Moćni OTLA-princip

“Znanje je moguće prenijeti, ali mudrost nije”.

Hermann Hesse, Siddhartha

OTLA-princip se sastoji iz tri dijela; iz OT za otpustiti, od L za ljubav i od A za akcija=reakcija.

Započet ću objašnjavanjem zakona akcije=reakcije, jer on predstavlja osnovu za druga dva dijela.

Bez točnog poznavanja onog, što ja označavam kao akciju=reakciju, po mojem mišljenju, nije moguće dobro shvatiti niti temu “otpuštanje”, a niti temu “ljubav”.

L² u riječi OTL²A stoji tu zbog činjenice, da se učinak nekog čovjeka zbog povećanja ljubavi ne povećava jednostavno linearno, već na kvadrat.

Vi naime možete riječ OTL²A promatrati kao jednadžbu i to kako slijedi: otpuštanje puta ljubav na kvadrat puta A (pri čemu mora biti A=1, jer je zakon akcije=reakcije jedan neutralan zakon).

Time se dobija učinak, kojeg je neki čovjek postigao!

Ova jednadžba točno odgovora Ohmovom zakonu, koji je toliko važan za elektricitet!

Ako se napetost poveća (=energija=ljubav), učinak se povećava na kvadrat.

Ovo možete promatrati i na sljedeći način: za protok životne struje vrijede točno isti zakoni kao i za protok elektriciteta!

Akcija – reakcija

“Ništa ne čine demoni, demoni ne postoje. Svatko može čarati, svatko može postići svoje ciljeve, ako može misliti, ako može čekati, ako može postiti.”

Hermann Hesse, Siddhartha

Jedna lekcija iz fizike s posljedicama:

način, na koji funkcionira naše mišljenje

Iz fizike nam je poznat zakon akcija=reakcija.

To sasvim jednostavno znači: ako snagom od 10 kg vršim pritisak na neki zid, tada i zid na mene vrši pritisak od 10 kg.

Ako pritiskam silom od 20 kg, i zid odgovara protupritiskom od 20 kg.

U ovom ćemo poglavlju vidjeti kako se ovaj fizikalni zakon manifestira kada je u pitanju naše mišljenje.

Pozabavit ćemo se dakle našim mišljenjem i njegovim posljedicama.

Prvo: što je misao?

Kako je sve vibracija odnosno energija, i misao je također vibracija, odnosno energija.

Misao, dakle, nije “ništa”.

Ona također nije nešto, što se odvija isključivo u našem tijelu.

Čovjek je savršen odašiljač: on bez prekida odašilje misli.

Svaka misao odgovara određenoj vibraciji i prema tome određenom energetskom potencijalu, koji napušta čovjeka – svoj odašiljač.

Zbog toga o misli možemo govoriti kao o energetskom tijelu.

Jako je važno, da sebi ovo možemo predstaviti.

Svaka misao, koju mislimo, predstavlja jedno energetsko tijelo.

Ovisno o količini tog energetskog potencijala, logično je, da su i učinci koje misli uzrokuju, vrlo različiti.

Postoje snažne i postoje slabe misli.

Kako je i sve ostalo što postoji vibracija, mi možemo našim mislima utjecati na sve što je oko nas.

Kako svaka misao posjeduje energetski potencijal, svaka misao teži svom ostvarenju: ova je tendencija naravno veća, što je veći energetski potencijal određene misli.

Dakle, što je vaše mišljenje snažnije, tim je veća i mogućnost da se vaše misli ostvare.

Na primjer, radost i oduševljenje su energetski jake misli, koje dovode do odgovarajućih pozitivnih rezultata.

Prema tome, kontinuiran pozitivan i vedar način razmišljanja nije nikakvo lebdjenje u oblacima, već posjeduje sasvim logičnu fizikalnu pozadinu.

To su energije, koje dotičnog čovjeka s matematičkom sigurnošću vode do pozitivnih rezultata.

Ali nemojte zaboraviti jedno: misli straha su često također jako energetski nabijene: i one također imaju tendenciju da se ostvare, s matematičkom sigurnošću.

Zato misli straha nikada nisu poželjne.

Idemo sada korak dalje.

Slične misli imaju slične vibracije i zbog toga se međusobno privlače.

To uzrokuje stvaranje takozvanih misaonih oblaka, koji naravno posjeduju mnogo veći energetski potencijal od pojedinačnih misli.

To ima odlučujuće posljedice po poduzeće, narod i cijelo čovječanstvo.

Zamislite sebi sljedeće: neko poduzeće zapošljava 1000 suradnika.

Svi ti ljudi misle nešto od jutra do mraka.

Apsolutno je odlučujuće za uspjeh tog poduzeća, što ti ljudi misle – i to svaki pojedini.

Misli svih suradnika sumiraju se u jedan ogroman energetski potencijal.

Ako je on pretežno pozitivan, doći će i do odgovarajućih rezultata: ako je negativan, to će dovesti do negativnih rezultata.

Uprava poduzeća može raditi što hoće, ako većina namještenika misli negativno, ono nema nikakve šanse.

Jedno poduzeće se može stvarno mislima dovesti do uspjeha ili neuspjeha; ali ne samo kroz upravu, nego zajedničkim mislima svih zaposlenih.

To je čista fizika.

To su energije koje teže svom ostvarenju.

A upravljanje poduzećem se može smatrati i upravljanjem energijama.

Lijep primjer za to, što je u stanju napraviti jedan dovoljno velik energetski potencijal, za mene predstavlja pad Berlinskog zida.

Ovakve stvari, naravno, nisu slučaj.

Zid je srušen upravo u trenutku, kada su misaone energije slobode postale veće od misaonih energija neslobode.

Sve je jedno pitanje energije.

Sada vas molim, da sebi ozbiljno postavite pitanje, kakve energije proizvodite od jutra do mraka.

Kako posjedujete slobodnu volju, možete misliti što hoćete, a vaše mišljenje određuje energije, koje ćete osloboditi.

Kakve energije želite u svom životu osloboditi?

Energije straha ili energije ljubavi?

Imajte na umu, da to ima posljedice po vaš život.

Idemo još korak dalje.

Iz fizike znamo, da se energija ne može izgubiti.

Ovo vrijedi također i za duhovno područje, koje nas zanima.

Energija se ne može izgubiti, znači: niti jedna misao se ne gubi!

Sve što mislite, sve što ste ikada mislili i što ćete ikada misliti – ništa se ne gubi!

Što mislite?

Sa svakom mišlju proizvodite energije, koje se nikada ne gube.

A te energije imaju tendenciju da se ostvare.

Sada je izuzetno važno da iz vida ne izgubite sljedeće: sve što ste do sada mislili, više ne možete promijeniti; ali možete jedno, možete smjesta promijeniti svoj način razmišljanja – i to zahvaljujući čudesnom daru slobodne volje.

A promjenom vašeg načina razmišljanja, vi smjesta proizvodite drugačije vibracije, drugačije energije – a time i drugačiju budućnost.

Prošlost ne možete promijeniti, ali vaš način razmišljanja možete promijeniti SADA, ako želite.

Idemo još korak naprijed.

Sada dolazi zakon, koji je cijelom ovom poglavlju dao naslov: akcija=reakcija.

A to znači:

Svaka se misao vraća natrag svom odašiljatelju.

Vi odašiljete misli: to je akcija.

Ono što vam se vraća, to je reakcija.

Predočite sebi: sve što mislite, vraća vam se natrag!

To je genijalno i – u svezi sa principom slobodne volje – najveća pravda u svemiru.

Ne mogu sebi zamisliti nikakvu zakonitost, koja bi bila pravednija od ove.

Sve što mislite, sve što šaljete od sebe, sve vam se vraća natrag.

Posljedice toga su tako dramatične, da se time moramo pobliže pozabaviti.

Uzmimo, vi kritizirate nekog čovjeka.

Ovaj zakon ne kaže, da će i vas taj čovjek kritizirati.

On kaže, da će se vama od nekud vratiti vaša misao u točno istoj kvaliteti.

Možda će vas neka druga osoba kritizirati, ali možda će doći i u obliku zdravstvenog problema ili – kao u mojem slučaju – u obliku otkaza.

Ja sam, naime, na ovaj način na sebi samome upoznao zakon akcije=reakcije.

Nakon završenog studija, zaposlio sam se kao asistent poslovođe srednje velikog poduzeća.

Naravno da sam sve znao bolje od mog šefa, konačno, ta ja sam studirao, a on nije.

S mojeg gledišta, on je sve radio pogrešno.

Ja sam kritizirao i kritizirao.

Počeo sam tog čovjeka čak mrziti, a u mislima sam ga i više puta ubio.

Iznenada je došlo do sukoba, i ja sam se odjednom našao na cesti bez posla.

Na moju sreću, ja se tada nisam ponašao onako kao što se danas ponašaju mnogi nezaposleni.

Ja nisam krivio niti šefa niti recesiju, već samoga sebe.

Preuzeo sam odgovornost za svoju situaciju i zbog toga vrlo brzo utvrdio, kakve sam negativne energije odaslao u svijet kroz moju kritiku.

I te su mi se energije vratile konzekventno i brutalno.

Ja ovo nazivam pravdom.

Posljedice ovog zakona, međutim, idu i mnogo dalje.

Ako vas netko kritizira ili vara, što se događa?

Tada će onaj drugi – a ne vi – morati snositi posljedice svog ponašanja.

Zamislite sebi, kako je to ekonomično!

Vi ne trebate pokrenuti niti mali prst, da bi se osvetili.

Svemir je tako organiziran, da reakcija neminovno pogađa pokretača akcije.

To je i bio razlog, zašto je Isus mogao reći “ako te netko udari po lijevom obrazu, pruži mu i desni!”.

Ako, naime, uzvratite udarac, tada sebi ne činite apsolutno nikakvu uslugu, jer će vam se sve vratiti.

Zakon akcije i reakcije je stvarno genijalan.

On ima, naime, još i sljedeću posljedicu: vi za samoga sebe ne možete napraviti ništa boljega, nego da drugome želite sve najbolje.

Sve što napravite nekom, vraća vam se natrag.

Ma koliko to čudno zvučalo: najveći “egoist” je onaj, koji drugome čini po mogućnosti što više dobra!

I obratno: onaj, koji misli samo na sebe samoga, koji drugima nikada ništa ne da, taj najviše šteti sebi samome.

Zar to nije grandiozno? Ja uvijek iznova osjećam najdublje poštovanje prema tom pravednom zakonu.

Zamislite sebi, kada bi većina ljudi posjedovala znanje o tom zakonu!

To bi značilo, da bi svi naši problemi bili trenutno riješeni: svatko bi svakome smjesta želio sve najbolje, jer bi znao: sve mi se vraća.

Da li drugi ljudi poznaju taj zakon ili ne, to za vas ne igra nikakvu ulogu.

Radi se o vašem životu.

Radi se o tome, da vi sebi možete ostvariti svoje želje; što drugi rade, to je njihova stvar, a ne vaša.

Što, dakle, želite doživjeti u vašem životu?

Želite li zdravlje, sreću, blagostanje, uspjeh?

U tom slučaju ne možete napraviti ništa bolje, nego da sve ovo želite po mogućnosti svim ljudima na koje nailazite – a i onima, na koje ne nailazite.

Udaljenost, naime, u području misli ne igra nikakvu ulogu.

To su i fizičari nepobitno utvrdili.

Ne igra dakle nikakvu ulogu, da li gospodin Majer sjedi pred vama, kada mu želite nešto dobro ili loše, ili se u tom trenutku nalazi na odmoru na Havajima.

U duhovnom području ne postoji prostor.

Zamislite sebi što ova činjenica znači za rješavanje – ili pogoršanje – sukoba u poduzećima ili porodicama!

Zamislite kakve to ima posljedice po prodavača.

Značajno je što on misli o svojim kupcima, čak i u slučaju ako je daleko od njih.

Ovu značajnu stvar može svatko iskušati u svome životu.

To nema ništa zajedničkog s vjerom; ovo je čista fizika.

Ako mislite jednu misao, to je isto kao ako bacite kamen u jezero.

Počinju se širiti valovi.

Ti se valovi neminovno vraćaju na ono mjesto, na kojem je kamen pao u vodu.

Ista je stvar s našim mislima.

Jedino što u duhovnom području ne postoje otpori.

Misli se dakle vraćaju s istom energijom, s kojom su bile odaslane!

Pripazite dakle na svoje misli!

U praksi je moguće ustanoviti još jednu zanimljivu stvar.

Ako kritiziramo nekoga tko također voli kritizirati, tada reakcija dolazi kasnije nego ako kritiziramo nekoga tko to ne radi.

U tom slučaju, povratni udarac dolazi mnogo brže.

Ja sam doživio više nego samo jedan slučaj, da je neki čovjek kritizirao nekog tko je bio otpušten, jer je smatrao da se to dogodilo zbog nesposobnosti otpuštenog i da je zato sam kriv što je otpušten.

Svaki puta nije trajalo niti pola godine, a kritičar je i sam bio otpušten i nezaposlen.

To ponekad može ići jako brzo.

No što je netko jače vezan o materiju, tim duže traje dok se ne pokaže reakcija.

I upravo je to razlog, zbog kojeg mnogi ljudi govore o slučaju.

Tada se kaže, ovo ili ono je slučaj.

To je velika iluzija.

Mi slučajem nazivamo ono, što ne znamo objasniti.

Ako bi, međutim, imali veći vidokrug – slično pogledu iz aviona – iznenada bi mogli vidjeti povezanosti.

Iznenada bi vidjeli, da je taj takozvani slučajan događaj samo reakcija na nešto, što smo odavno mislili i zaboravili.

No ponekad do reakcije može doći i jako brzo, i tada su povezanosti jednostavno vidljive.

Moja je supruga imala takav jedan doživljaj, kada je s prijateljicom putovala u Zürich.

Tijekom vožnje vlakom, ta je prijateljica kritizirala svakog koga je ugledala. Kod jednog joj se nije sviđalo njegovo lice, kod drugog je nalazila da je haljina grozna.

Kratko i jasno: čitava vožnja vlakom bila je začinjena kritiziranjem drugih ljudi.

Stigavši u Zürich, pođoše pješice u pravcu Bahnhofstraße.

Ususret im je dolazio neki pijanac.

Našavši se pored prijateljice moje žene, pijanac joj pljunu na rukav!

Reakciju te žene možete sebi zamisliti.

Ona je naravno bila bijesna na pokvarenost ovoga svijeta.

No u biti, ovo nije bilo ništa drugo do reakcija na njezine prijašnje akcije.

Ona je tijekom vožnje vlakom neprekidno pljuvala po drugima, verbalno doduše, ali to nije bitno.

U vidu materijalne reakcije, dobila je upravo ono što je u duhu napravila drugima.

Potpuno je nemoguće bilo, da bi taj pijanac pljunuo na moju ženu.

Na nikoga se ne pljune slučajno, nitko nije slučajno orobljen, i nitko nije slučajno ubijen.

U svemiru ne postoji slučaj.

Zato što postoji apsolutno pravedan zakon akcije i reakcije.

Taj je zakon nepogrešiv.

Taj zakon nema ništa zajedničkog s moralom.

On nije niti dobar niti loš.

On jednostavno jest.

To znači: on je a-moralan.

Taj je zakon bio, jest i uvijek će biti isti.

Našim mislima, mi sebi stvaramo našu realnost.

Sve što doživite u životu (pretrpite, izdržite, podnesete itd.) vi ste uzročnik tih stvari.

A to znači: Vi možete sve promijeniti.

Vidljivo je uvijek manifestacija nevidljivog.

Nevidljivo je vaše razmišljanje i osjećanje.

Znate li, da je ovo “Posljednji sud?”

Posljednji ili najmlađi ne znači ništa drugo, nego nešto što se događa upravo sada; nešto što je tako mlado, da mlađe ne može biti.

A u čemu se sastoji ovaj sud, koji se događa SADA?

Sastoji se jednostavno u tome, da morate pojesti ono, što ste sami sebi skuhali.

Tko bi inače imao pravo suditi o vama, osim vas samih?

SADA je rezultat vaših dosadašnjih misli.

Vaša budućnost ovisi o tome, što SADA mislite.

Što mislite SADA?

U svojem interesu i u interesu svih drugih, mislite samo najbolje o sebi i o drugima.

Kako vidite, svemir je nezamislivo jednostavno organiziran.

Tako jednostavno i genijalno, da nam to ne upada u oči tek tako, iako ... iako je i ova činjenica u našem govoru odavno poznata.

Tko ne poznaje uzrečicu “kako netko u šumu viče, takva mu se jeka vraća”?

Potrebno je jedino da ovu uzrečicu ne tumačimo čisto materijalno.

Ako je malo prilagodimo, moglo bi se reći: “kakve misli čovjek šalje u svijet, tako odjekuje natrag”.

Druga jedna od davnina poznata mudrost glasi:

“Kakva sjetva, takva žetva”.

Sjetva su naše misli, koje od jutra do večeri neprekidno mislimo.

Žetva je ono što nam se vraća, reakcija na naše misli.

Tako jednostavno je to.

Dakle: da žetva ne bi bila loša, ili u najmanju ruku nezadovoljavajuća, vi sebi morate obavezno postaviti pitanje, kako je izgledala sjetva vaših misli.

Ako vas spopadne jeza jer u prošlosti možda niste mislili samo plemenite misli, mogu vas umiriti.

Vaše vam se misli doduše neizbježno vraćaju, ali vi sebe možete zaštiti protiv negativnih utjecaja.

Od trenutka kada započnete misliti pozitivne, konstruktivne misli, vi sebe štitite.

Time mijenjate svoje vibracije, što ublažava reakciju misli koje se vraćaju.

Ako vam uspije da svoje misli smjesta preusmjerite na ljubav, tada vam ne može ništa naštetiti, niti povratni učinak najlošijih misli.

Ljubav ima jaču vibraciju od svih drugih misli.

Znate li, da je Isus također poznavao ovaj zakon?

Naravno da nije govorio o akciji i reakciji, to ljudi onoga vremena jedva da bi shvatili.

On je to ovako izrazio: “Ne sudite, da vam ne bi bilo suđeno”.

Što je to drugo, do zakon akcije=reakcije?

Tko nekog drugog osuđuje (akcija), tom će biti suđeno (reakcija).

To je univerzalan zakon.

No ovo djeluje također i obratno: tko drugome čini dobro, i sam će doživjeti dobro.

Kako djeluje zakon akcija=reakcija ako se primijeni na financije?

Mi tamo imamo pojam “izdaci”.

Tu je skrivena riječ “davati”.

Kod izdataka se radi o darovima: darovima, koje dajemo drugima.

Darovi, izdaci, to su akcija.

A reakcija na te izdatke su primanja.

Molim vas da sebi dobro upamtite: vaši primici su reakcija na vaše izdatke.

Bez izdataka nema primitaka.

I sada vidimo, da je od odlučnog značenja, u kakvom duhu izdajemo.

Ako to činimo suzdržano, i primici će dolaziti suzdržano.

Činimo li izdatke velikodušno, i primici će dolaziti velikodušno.

Hans C. Leu, vjerojatno najuspješniji hotelijer Švicarske, jako je to lijepo rekao tijekom jednog intervjua (a u svom hotelu Giardino u Asconi, on svakodnevno demonstrira djelotvornost tog zakona):

“tko broji komadiće putra; ne postiže ništa.

Velikodušnost bi trebala biti vrlinom svakog ugostitelja.”

Akcija=reakcija.

Ako se izdaci čine sitničavo, mrzovoljno ili s idejom “ovo su nezasitnici”, tada se ne treba čuditi reakciji, odnosno slabijoj zaradi!

Što se stvarno događa, ako kažem “ovo je skupo”?

Tada dovoljno ne cijenim tuđi trud!

Mislim da je ono što sam dobio, manje vrijedno od novca kojeg sam za to platio.

Na taj se način stvara siromaštvo!

To je neizbježno.

Na taj smo način izazvali recesiju.

Tko misli da je ono što kupuje preskupo, taj kao posljedicu za svoj novac dobiva uvijek manju protuvrijednost – konačno na taj način sebe čini siromašnim čovjekom.

Dublji je razlog ovaj: on dovoljno ne cijeni rad drugog čovjeka (akcija), pa prema tome niti njegov rad ne nailazi na dovoljnu mjeru priznanja (reakcija).

No s istim se mehanizmom postiže i bogatstvo.

Tko kupuje neki proizvod i pri tome misli “ovo je povoljna kupnja”, taj priznaje rad drugog čovjeka, pa će i njegov rad biti odgovarajuće priznat.

Kada misli “povoljno”, to znači da smatra kako je dobio više nego je za to platio.

U skladu s time, on postaje sve bogatijim – jer prima uvijek više nego je dao!

Cijena neke stvari pritom uopće ne igra nikakvu ulogu.

Bitna je predodžba o “jeftinom” ili “skupom” u našem umu.

Siromaštvo i bogatstvo “stvaraju” se u našem umu.

Vlasnik soboslikarskog poduzeća u Francuskoj, koji je tijekom 10 godina broj svojih radnika povećao s 3 na 200, ovako je rekao:

“Prvo treba dati, ako čovjek želi nešto primiti”.

On naravno svojim radnicima daje više od minimalne, obavezne plaće, i po mogućnosti dijeli često darove.

Najgore što neki poduzetnik ili pojedinac s obzirom na svoje financije može napraviti, jest, da sve smatra “preskupim”, a svoje izdatke smanji na minimum.

To nije ništa drugo nego praktična primjena univerzalnog zakona akcija=reakcija.

Sada samo nemojte reći da je sve to tek lijepa etika ili poigravanje s osjećajima, ali da realnost izgleda sasvim drugačije.

To nije istina.

Ovaj zakon nema ničeg zajedničkog s etikom, a niti s moralom.

U svemiru ne postoji moral!

Priroda ne poznaje moral.

Moral je ljudski pronalazak, oni time žele vladati nad drugim ljudima.

Otkuda neki čovjek sebi uzima pravo suditi o drugim ljudima?

Ovo se protivi najdubljim temeljnim principima kršćanstva.

Po mojem mišljenju, ovo je jako opasan zakon za one, koji o tome ništa ne znaju.

Ja sam zbog njega ostao bez posla.

Jednom se čovjeku zbog njega u roku od nekoliko tjedana moć vida smanjila na polovicu: on više nije htio vidjeti svog zeta.

No tko ga poznaje, njemu se otvaraju neslućene mogućnosti.

Ja još jednom podsjećam, da ovaj zakon ne vrijedi samo za pojedinca, on vrijedi i za porodice, poduzeća, za svaki narod i za cijelo čovječanstvo.

Zbir onoga što misli neki narod, određuje njegovu “sudbinu”.

Što se katastrofa tiče, postoje dvije kategorije: postoje katastrofe, koje su posljedica prirodnih promjena u svemiru.

No postoje i katastrofe, koje su, sasvim jednostavno, posljedica ljudskih misli, a to znači energija koje misli oslobađaju.

Zemlja je bolesna od ljudskih misli.

Kada mi u sebi imamo konflikte, očigledno je da će se oni prenijeti na izvanjski svijet.

To nas ne bi trebalo uzbuđivati – jer time se stvar samo pogoršava – potrebno je jedino da promijenimo način razmišljanja.

Sve ima svoj praizvor u našem mišljenju.

Onečišćavanje okoline nije suština problema: problem je naše mišljenje.

Pravi onečišćivači prirode su psihičke naravi, to su naše misli.

Materijalno onečišćenje je tek posljedica duhovnog onečišćenja.

Pripazite, dakle, na svoje misli.

Na što se koncentriramo, to raste.

Ovdje želim ukazati na još jednu posljedicu našeg mišljenja, kojoj je pridavano isuviše malo pozornosti.

Ako su misli energija, to znači da mi onome na što se koncentriramo, dajemo energiju.

Slažete se?

Sve je energija, a našim mišljenjem mi dodajemo daljnju energiju.

Posljedice te činjenice su zapanjujuće.

Ako se koncentriramo na naše slabosti, one rastu.

Ako se koncentriramo na bolest, ona jača.

Ako se koncentriramo na konkurenciju, ona se povećava.

Ako se koncentriramo na nedostatak novca, on postaje većim.

Ako se koncentriramo na problem narkomanije, on se povećava.

Ali naravno vrijedi i sljedeće:

Ako se koncentriramo na blagostanje, ono raste.

Ako se koncentriramo na zdravlje, ono jača.

Ako se koncentriramo na mir, on postaje većim.

Na što se vi koncentrirate?

Mali primjer: na željezničkoj stanici blizu mene, neki je čovjek bio napadnut i premlaćen.

Događaj se pojavio na naslovnoj stranici lokalnog lista, zajedno s fotografijom.

Tko samo malo poznaje zakonitosti, znat će i kakve su posljedice takvog izvješćivanja.

Tisuće ljudi čitaju taj članak, nalaze da je strašno to što se dogodilo – i time ideji agresije dodaju daljnju energiju.

To je isto, kao kada bi lijevali ulje na vatru.

Kroz taj događaj, a posebno uslijed upadljivog izvještavanja o tome, povećava se agresija u svijetu, što znači, opasnost od daljnjih agresija se povećala.

Zar mi to zbilja želimo?

Ja mislim: mi ne znamo što radimo – što uzrokujemo našim mislima.

Naše misli imaju dalekosežnije posljedice nego što slutimo.

A ako pogledamo kakvo je stvarno stanje stvari na toj željezničkoj stanici, morat ćemo ustanoviti da tamo dolaze tisuće ljudi dnevno, ulaze u vlakove i nitko ih ne uznemirava.

To su činjenice.

Kako to nikoga ne zanima, ovoj činjenici na žalost ne dajemo energiju našim mislima.

Ali ako se dogodi samo jednom nešto negativno, mi se uzbuđujemo i tom negativnom događaju pridodajemo energiju, što znači, da potpomažemo negativne događaje.

Nedavno se spiker dnevnika na švicarskoj televiziji tužio da se broj ovisnika o drogi povećao, usprkos tome što je mnogo milijuna franaka investirano u kampanju protiv narkomanije!

Naravno da je problem postao većim: drugačije i nije moglo biti, jer je uslijed te kampanje problemu narkomanije konstantno dodavana energija.

Na ovaj način nije moguće riješiti niti problem narkomanije, a niti bilo koji drugi problem.

Niti jedan pametan čovjek neće pokušati gasiti požar, dodajući mu kisik.

Mi, međutim, činimo upravo to, kako u odnosu na naše privatne tako i društvene probleme.

Ovaj mehanizam naravno vrijedi i u sportu.

Sportaš koji se suviše koncentrira na svoje slabosti, neće postići posebno dobre rezultate.

Izvanredan sportaš će biti onaj, tko se može veseliti svojim jakim osobinama.

Tko ne obraća pozornost na svoje slabosti, nije naivac; on primjenjuje jedan temeljni zakon: on svojim slabostima ne daje energiju, ne daje im snagu: zato one postaju sve manje.

Slabosti se ne smanjuju tako što se čovjek na njih koncentrira, već se smanjuju time što se pojedinac koncentrira na svoje jake strane!

Ali što rade brojni pojedinci i poduzeća?

Oni se podvrgavaju analizama, kako bi otkrili vlastite slabosti.

Misle, da će time nadvladati slabosti.

To ili uopće ne uspijeva, ili tek uz ogroman napor – a to je sve drugo nego ekonomično.

Koncentracija na slabosti daje ovima dodatnu energiju – dakle događa se upravo ono, što ne želimo.

Duhovne zakonitosti su nepromjenjive, nepodmitljive i sveprisutne.

Zato postoji samo jedan logičan i razuman stav, a taj je:

Bez obzira kako vaš život u ovom trenutku izgleda, svjesno se koncentrirajte samo na pozitivne događaje: time će se oni umnožiti.

Ovo je tako sigurno kao sutrašnji izlazak Sunca.

Čak i ako se nalazite u najgoroj seriji neuspjeha vašeg života, uvijek možete naći nešto čemu se možete veseliti.

nastavlja se...