U ožujku 1990. godine Belgiju je zahvatio veliki val viđenja NLO-a trokutastog oblika. U najpoznatijem od tih slučajeva, dva belgijska zrakoplova F-16 pokušala su presresti NLO-e, detektirane i na radaru. Osim belgijskog vojnog zrakoplovstva u istragu se tada uključila i policija, i to u suradnji sa znanstvenom udrugom iz Brussela - Društvom za studiju svemirskih fenomena (na francuskom kratica SOBEPS). Zajedničkim radom prikupljeno je preko dvije tisuće izjava očevidaca, desetci fotografija i video snimki, te brojne izjave policajaca koji su svjedočili fenomenu. Belgijsko vojno zrakoplovstvo potpuno je otvoreno surađivalo s javnošću u proučavanju problema. U konačnici, zrakoplovstvo je pripremilo javni izvještaj o zabilježenim incidentima, kojega je potpisao general bojnik Wilfried De Brouwer, tadašnji zapovjednik zrakoplovnih operacija. Na temelju otvorene suradnje sa zrakoplovstvom, SOBEPS je na petsto stranica objavio konačno izvješće o belgijskim NLO-incidentima, pod naslovom 'Val NLO-a u Belgiji'.

 

Ako se može reći da je početkom 1990-tih otvoreno novo poglavlje u ufologiji, poglavlje otvorenosti i suradnje institucija, neke stranice tog poglavlja ispunilo je i objavljivanje dokumenata vezanih uz NLO u Španjolskoj, koje je započelo 1992. godine.

 

U DRUŠTVU NLO-a OD 1960-tih

 

Španjolsko zrakoplovstvo započelo je s intenzivnim arhiviranjem NLO-slučajeva 1968. godine, zbog većeg broja viđenja NLO-a u to vrijeme. Zrakoplovstvo je tada zatražilo i pomoć javnosti. U dnevnim su novinama objavljivani oglasi u kojima se od građana tražilo da u najbližu zračnu bazu prijave viđenja NLO-a. Prikupljena svjedočanstva su se arhivirala, a podaci su se nakon analiza slagali u izvješća.

 

Godine 1976. novinar J. J. Benitez, preko stanovitog generala, uspio je doći do vojnih dokumenata koji opisuju 12 NLO-incidenata iznad Španjolske. Svoje spoznaje objavio je u knjizi 'NLO-i – službeni dokumenti španjolske vlade'. Zbog tog propusta, španjolsko zrakoplovstvo je pojačalo nadzor i razinu tajnosti dokumenata, kako bi se u budućnosti spriječila slična 'curenja' informacija.

 

Vodeći španjolski ufolog, Vicente-Juan Ballester Olmos, 1990. je započeo lobirati prema španjolskom zrakoplovstvu. Njegov cilj bio je objavljivanje svih vojnih dosjea o NLO-ima, radi znanstvenog i povijesnog uvida. Olmes je organizirao sastanke s predstavnicima zrakoplovstva gdje ih je pokušao uvjeriti da informacije o NLO-ima ne predstavljaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti, te kako zadržavanje takvih podataka nije u skladu s duhom demokratske nacije. Kao primjer politike bez tajnosti, Olmes je izdvojio francuske organizacije GEPAN i SEPRA koje javno i otvoreno proučavaju NLO-e.

 

SVE TAJNE IMAJU ROK TRAJANJA

 

Zahvaljujući lobiranju, u svibnju 1991. godine 'Ured za zračnu sigurnost', koji je nadzirao NLO dokumente, pripremio  je memorandum u kojem je predložio objavljivanje cjelokupne arhive. Pukovnik Alvaro Fernández Rodas zatražio je od svih zrakoplovnih baza da prilože sve što imaju o NLO-ima, kako bi se dokumenti mogli objediniti na centralnom mjestu. U ožujku 1992. godine španjolsko zrakoplovstvo odlučilo je sa dokumenata maknuti oznake povjerljivosti, ostavljajući glavnom stožeru zrakoplovstva konačnu odluku o objavljivanju. MOA (Zapovjedništvo zračne operative) je preuzela 62 dosjea o NLO-ima koji pokrivaju razdoblje od 1962. do 1991. godine. U materijalima su bile opisane procedure i dokumenti koji prikazuju odnos zrakoplovstva prema NLO-fenomenu, skupa s podacima prikupljenim od civila i vojske.

 

Obavještajna sekcija MOA-e obavila je pripremu i pregled dokumenata za objavljivanje. Proces je nadzirao pukovnik Angel Bastida, časnik otvorenog duha i predstavnik novoga načina razmišljanja. Tijekom tog razdoblja, Olmos i Bastida održali su mnogo sastanaka kako bi se usuglasili oko objavljivanja. Bastida je utemeljio  novu proceduru oko budućih NLO- istraga i statističkog arhiviranja slučajeva. Otvorena suradnja između vojne i civilne ufologije postala je stvarnost. Usvojena je nova politika transparentne suradnje i 'potpunog objavljivanja' dokumenata o NLO-ima.

 

U rujnu 1992. godine objavljeni su  prvi dosjei o NLO-ima, oni iz 1962, 1967. i 1968. godine. Nakon Bastide nadzor nad objavljivanjem je preuzeo pukovnik Enrique Rocamora koji je nastavio rad u istom duhu, te objavio dodatna 53 dosjea. Olmos naglašava da se sve odvijalo najvećom mogućom brzinom, obzirom da su časnici koji su radili na procedurama, bili zauzeti i na ostalim vojnim dužnostima.

 

OBJAVLJENI DOKUMENTI

 

Objavljivanje je trajalo punih sedam godina. Završeno je 1999. godine. U konačnici, materijale je ukupno činilo 75 dosjea o NLO-ima koji su se prostirali na 1900 stranica. Svi su sada javno dostupni u knjižnici zrakoplovnog stožera u Madridu. Odmah nakon objavljivanja materijala, Olmos je sa skupinom istraživača započeo analizu dokumenata. Revizija dokumenata još uvijek traje. Vojna izvješća sastoje se od opisa raznih anomaličnih fenomena. Opisi se kreću od prijava čudnih svjetala na nebu do radarskih detekcija, koje se u nekim slučajevima opiru racionalnim objašnjenjima. No, u većini slučajeva, španjolski dokumenti pokazuju da su za viđenja NLO-a (kao i u većini studija o NLO-ima širom svijeta) uglavnom zaslužne pogrešne interpretacije očevidaca. Olmos naglašava kako očevici u trenutku viđenja NLO-a mogu lako doći do pogrešnih zaključaka.

 

Zahvaljujući objavljenim podacima, Olmos je uspio riješiti jedan od najpoznatijih španjolskih slučajeva iz sredine 70-ih godina prošlog stoljeća – seriju viđenja NLO-a iznad Kanarskih otoka. U rješavanju slučaja pomogao je i astrofizičar Jonathan McDowell, vodeći autoritet na polju raketne tehnologije. Uvidom u objavljene dokumente američke mornarice zaključeno je da su za masovna viđenja NLO-a iznad Kanarskih otoka zaslužna lansiranja raketa 'Posejdon' sa američkih podmornica. Datumi viđenja NLO-a iz španjolskih dokumenata podudaraju se s datumima lansiranja iz američkih dokumenata.

 

Objavljeni dokumenti španjolskog zrakoplovstva sastoje se od 20 radarskih detekcija NLO-a, 15 uzlijetanja zrakoplova u pokušaju da se NLO presretne, 10 bliskih susreta, 13 slučajeva u kojima postoji fotografski materijal, te 28 viđenja od strane civilnih pilota. Osim zrakoplovstva, slučajeve su bilježili vojna mornarica (9 izvješća), civilna zaštita (7 izvješća), kopnena vojska (5 slučajeva) te policija (3 slučaja). Iz cjelokupne građe 85% prijavljenih NLO-a potpuno je objašnjivo; 15% prijava za sada ostaje neobjašnjivo. Deset slučajeva u sebi sadrži anomalije koje je jako teško objasniti, te predstavljaju NLO-e u onom punom današnjem smislu te riječi koja nadilazi pojam «neidentificiranog letećeg objekta».