Overton Window je teorija ili koncept uz pomoć kojeg se bilo koja ideja može usaditi u svijest društva. Granice prihvaćanja takvih ideja opisane su Overtonovom teorijom. To se postiže uzastopnim radnjama koje se sastoje od sasvim jasnih koraka. Pogledajmo što i kako ovdje.

Overton Window je dobio ime po američkom sociologu Josephu Overtonu, koji je predložio ovaj koncept sredinom 90-ih. U početku je ideja bila da u demokratskoj zemlji političar ne može vratiti ono što želi, već mora uzeti u obzir mišljenje društva. Postoji određena granica onoga što će birači dopustiti učiniti (sam “prozor” mogućnosti). Overton je izgradio ljestvicu prihvatljivosti ideja. U njegovu središtu su popularne ideje, koje su obično umjerene, a s obje strane - ekstremne: sve dopustiti ili sve zabraniti.

2003. godine svi su klimali glavom i počeli razmišljati što učiniti s ovim prozorom. Američki konzervativci, na primjer, došli su na ideju popuštanja granica: prvo predlažete najradikalniju opciju, a onda uplašeni građani pristaju na umjereno radikalnu. Primjerice, vodite kampanju za uvođenje kaznene odgovornosti za pobačaj, a na kraju samo uvedete obvezu konzultacije s psihologom.

Zatim je jedan Joe Carter, urednik web stranice New Testament Uniona, otišao još dalje. Sugerirao je da političar može promovirati bilo koju ideju društvu u samo pet koraka. I naslikao ih je. Na prijateljski način, njegov koncept bi se trebao nazvati nešto poput "Carter Ladder", ali ga je bilo sram. I ideja se uhvatila pod krinkom Overton Windowa. Iako pet koraka više nije imalo veze s Overtonom.

Overton Window radi prilično jednostavno. Uostalom, programska tehnologija društva postojala je u svako doba. Nije slučajno da je Nathan Rothschild, osnivač dinastije milijardera Rothschild, rekao: "Onaj tko posjeduje informacije, posjeduje svijet." Sjajno i najjači na svijetu to je uvijek skrivalo pravo značenje određenih događaja uzrokovanih umjetnim sredstvima.

Na primjer, vidite, u nekoj "šepavoj" zemlji pojavio se strani dobrotvor, koji uz pomoć svojih milijardnih sredstava promovira navodno važne reforme. No, kao rezultat toga država dolazi u bankrot, a sva njena imovina je u rukama "dobročinitelja". Mislite li da je ovo slučajnost?

Glavna bit ovog koncepta je da se sve događa neprimjetno i, kako se čini, na prirodan način, iako se zapravo radi umjetno nametanjem.

Koristeći Overton Window, možete legalizirati bilo što u najdoslovnijem smislu riječi. Manipulacija društvom je tema stara koliko i svijet, a toga su svjesni vladajući slojevi svjetske elite.

Dakle, prozor diskursa podijeljen je u šest jasnih faza, tijekom kojih se javno mnijenje bezbolno mijenja u dijametralno suprotno:

Nezamislivo,
radikalno,
prihvatljivo,
razumno,
popularno i
zadano.

Kada se u nastojanju za postizanjem nekog političkog cilja ustanovi da je ideja u javnosti neprihvatljiva, može se pristupiti djelovanju radi pomicanja Overtonovog prozora.[2] Pomicanje prozora ideja prihvatljivih u javnom diskursu može se postići javnim zagovaranjem vrlo radikalnih ideja, kako bi manje radikalne - ali još uvijek neprihvaćene - ideje bile prepoznate kao umjerene, te, s vremenom, posve prihvatljive. Kada se u javnosti prostor pomakne tako da obuhvati do jučer neprihvatljive ideje, istodobno će neke od ranije prihvatljivih ideja - postati sada neprihvatljivima.

Ovakvo shvaćanje prihvatljivosti ideja može se naći kod dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Miltona Friedmana, koji je svoju vlastitu misiju na polju ekonomije opisao riječima: "Ovo je, prema mojem mišljenju, naša osnovna zadaća: razviti alternative danas prihvaćenim pravilima te ih držati živima i raspoloživima dok politički nemoguće ne postane politički neizbježnim."

Kao primjer pomicanja Overtonovog prozora navode se primjer legalizacije istospolnog braka, koji je u nekoliko desetljeća napredovao od nemoguće, neprihvatljive i čak smiješne ideje, do razine propisa u mnogim zemljama. U Sjedinjenim Američkim Državama, i protivnici i pobornici predsjednika Donalda Trumpa govore kako je on svojim političkim djelovajem "razbio Overtonov prozor".

U drugoj polovici 20. i početkom 21. stoljeća društvo je zapravo moglo promatrati kako funkcionira Overtonov prozor.

Prvo su se u medijima počele pojavljivati ​​brojne objave da je homoseksualnost, ako je devijacija, onda je prirodna. Uostalom, ne osuđujemo pretjerano visoke ljude, jer je njihov rast posljedica genetike. Ista stvar, napisali su novinari, događa se i s homoseksualnom privlačnošću.

Tada su se počele pojavljivati ​​brojne takozvane studije koje su dokazale činjenicu da je homoseksualnost prirodna, iako neobična strana ljudskog života.

Kako su godine prolazile, Overtonov prozor diskursa nastavio je ispunjavati svoju svrhu.
Ubrzo je postalo jasno da su mnogi istaknuti predstavnici ljudske kulture pobornici istospolnih odnosa.

Nakon toga u medijima su se počele pojavljivati ​​ispovijesti političara, show zvijezda i drugih uglednih osoba u svojoj homoseksualnosti.

U konačnici, Overtonova teorija funkcionirala je sa zapanjujućom točnošću, a ono što se prije 50 godina smatralo nezamislivim danas je norma.

Ženstveni muškarci s bradom u uskim tajicama i čipkastom donjem rublju ispunili su doslovno cijeli medijski prostor. A sada je u mnogim razvijenim zemljama ne samo normalno smatrati se homoseksualcem, već je i prestižno.

Možete postati pobjednik velike svjetske izložbe samo zato što se vaša slika savršeno uklapa u jednu od stepenica Overtonovog prozora, a ne zbog vašeg talenta.

Neki autori kritiziraju osnovnu postavku Overtonovog prostora te opažaju da zadnjih godina raspon ideja prihvatljivih u javnom diskursu (zapadnih demokratskih) raste, iznoseći ocjenu kako uvođenjem radikalnijih ideja na lijevoj i desnoj strani političkog spektra zadnjih godina nije nastalo pomicanje "prozora" politički prihvatljivoga (i politički neprihvatljivoga) ni ulijevo ni udesno....

Nastavimo li tim putem kanibalizam će biti sasvim normalna pojava.... više o tome OVDJE

Ipak nije sve izgubljeno. Uvijek imamo izbor. Tako možemo izabrati plavi ili crveni lonac. Po Feng shuiu, boje u kuhinji, gdje se jede trebale bi biti u bojama hrane. Koju boju vi birate: