala jednu komoru za simboličku sahranu kao dio rituala inicijacije.
Prema mističkim predajama, u unutrašnjost se ulazi postupno i u etapama kroz podzemne prolaze. Navodno su se na kraju svake faze napredovanja nalazile različite odaje, a najvišu i konačnu fazu inicijacije predstavljalo je ono što se danas zove Kraljeva odaja.
Malo po malo, predaje škola misterija bile su potvrđivane arheološkim otkrićima, jer je 1935. utvrđeno da je postojala podzemna veza između Sfinge i Velike piramide, i da je tunel povezivao Sfingu s drevnim hramom smještenim južno od nje (kojeg danas zovu Hram Sfinge).
Kad se opsežni jedanaestogodišnji projekt raščišćavanja pijeska i morskih školjki što ga je poduzeo Emile Baraize približio svršetku 1935., počele su kružiti neobične priče o otkrićima do kojih se došlo tijekom projekta. Tema jednog magazinskog članka što ga je napisao i 1935. objavio Hamilton M. Wright bilo je izuzetno otkriće pod pijeskom Gize čije postojanje se danas osporava. Članak je bio popraćen izvornim fotografijama dobivenim od dr. Selima Hassana, vođe znanstvenog istraživačkog tima sa Sveučilišta u Kairu koji je došao do tog otkrića. U članku je pisalo:
Otkrili smo podzemni prolaz koji su drevni Egipćani koristili prije 5,000 godina. On prolazi ispod nasipa koji se proteže između druge piramide i Sfinge. Njime je moguće proći ispod nasipa od Keopsove do Kefrenove piramide. U tom smo podzemnom prolazu otkrili i očistili seriju vertikalnih otvora koji vode u dubinu više od 40 metara, s prostranim dvoranama i pobočnim komorama.
Otprilike u isto vrijeme, međunarodni mediji objavili su dodatne detalje o otkriću.
Podzemni kompleks izvorno je izgrađen između Velike piramide i Hrama sunčevih ljudi, jer je Kefrenova piramida bila kasnija i samo površinska građevina. Podzemni prolaz i njegove prostorije iskopani su u kompaktnoj, živoj stijeni – što je zaista izvanredan pothvat, uzme li se u obzir da je napravljen prije nekoliko tisuća godina.
Ovo nije kraj priče o podzemnim odajama u Gizi, jer su medijski izvještaji opisivali iskopavanje podzemnih prolaza između Hrama Sunčevih ljudi na platou i Hrama Sfinge u dolini. Taj je prolaz bio otkriven par godina prije objavljivanja ranije spomenutog članka.
Otkrića su navela dr. Selima Hassana i ostale da povjeruju i javno kažu da, dok je u vrijeme izgradnje Sfinge uvijek predstavljalo zagonetku, moguće je da je ona bila dio većeg arhitektonskog plana koji je bio namjerno usklađen i proveden zajedno s izgradnjom Velike piramide.
Arheolozi su u to vrijeme došli do još jednog velikog otkrića. Otprilike na pola puta između Sfinge i Kefrenove piramide otkrivena su četiri ogromna vertikalna otvora, širine tri puta tri metra svaki, koji vode ravno prema dolje kroz kompaktni vapnenac. Na masonskim i rozenkrojcerskim mapama zovu se «Campbellova grobnica», i taj «kompleks otvora» – kaže dr. Selim Hassan – «završava prostranom sobom, u središtu koje se nalazi još jedan otvor koji se spušta do velike dvorane na čijim se stranama nalazi sedam odaja». Neke od tih odaja sadržavale su goleme, zapečaćene sarkofage od bazalta i granita, visoke šest metara.
Istraživanje je išlo dalje i otkrilo se da u jednoj od sedam soba postoji i treći vertikalni otvor, koji se spušta duboko do jedne odaje na puno nižoj razini. U vrijeme njenog otkrića bila je poplavljena vodom, koja je djelomično prekrivala jedan bijeli sarkofag.
Ta odaja nazvana je «Ozirisova grobnica», i na lažnom televizijskom dokumentarcu u ožujku 1999. prikazano je kako je «otvorena po prvi put.». Kad je istraživao ovo područje 1935., dr. Selim Hassan je rekao:
Nadamo se da ćemo otkriti važne spomenike nakon što ispumpamo ovu vodu. Ukupna dubina ove serije otvora veća je od 40 metara, ili više od 125 stopa... Za vrijeme čišćenja južnog dijela podzemnog prolaza, otkrivena je izvanredno lijepa glava statue, koja je vrlo izražajna u svim detaljima lica.
Prema nekoliko različitih novinskih članaka iz tog vremena, statua je bila izuzetno lijepo izrađena bista kraljice Nefertiti, opisivana kao «predivan primjer onog rijetkog tipa umjetnosti inauguriranog za vrijeme vladavine Amenhotepa.» Nepoznato je gdje se danas nalazi ta statua.
U izvještaju su također bile opisane druge odaje i sobe ispod pijeska, sve međusobno povezane tajnim i ukrašenim prolazima. Dr. Selim Hassan otkrio je da ne samo da tamo postoje vanjske i unutarnje prostorije, već su također pronašli sobu koju su nazvali «Žrtvena kapela», koja je bila usječena u veliki kameni brijeg između Campbellove grobnice i Velike piramide. U središtu kapele nalaze se tri ukrašena okomita stupa koja međusobno tvore trokut. Ti stupovi su vrlo važan detalj u ovoj studiji, jer se njihovo postojanje spominje u Bibliji. Može se zaključiti da je Ezra, inicirani pisac Tore (oko 397. pr. Kr.), znao raspored podzemnih prolaza i odaja u Gizi prije nego što je napisao Toru. Taj podzemni tlocrt vjerojatno je bio izvor trokutastog rasporeda oko središnjeg oltara u Masonskim ložama. U djelu Židovski spomenici, Josephus je u prvom stoljeću napisao da je Enoch koji se spominje u Starom zavjetu sagradio podzemni hram koji se sastoji od devet odaja. U dubokom skloništu unutar jedne odaje s tri okomita stupa, postavio je trokutastu zlatnu ploču na kojoj je pisalo savršeno ime Božanstva (Boga). Opis Enochovih odaja bio je sličan opisu Žrtvene kapele pod pijeskom istočno od Velike piramide.
Jedno predvorje vrlo nalik grobnoj komori, ali «nesumnjivo prostorija koja je služila za inicijaciju i primanje»,5 pronađena je nešto dalje na platou bliže Velikoj piramidi i na gornjem kraju nagnutog prolaza, usječena duboko u stijenu na sjeverozapadnoj stani Žrtvene odaje (između Žrtvene odaje i Velike piramide). U središtu komore nalazi se četiri metra dug sarkofag od bijelog vapnenca iz Turaha i zbirka lijepih alabastrenih posuda. Zidovi su prekrasno ukrašeni prizorima, natpisima i amblemima s obiljem lotosovih cvjetova. Opisi alabastrenih zdjela i amblema s lotosovim cvjetovima zapanjujuće podsjećaju na ono što je sir William Petrie 1904. otkrio u hramu-radionici na vrhu brda Sinaja/Horeba.
Otkriveno je još podzemnih soba, odaja, hramova i hodnika, od kojih su neki imali okomite potporne stupove kružnog presjeka, a drugi profinjene reljefe s likovima boginja odjevenih u prekrasnu odjeću. Izvještaj dr. Selima Hassana opisivao je druge veličanstveno isklesane figure i mnoge prekrasno obojene frizove. Snimljene su fotografije, i jedan autor i istraživač koji ih je vidio, rozenkrojcer H. Spencer Lewis, zabilježio je da je bio «duboko zadivljen» tim slikama. Nije poznato gdje se danas nalaze ti rijetki primjerci umjetnosti i relikata, ali postoje glasine da su ih privatni kolekcionari prokrijumčarili izvan Egipta.
Navedeni detalji samo su dio onoga što se može pročitati u opširnom izvještaju dr. Selima Hassana kojeg je 1944. objavio Government Press iz Kaira pod naslovom Iskapanja u Gizi (10 svezaka). Ipak, to je tek djelić cijele istine o onome što se nalazi ispod piramida. U posljednjim godinama raščišćavanja pijeska, radnici su došli do najnevjerojatnijeg otkrića koje je zapanjilo svijet i privuklo pažnju medija iz cijeloga svijeta.
Arheolozi na čelu istraživanja bili su «zbunjeni» onim što su iskopali, i izjavili su da je to najljepše uređeni grad koji su ikada vidjeli. Pun je hramova, seljačkih kuća pastelnih boja, radionica, staja i drugih građevina, uključujući i plaču. Opremljen je podzemnim hidrauličnim vodovodnim sustavom, i imao je savršen sustav za odvodnju, kao i druge udobnosti modernog grada. Intrigantno pitanje koje proizlazi iz ovog otkrića je: gdje je taj grad danas?
Njegova tajna lokacija nedavno je otkrivena grupi odabranih ljudi, kojima je dana dozvola za istraživanje i snimanje grada. On se nalazi u ogromnom prirodnom sustavu spilja pod platoom Gize koji se proteže prema istoku ispod Kaira. Njegov glavni ulaz je u unutrašnjosti Sfinge, sa stubama uklesanim u kamenje koje se spuštaju do spilje ispod korita Nila.
Ekspedicija je sa sobom ponijela generatore i gumene čamce na napuhavanje, i otputovala niz podzemnu rijeku koja vodi do jezera širokog jedan kilometar. Na obalama jezera smjestio se grad, a trajno osvjetljenje pružaju mu velike kristalne kugle ugrađene u zidove i svod spilje. Drugi ulaz u grad otkriven je na kraju stuba koje vode do jedne koptske crkve u starom Kairu (Babilonu). Kako se može zaključiti iz priča Jashera i Enocha, ljudi «koji žive u Zemlji», iznesenih u Knjizi Postanka, moguće je da je izvorno ime grada bilo Gigal.
Ekspedicija je obavila snimanja i napravljen je dokumentarni film nazvan Odaje u dubinama (Chambers of the Deep), koji je nakon toga prikazan privatnoj publici. Početni je plan bio da se film prikaže pred širom javnosti, ali se zbog nekog razloga od toga odustalo.
Iz grada je donešen sferični kristalni predmet veličine loptice za bejzbol s velikim brojem izbrušenih ploha, i njegova mistična priroda demonstrirana je na nedavnoj konferenciji u Australiji. Duboko unutar ovog čvrstog predmeta nalaze se razni hijeroglifi koji se polako okreću poput stranica knjige na mentalni zahtjev osobe koja drži taj predmet. Taj zadivljujući objekt otkriva nepoznatu vrstu tehnologije, i nedavno je poslan na analizu NASA-i u SAD.
U povijesnim dokumentima zabilježeno je da je tijekom 20. stoljeća kod Gize i na brdu Sinaj došlo do nevjerojatnih otkrića o kojima se danas ne govori, a u Egiptu postoje brojne glasine o otkriću još jednog podzemnog grada u krugu od 45 kilometara od Velike piramide. 1964. je na području stare turske kraljevine Kapadokije otkriveno više od 30 ogromnih podzemnih gradova na više razina. Samo u jednom gradu nalaze se goleme spilje, sobe i hodnici, koji su, prema procjenama arheologa, bili boravište za više od 2,000 domaćinastava, i koji su pružali uvjete za život između 8,000 i 10,000 ljudi. Samo njihovo postojanje predstavlja dokaz da ispod površine Zemlje mnogi takvi podzemni svjetovi čekaju da budu otkriveni.
Iskapanja kod Gize otkrila su podzemne prolaze, hramove, sarkofage i jedan podzemni grad koji je s njima povezan, i potvrda da podzemni prolazi povezuju Sfingu s piramidama predstavlja još jedan korak prema dokazivanju da je cijeli kompleks bio pažljivo i detaljno osmišljen.
nastavlja se ...
bglavac
irida
