Već hiljadama godina mnoge civilizacije se pojavljuju i nestaju u Južnoj Americi. Osvajači bi preuzimali građevinska, inžinjerska i artistička znanja od osvajanih.
Na primjer, vojni pohodi Inka prije hiljadu godina završili su potpunim osvajanjem prostora od Ekvadora do čilea. Ratoborne Inke su pokorile razvijeno kraljevstvo Čimu. Svoj socijalni i politicki sistem su kopirali od svojih prethodnika, a njihove sofisticirane umjetničke tehnike inkorporirale u svoju kulturu.
Na isti način, mnogo godina prije toga, narod čimu je učio od starosjedilaca koje su oni pokorili. Drevni narod Moče su bili vješti metalurzi, graditelji i umjetnici. Njihova znanja su najedamput postala vlasnistvo vojnički sposobnijih i agresivnijih došljaka, kulture Čimu.
Idući dalje u historiju, informacije postaju šture i zamagljene; o prethodnicima naroda Moče i kulturama prije njih malo se zna. Sve dok se ne dođe do doba kada su, po nekim pretpostavkama, emigranti sa Atlantide počeli da krče prašume Amazona i nastanjuju planinske Ande prije 11 500 godina. Još dalje u dubini historije naći će se tragovi civilizacije Mu na različitim stranama Perua.
O Inkama postoji slična zabluda kao i o meksičkim Aztecima. Dolaskom Španjolaca učinilo se da se radi o civilizacijskom zenitu van evropskog kontinenta. Zbilja, i Inke i Azteci su prije 500 godina umnogočemu nadmašivali tadašnju svjetsku supersilu Španiju. Ali, daleko od toga da su bili vrhunac dotadašnjeg razvoja.
Naprotiv. Militaristički agresivni Azteci i Inke se mogu smatrati civilizacijskim nazatkom u odnosu na svoje prethodnike.
HUAKA
Rođen u kraljevskoj njemačkoj porodici, Max Uhle (1856-1944) će postati "ocem peruanske arheologije". Preko deset hiljada arheoloških komada će završiti u američkim kolekcijama kao rezultat njegovog rada. Među nalazištima koje je "Mad Max" istraživao su Piramida Sunca i Piramida Mjeseca . Godine su 1898. i 1899.
Unutar piramida pronašao je desetine grobova. Mumije i kosturi su bili uredno složeni jedni na druge. Bilo je lako razlikovati da oni pripadaju trima različitim kulturama. Na vrhu su bili grobovi
Inka; ispod njih su bili sahranjeni velikodostojanstvenici kulture čimu. U trećem redu je bila njemu nepoznata kultura koju je nazvao proto-čimu, da bi je, kasnije, peruanski arheolog Julio Tello, nazvao Moče.
Huaka del Sol je površine osam nogometnih terena … što je samo jedna trećina od originalnih dimenzija ove gigantske peruanske građevine
Doba kada su oni živjeli? Nagađa se, prije dvije do četiri hiljade godina. Ali, kao i u bezbroj drugih slučajeva, pravo ime i jezik će im ostati nepoznato. Ono što, pak, ostaje poznato je zapis koji su ove kulture ostavili u vezi graditelja ovih piramida. Oni naime, kreatore Piramide Sunca i Mjeseca nazivaju "
Arheolozi pogrešno pripisuju autorstvo piramida kulturi naroda Moče. Međutim, zašto bi Moče autorstvo pripisivali "nevjernicima"? Drugim riječima, onima koji ne dijele istu vjeru, istu kulturu, onima koji su različiti od njih.
Prava istina o autorima traži da odemo još dalje u prošlost. Ka civilizaciji Mu, njihovom dobu i njihovim graditeljskim vještinama?
CIVILIZACIJSKE VEZE S OBJE STRANE OKEANA
Umjetničku rekonstrukciju Piramide mjeseca sam našao u malom lokalnom muzeju u Trujillu, u sjevernom Peruu. Stil gradnje mi je bio prepoznatljiv. Piramida, odnosno hram (Huaca de la Luna u prijevodu zapravo znači Hram mjeseca) neodoljivo podsjeća na podvodni hram koji je pronađen pokraj obala Japana. Time sam dobio iznenađujuću vezu između mitske civilizacije Mu sa obje strane Pacifika: azijske i južnoameričke.
Na prvi pogled, podvodne ruševine u okolini Japana nemaju unutrašnjih prostorija. To se, na prvi pogled, čini i sa Piramidom mjeseca u Trujillu. Pažljivim arheološkim istraživanjima je utvrđeno da su jedan sprat za drugim zazidani, mada su originalno postojale prostorije i koridori.
Ostaci dvije najveće peruanske piramide su monumentalni: Piramida Sunca ("Huaca del Sol") je dugačka 345 metara, a široka 160 metara - površina osam nogometnih igrališta. Piramida Mjeseca ("Huaca de la Luna") je slične površine: 290 metara sa 210 metara. Procjenjuje se da je za izgradnju svake od piramida utrošeno oko 140 miliona cigli.
Međutim, stvarna veličina ovih piramida će ostati nepoznanica iz dva razloga. Prvo, zbog stalnih
kiša, Huaca del Sol je erodirala na svim krajevima. A drugi razlog, još pogubniji, je nerazumni akt španjolskih konkvistadora od prije 500 godina. Naime, oni su, u potrazi za zlatom, skrenuli tok rijeke Moče i usmjerili ga direktno na piramidu. Na taj način su dvije trećine piramide bile potpuno odnesene sa kamenog terena.
Nesumnjivo je da su originalne dimenzije ovih prethistorijskih građevina bile kolosalne. I s pravom ih možemo nazvati najvećim strukturama koje je čovjek izgradio u periodu nakon posljednjeg ledenog doba.
Adobe cigla je bila osnovni građevinski materijal na pacifičkoj obali Perua. Svaka je imala razlicit “potpis” (linije, lokaciju i broj rupa, krugove i druge geometrijske oblike) i to ih je činilo originalnim. Preko 140 miliona cigli-originala je ugrađeno u peruansku Piramidu Sunca što je zahtijevalo, prema procjenama, rad dvadeset hiljada radnika (?) u periodu preko 300 godina (?).
Naravno, zdrav razum negira da će neko početi izgradnju koju neće vidjeti ni unuci njihovih unuka.
Drugo objašnjenje za ovaj građevinski poduhvat je da ga smjestimo dublje u prošlost, u doba mitske civilizacije Mu koja je, vjeruje se, bila superiornija u odnosu na kasnije građevinske metode i “produktivnost” u gradnji.