Jedno od područja u kojima se primjenjuje ova nova tehnologija su sustavi za odvraćanje kradljivaca robe iz trgovina, gdje se koristi zvuk ispod dosega sluha. «Japanski čuvari trgovina puštaju CD-ove s porukama usmjerenim na podsvijest, kako bi suzbili impulse sve brojnijih kradljivaca. Na CD-ovima za kontrolu uma snimljena je popularna glazba ili zvukovi oceanskih valova s kodiranim glasovima na sedam jezika... koji upozoravaju da će svatko koga uhvate u krađi biti prijavljen policiji.»¹⁴

Razvijen je određen broj uređaja koji utječu na ponašanje na taj način, i izdani su patenti. Sljedeći sažeci izvađeni su iz nekih od ovih patenata koji se odnose na audio i video programiranje – samo što smo ovaj put mi taj program:

«Sustav auditivnog podsvjesnog programiranja uključuje koder podsvjesnih poruka koji generira sigurnosne tonove na stalnoj frekvenciji i kombinira ih sa signalom podsvjesne poruke radi stvaranja kodiranog signala podsvjesne poruke koji se snima na audio vrpcu ili tome slično. Odgovarajući dekoder/mikser priključuje se kao dio konvencionalnog stereo sustava korisnika i kao input prima audio program i kodiranu podsvjesnu poruku po izboru korisnika.»¹⁵

«Ambijentalni zvučni signali iz zone za kupovinu unutar trgovine prate se i unose u sklop za obradu signala koji stvara kontrolni signal koji se mijenja s varijacijama amplituda praćenih zvučnih signala. Kontrolni sklop prilagođava amplitudu zvučne podsvjesne poruke protiv krađe tako da ona raste s rastom amplitude praćenog zvučnog signala i smanjuje se sa smanjenjem amplitude praćenog zvučnog signala. Ta podsvjesna poruka kontrolirane amplitude može se miksati s pozadinskom glazbom i odašiljati u zonu za kupovinu.»¹⁶

«Podaci koje treba prikazati kombiniraju se s kompozitnim video signalom. Podaci se spremaju u memoriju u digitalnom obliku. Svaki bajt podataka sekvencijski se iščitava radi utvrđivanja: učestalosti ponavljanja podatka prema pulsu sinkronizacije slika video signala; lokacije podatka unutar video slike prema pulsu linijske sinkronizacije video signala; i lokacije prikaza podatka unutar video slike prema informaciji o položaju.»¹⁷

«Ovaj izum je kombinacija generatora podsvjesnih poruka koji korisnik može u potpunosti programirati za upotrebu s TV prijemnikom. Generator podsvjesnih poruka povremeno prikazuje poruke koje je zadao korisnik u normalnom televizijskom signalu u određenom trajanju. To pojedincu omogućuje da upotrijebi kombinaciju podsvjesne i svjesne terapije dok gleda televiziju.»¹⁸

Navedene točke mogu se činiti pomalo kompliciranim; međutim, moguće ih je sažeti. Svrha tih patenata je da pruže način za skrivanje poruka u video ili audio formatima, maskirajući bilo koju sugestiju koju programer želi uputiti. Te vrste poruka zaobilaze svjesni um i osoba koja ih prima ponaša se u skladu s njima; aktivni um ih ne razvrstava. Iako se ove tehnologije razvijaju za osobnu upotrebu i sigurnosne mjere, razmislite o mogućnostima zloupotrebe od strane komercijalnih interesnih grupa, gdje bi poruka mogla biti «kupuj, kupuj, kupuj», «više pij, ne brini», ili neka druga sebična poruka. Da li bi te sustave trebalo regulirati? Tko bi to trebao raditi i pod kojim uvjetima?

 

Novi standardi u definiranju sjećanja

«Nevada je trenutno jedina država koja dopušta svjedočenje osobe koja je bila podvrgnuta hipnozi. Od 1. listopada 1997, sudovi koji rješavaju civilne i kriminalne slučajeve mogu uzeti hipnotički osvježeno svjedočenje, pod uvjetom da svjedok, ako je maloljetnik, ima informirani pristanak roditelja ili skrbnika, i da je osoba koja obavlja hipnozu nešto od sljedećeg: zdravstveni radnik, klinički socijalni radnik licenciran u skladu sa 641B dopunjenog statuta Nevade, ili nepristrani istražitelj.»¹⁹

Problemi u vezi s dokazivanjem sigurno će postati kompleksniji s napredovanjem tehnologije. Dođe li dan kada ćemo moći promijeniti ili potpuno izmijeniti sjećanje, što ćemo tad? Kako ćemo razlikovati stvarno od nestvarnog? Kakav će biti utjecaj na težinu dokaza u sudovima i «razumnu sumnju» koja se na njih odnosi?

Opet, nastajanje nove tehnologije treba prvo biti priznato kao stvarno da bi se mogli stvoriti zakoni i sustavi za kontrolu zloupotrebe. Pomislite koliko je trebalo sudovima da uopće priznaju hipnoterapiju kao važeću znanost. Nadajmo se da nećemo morati toliko čekati da zakonodavna tijela preuzmu inicijativu za rješavanje ovih pitanja.

 

Zvučni efekti

Ovaj odlomak otvara duboka pitanja. Je li moguće, s udaljenosti, mozgu neke osobe poslati signal koji će izazvati specifične zvukove, glas ili druge informacije koje se mogu razumjeti? Je li moguće prenijeti zvuk tako da samo ciljana osoba može čuti «glas u glavi», a da nitko drugi ne čuje ništa? Je li moguće izmijeniti emocije neke osobe upotrebom elektromagnetskih uređaja na daljinu? Odgovor na svako od ovih pitanja je glasno «Da!» Stanje znanosti nadmašilo je čak i najoptimističnija predviđanja, i mogućnosti su sada tu.

Vojna literatura sugerira da je to moguće. Niz pokusa, patenata i nezavisnih istraživanja potvrđuje da ova tehnologija danas postoji. Dajući izjavu kao svjedok pred Europskim parlamentom 1988. demonstrirao sam rad jednog takvog uređaja, zapanjivši prisutne. Taj konkretni uređaj zahtijevao je tjelesni kontakt kako bi mogao raditi i bio je star skoro četrdeset godina. To područje istraživanja je jedno od najvažnijih, jer ukazuje na vrhunsko oružje za političku kontrolu: sposobnost da se informacije usade izravno u ljudski mozak, zaobilazeći sve normalne mehanizme za filtriranje.

1995, američko ministarstvo obrane objavilo je ugovor, «Komuniciranje putem mikrovalnog zvučnog efekta; Agencija koja sklapa ugovor: Ministarstvo obrane; SBIR broj ugovora: F41624-95-C-9007». Ova tehnologija, koja bi se koristila za izravno komuniciranje s vojnim osobljem, opisana je kako slijedi:

«Naslov: Komuniciranje putem mikrovalnog zvučnog efekta

«Opis: Opisana je inovativna i revolucionarna tehnologija koja nudi sredstva radiofrekvencijsku (RF) komunikaciju s niskom vjerojatnošću prisluškivanja. Izvedivost koncepta utvrđena je i korištenjem laboratorijskog sustava niskog intenziteta i RF odašiljača visoke snage. Moguće su brojne vojne primjene na području traganja i spašavanja, sigurnosti i specijalnih operacija.»²⁰

Izvedivost nije samo demonstrirana u laboratoriju, nego i na terenu pomoću radiofrekvencijskog nosača. U slučaju Zaljevskog rata, oduvijek smo slutili da razlog masovne predaje Iračana nije bilo intenzivno bombardiranje, nego to što su bili pogođeni novim «nesmrtonosnim» sustavima koji su stvarali strah, a možda i nešto gore. Naše istraživanje otkrilo je izvještaje koji sada potvrđuju naša nagađanja kao činjenicu.

«Ono što je 'Glas Zaljeva' počeo emitirati, zajedno s molitvama iz Kurana i svjedočenjima iračkih zatvorenika s kojima se dobro postupalo, bile su precizne informacije o jedinicama koje će biti bombardirane svakoga dana, zajedno s novom, nečujnom psihološkom tehnikom koja je inducirala misli o velikom strahu u umu svakog vojnika...»²¹

Danas to ima velikog smisla, uz sve što smo saznali o oružjima za kontrolu uma.

«Međutim, prema izjavama koje su dali zarobljeni i prebjegli irački vojnici, najrazornije i po moral najpogubnije programiranje bila je prva vojna upotreba novog, visokotehnološkog tipa podsvjesnih poruka na ultravisokoj frekvenciji za koje se koristi naziv 'Nečujni zvuci' ili 'Nečujne podsvjesne poruke'.»²²

Upotreba ovih novih tehnika, vjerujemo, išla je puno dalje od injektiranja straha i mogla je uključivati snažnije generatore signala koji su uzrokovali druge simptome koje je svijet mogao vidjeti, uključujući glavobolju, krvarenje iz nosa, dezorijentaciju i mučninu – što su sve moguće posljedice upotrebe takozvanog nesmrtonosnog oružja. Preostaje pitanje: Koriste li oni još uvijek tehnike poput elektronskih koncentracijskih logora radi kontrole stanovništva? Je li to jedan od načina na koje će moderne vlade pacificirati odmetnute nacije?

Razvoj tehnologije slijedio je lako prativu povijest koja je započela ranih 1960-ih na vrhuncu hladnog rata. 1961, dr. Allen Frey je napisao: «Naši dosadašnji podaci pokazuju da ljudski slušni sustav može reagirati na elektromagnetsku energiju barem u jednom dijelu radiofrekvencijskog (RF) spektra. Nadalje, ta reakcija je trenutna i događa se pri niskim gustoćama snage, gustoćama koje su daleko ispod potrebnih za biološko oštećenje. Na primjer, učinak je bio izazvan s 1/60 gustoće snage standardne maksimalne sigurne razine za neprekidno izlaganje.»²³

Ovo opažanje imalo je nevjerojatne posljedice zato što je značilo da unutar određenih raspona RF može stvarati zvuk u mozgu osobe na razinama koncentracije energije koje se smatraju premalim da bi bile značajne.

Kasnije te godine izdan je patent Henryu K. Puharichu i Josephu L. Lawrenceu u kojem je, između ostalog, pisalo: «Izum je usmjeren na sredstva za pomoćnu slušnu komunikaciju, korisnu za poboljšanje sluha, na primjer, i konkretnije se odnosi na nove i poboljšane sustave za pomoćnu slušnu komunikaciju djelovanjem na prijenos zvučnog signala kroz zubnu strukturu i facijalni živčani sustav korisnika.»²⁴ Taj primitivan uređaj stvarao je signal koji se mogao čuti u mozgu induciranjem vibracije koja se prenosi kroz kost do unutarnjeg uha, odakle se onda prenosi do mozga putem živčanog sustava. Puharich je nastavio istraživati u tom smjeru, i prijavio je još jedan patent 1965.²⁵ Oba ova izuma tražila su fizički kontakt s glavom subjekta.

Do 1962. dr. Allan Frey postigao je napredak u svom radu, i bio je u stanju stvarati zvuk s određene udaljenosti od subjekta, koristeći pulsirani (modulirani) radijski odašiljač. «Upotrebom ekstremno niske prosječne gustoće snage elektromagnetske energije, inducirano je opažanje zvuka kod normalnih i gluhih ljudi. Učinak je induciran na udaljenosti od nekoliko stotina stopa od antene u trenutku kada je odašiljač uključen, i predstavlja funkciju nosive frekvencije i modulacije.»²⁶

Ta istraživanja bila su prvi pokušaji «uštimavanja» s mozgom ljudskog bića na isti način na koji se radijski prijemnik «uštimava» s postajom. Korištena je ista energija; samo se radilo o različitoj frekvenciji s blagom vibracijom (modulacijom) na nosivom valu koji je predao signal.

1968. G. Patricku Flanaganu izdan je patent za uređaj koji je također zahtijevao fizički dodir s kožom subjekta. «Ovaj izum odnosi se na elektromagnetsko pobuđivanje živčanog sustava sisavaca. Točnije, radi se o metodi i uređaju za pobuđivanje živčanog sustava osobe elektromagnetskim valovima koji su u stanju izazvati da ta osoba postane svjesna informacije prenesene elektromagnetskim valovima.»²⁷

Taj izum bio je bitno drugačiji od onoga što su drugi dotad izumili, jer je ovaj uređaj zapravo kroz živčani sustav slao do mozga čist, čujan signal.

Uređaj je mogao biti postavljen bilo gdje na tijelu, i jasan glas ili muzika pojavili bi se u glavi subjekta. To je bio nevjerojatan uređaj, a zapravo je izumljen još kasnih 1950-ih. Bile su potrebne godine da se ispitivače patenata uvjeri da on radi. Prvi patent izdan je tek nakon dramatične demonstracije rada uređaja na gluhom zaposleniku američkog patentnog ureda.

1972. G. Patricku Flanaganu izdan je drugi patent nakon što ga je vojska držala u tajnosti od 1968. Taj uređaj bio je puno djelotvorniji utoliko što je pretvarao valni oblik govora u «kvadratni val konstantne amplitude u kojem su prijelazi između amplitudnih ekstrema razmješteni tako da prenose govornu informaciju».²⁸

Time je utvrđen kôd modulacije ili tempo potreban za djelotvoran prijenos na živčani sustav gdje signali mogu biti poslani do mozga i dekodirani kao zvuk na isti način na koji se dekodira normalan zvuk. Rezultat je bio jasan i razumljiv zvuk.