Treba reći da je podnaslov možda još intrigantniji:
Bogovi koji su došli iz Svemira?Imao sam čast sresti autora ove kontroverzne knjige tijekom jedne konferencije u Firenci gdje smo obojica bili u ulozi predavača. Mauro Biglino je predstavljao svoju knjigu i moram reći da sam bio doslovno zapanjen onim što sam čuo. Sljedeći korak je bio kupiti i pročitati knjigu što je samo pojačalo početni utisak da se zbilja radi o vrijednom tekstu. Treba reći da je Mauro hrabar čovjek koji je znao da će ga ova knjiga koštati posla, barem što se tiče Crkve i institucija koje su s njom povezane, ali to ga nije pokolebalo u namjeri da iznese činjenice koje su očigledno veoma dugo ostale skrivene. Ali za ovako jaku temu i najkraći uvod je predug pa bolje da počnemo sa ovim i za mene izuzetno zanimljivim razgovorom..
Tko je Mauro Biglino u profesionalnom smislu?
Radio sam za mnoge izdavačke kuće proizvodeći multimedijalne instrumente komunikacije. Osim toga radio sam za “Edizioni San Paolo”, nakon što sam završio studij starohebrejskog jezika kod židovske zajednice u Torinu, prevodeći Stari Zavjet sa mazoretskog teksta Codex Leningradensis. Do sada sam preveo 23 knjige Starog Zavjeta od kojih je njih 17 već objavljeno, četiri sam preveo za sebe, a dvije, “zahvaljujući” mojoj knjizi, nikada neće biti objavljene.
Da bi na najbolji način počeli ovaj razgovor, koji će pretpostavljam potaknuti mnoge i različite reakcije u Hrvatskoj, želio bih citirati Alberta Moraviju: “Ljudi duboke vjere nikada se ne skandaliziraju. Ne vjerujem da se je i Isus ikada skandalizirao, dapače, nije se nikada skandalizirao. Farizeji su se skandalizirali.” Želim otkloniti svaku sumnju da je ovaj razgovor način da se povrijedi ili obezvrijedi nečija vjera. Jedina namjera je predstaviti jednu knjigu koju veoma cijenim zbog sadržaja i metode kojom je pisana.
Potpuno se slažem s vašim stavom, odnosno, stvarni vjernici se ne skandaliziraju i sigurno se neće skandalizirati zbog moje knjige. Želim naglasiti da knjiga nema namjeru dovesti u pitanje ničiju vjeru, to jest, ja ne govorim o Bogu jer o Bogu ne znam ništa. Uvjeren sam da pravi vjernik može sve ono što nađe u mojoj knjizi smjestiti u plan božje providnost. Bog, jedini, svemogući, transcendentalni itd. može postojati, nezavisno od onoga što ja prevodim u mojoj knjizi i ne želim na nikakav način ulaziti u to pitanje. Iako nemam apsolutnu sigurnost jednog vjernika isto tako nemam niti sigurnost nevjernika.
Kako počinje vaš interes za starohebrejski?
Pošto već 30 godina proučavam religije i povijest religija, osjetio sam potrebu da se približim izvorima bez posredovanja. Dakle obratio sam se židovskoj zajednici u Torinu. Imao sam sreću naići na jednog velikog učitelja koji je i osnivač jednog centra židovskih studija koji i danas postoji.
Što ste otkrili zahvaljujući vašem poznavanju ovog jezika?
Prije svega otkrio sam svu prekrasnu konkretnost autora Biblije koju nažalost nisam našao u tradicionalnim prijevodima te iste Biblije u mnogobrojnim verzijama koje sam pročitao. Uz to, omogućen mi je pristup izvornim tekstovima bez posrednika.
Knjiga se zove “Knjiga koja će zauvijek promijeniti naše ideje o Bibliji – Bogovi koji su došli iz Svemira?” Govori li taj naslov i o tome što se vama dogodilo?
Da. Ali moram reći i da je naslov izabrao izdavač i da se nisam potpuno slagao, mislim da je pretjerano provokativan. Ali ipak taj naslov ima svoje opravdanje. Kada smatramo da imamo sigurne i provjerene ideje o nekom sadržaju i zatim počnemo postavljati pitanja o tom istom sadržaju, neizbježno je da ideje više neće biti one prvotne.
Dakle, vi ste pokušali napraviti jedan leteralni prijevod mazoretskih tekstova s tim da postoje i stariji prijevodi na grčkom jeziku. Jesu li napravljene usporedbe?
Prijevodi koje sam napravio za izdavačku kuću “Edizioni San Paolo” prema ugovoru su morali biti doslovni. Trebao sam prevesti stuttgartsku Bibliju masoretskog teksta iz Lenjingrada. To mi je dalo mogućnost potrage za izvornim značenjem konsonantnih korijena. Prijevod sam radio koristeći rječnike koje su razvili rabini u SAD-u i Izraelu, dakle koristeći prve izvore etimologije. Što se tiče izvora, odnosno masoretskog teksta iz Lenjingrada, treba reći da se radi o službenom izvoru ili, drugim riječima, općenito prihvaćenom biblijskom tekstu. Izazov je bio baš u tome da se provjeri što stvarno kaže tekst koji je izvor religije.
Oni koji su napravili grčku verziju, u trećem stoljeću, imali su pristup drugim izvorima koji samo djelomično odgovaraju Lenjingradskom, tako da je rabini ne prihvaćaju. Postoje komparativni studiji o ta dva izvora, a i sam namjeravam napraviti jednu publikaciju u kojoj ću objaviti razlike koje će pokazati kako su kroz stoljeća Biblije bile različite.
Znači da ćemo moći vidjeti postoje li razlike i u onim dijelovima koje ste objavili u knjizi o kojoj danas govorimo?
Točno, ali ne samo to, vidjet ćemo kako su se konsonante mijenjale kroz stoljeća. Ono što su Mazoreti napravili (kustosi tradicije, od 6. do 9 stoljeća) je ubacivanjevokala između niza konsonanti koje su pisane bez razmaka. To znači da su raspoznali riječi i unutar njih ubacili vokale. Dvije izuzetno zanimljive stvari su da nitko ne zna kako je bila vokalizirana Biblija, tada kada je napisana, kao i to da su Mazoreti napravili taj posao ne prema jezičnim temeljima već prema njihovoj teologiji i dogmi.
Sada kada smo saznali neke osnovne informacije zamolio bih vas da nam date nekoliko primjera iz knjige koja je podigla toliko prašine i zbog koje ste na koncu ostali bez posla.
Možemo početi od stvaranja čovjeka. Radi se tekstu koji je puno konkretniji od onog kojeg smo navikli slušati. Tu operaciju vrše bića koja Biblija naziva Elohim (ime koje je uvijek prevođeno u jednini kao Bog, dok Biblija nikada ne dovodi u sumnju da se radi o više individua) i koja u tom opisu izgleda veoma slično onome što bi mi danas nazvali genetska inžinjerija. Prijevod nam kaže da su stvorili vrstu homo sapiens tako da su napravili određene promjene na hominidima koji su već postojali na Zemlji. Očigledno je, dakle, da ne ulazim u pitanje stvaranja ljudske vrste, kao i da je sasvim moguće da je Bog prethodno stvorio čovjeka i sve ostalo, ali je sasvim jasno da Biblija ne govori o tome. Zanimljivi su opisi viđenja proroka koji, bez ikakve mistifikacije i na veoma konkretan način, govore o letećim objektima kojima se i sami proroci čude. Vrijedno je spomena da je njihovo čuđenje, pošto se radi o nečemu što potpuno izlazi iz njihove sfere shvaćanja, ipak manje od našeg kada smatramo takve slične pojave nestvarnima. Treba spomenuti i deset zapovijedi koje ne odgovaraju učenjima koje mi poznajemo. To su zapovijedi za koje i sam Elohim kaže da su bitne za savez. Znači postoji cijeli niz aspekata koji potpuno mijenjaju mnogo toga što nam je dosada rečeno.
Možete li nam dati tih deset doslovno prevedenih zapovijedi?
U XXXIV poglavlju Knjige Izlaska, gdje se govori o zapovijedima, Jahve govori sa Mojsijem i kaže mu doslovno: “Zapiši za tebe sljedeće riječi koje će biti temelj saveza s tobom i Izraelom:
- Ne sklapaj saveze s drugim stanovnicima zemlje
- Ne uzimaj druge žene sinovima Izraela
- Ne izrađuj božanstva od lijevanih metala
- Poštuj slavlje izlaska iz Egipta
- Posveti meni svu prvorođenu mušku djecu
- Poštuj subotu
- Svaki muškarac će se morati pojaviti ispred mene tri puta godišnje
- Ne nudi krv žrtve na kruhu
- Meni daj prve plodove zemlje
- Ne vrij kozlića u mlijeku njegove majke
Može li nam pomoći ovaj vaš prijevod u potrazi za takozvanom nedostajućom karikom u ljudskoj evoluciji?
Ako želimo vjerovati onome što piše u Bibliji i ako smatramo ispravnim prijevod riječi Tselem koja, prema svim etimološkim rječnicima rabina, znači nešto materijalno što sadrži sliku i priliku Elohima, sigurno je da može. Biblija nam kaže da su nas ova bića napravila tako da su unijela, u već postojeće humanoide, nešto što je izvađeno iz samih Elohima i što sadrži njihovu sliku i priliku. Naravno mi danas znamo da je riječ o DNA. Ako se jednog dana prihvati to što piše, ne samo u Bibliji nego i u puno starijim i preciznijim Sumerskim tekstovima, tada ćemo shvatiti zašto smo neuspješno tražili tu takozvanu nedostajuću kariku. Vjerojatno ta karika ne postoji nego je zastupljena upravo s ovom operacijom genetskog inžinjeringa.
Postoje li opisi fizičkog izgleda Jahve, divova, anđela i drugih bića?
U standardnoj Bibliji ne postoji opis Elohima, dok u Enohovom apokrifnom tekstu postoji. Treba reći da je taj tekst apokrifan samo za katolike dok je za koptsku Bibliju kanonski. U njemu se kaže da su Elohim bili visoki, tvrde kože, velikih i sjajnih oči, lica koje je naizgled zračilo svjetlo. U Bibliji u dva navrata postoje opisi divova. Jedan je onaj poznati kada se David bori sa Golijatom, koji je jedan od nekoliko divova koji se nalaze u redovima Filistejaca, i kaže se da imaju šest prstiju na rukama i nogama, znači sveukupno 24. Zanimljiv je i opis anđela koji su u Bibliji sve osim duhovnih entiteta. O njima se govori kao o materijalnim bićima, sa rukama, dvije noge, koja moraju jesti i piti, mogu se uprljati, moraju se prati, moraju hodati, moraju se odmarati baš kao i mi.
Tko su bili divovi, odnosno u kakvoj su vezi sa Elohimom?
To je veoma kontroverzna tema. U jednom trenutku Biblija kaže da su Elohimomi sinovi vidjeli da su Adamove kćeri zanimljive za seksualne odnose i tako su se sjedinili s njima. Problem je u tome što Biblija govori i o postojanju divova koji su se zvali Nephilim ali ne kaže da su oni rezultat miješanja Elohima i ljudi, tako da postoji mogućnost da se radilo o nekoj drugoj vrsti.
Spomenuli ste Adamove sinove, možete li nam objasniti što znači Adam prema vašim istraživanjima?
Adam proizlazi iz riječi Adama koja se koristila za definiranje Zemlje, dok je riječ Nerez značila zemlja u smislu njenih stanovnika. Pretpostavljam, dakle, da su riječ Adam koristili za stanovnika planeta Zemlje, prije svega da bi ga mogli razlikovati od drugih koji, po svemu sudeći, nisu bili zemljani.
Spominje li Biblija kada su Elohim stigli, zašto su stigli i kada su otišli?
Ne postoji nikakva naznaka o tome kada su stigli i svaka pretpostavka, ako se temeljimo na Bibliji, ne bi bila korektna. Ne spominje se zašto su stigli ali postoji bilješka o trenutku kada su Elohimi podijelili teritorije kojima će upravljati (10. poglavlje knjige Postanka i 32. poglavlje Ponovljenog Zakona – Deuteronomium). Kaže se da je u jednom trenutku njihov vođa podijelio teritorije na zone utjecaja i da je Elohim, kojega mi poznajemo pod imenom Jahve, izabrao svoj.
O tome kada su otišli ispričat ću vam jednu zanimljivu priču. U knjizi “Židovski ratovi” Josip Flavij, 67. – 68. godine nove ere, govori da su u artemizijskom mjesecu, koji dolazi nakon mjeseca židovskog Uskrsa, svećenici u hramu čuli veliku buku i glas koji kaže: “Mi napuštamo ovo mjesto”. Odmah zatim, piše Josip Flavij, vidjeli su na nebu desetke nebeskih kola koja su letjela među oblacima. Dodaje da su mnogobrojni ljudi bili svjedocima jer bi inače taj događaj bio nevjerojatan. Tko želi provjeriti ova epizoda je ispričana u šestom poglavlju spomenute knjige, stihovi 296 – 299.
Vrlo zanimljivo. Dakle Elohimi su bili prisutni na zemlji i u Isusovo doba?
Prema Josipu Flaviju izgleda da jesu.
Postoje li arheološke potvrde onoga što ste pronašli u Bibliji?
Recimo da jezgra Biblije sve više pronalazi potvrde u arheološkim istraživanjima iako moramo uzeti u obzir da svaki narod, kada priča svoje priče, vrlo često pretjeruje, uljepšava i izbjegava neke istine i govori dobro o sebi. Postoje arheološki nalazi u hramu pronađenom u mjestu Kuntilla Ajrud, između Sinaja i Negeva, koji svjedoče kako je Elohim zvan Jahve bio služen i poštovan od strane židovskih proroka zajedno sa njegovom “Asherah” odnosno partnericom. Samo naknadno je teologija izbacila ženu ali još u petom stoljeću, Židovi sa egipatskog otoka Elephantina, slavili su Yahua i njegovu partnericu Anat – Yahu.
Prije šest mjeseci istraživači sa sveučilišta u Tel-Avivu pronašli su čeljust homo-sapiensa, u pećini u centru Izraela, koja, sudeći po dosadašnjim istraživanjima, potiče iz razdoblja od oko 250.000 do 400.000 godina prije Krista. Ako ova vijest bude potvrđena morat će se ponovno napisati povijest homo-sapiensa i morat će se ozbiljno uzeti u obzir podatak iz same Bibilije koja govori o operaciji genetskog inženjeringa baš u tom periodu.
Što možemo reći o imenu Jahve?
Uz ime Jahve vezano je puno toga zanimljivog. Prije svega treba reći da nije poznato na kojem jeziku je to ime prvi put izgovoreno. Sigurno je samo da to nije bio hebrejski jer tada nije postojao. Biblija kaže da je prvi put izgovoreno u doba Enosa, Adamovog unuka. I kada se Jahve pojavljuje pred Mojsijem, koji ga pita kako se zove, on izgovara tetrogram YHVH dodajući: ovako ćete me se sjećati. Dakle Mojsije tada nije govorio, kao i narod koji ga slijedi, hebrejski nego vjerojatno egipatski, možda neku varijantu amorićanskoga ili čak aramejskoga jezika koji se tada počinjao širiti. Tetragram je zapisan tek nekoliko stoljeća poslije, negdje oko osmog ili devetog stoljeća prije Krista, na osnovu izgovora jezika koji ne poznajemo.
Iako se vaše istraživanje temelji isključivo na biblijskom tekstovima bilo bi zanimljivo čuti koliko se rezultati podudaraju sa zaključcima Zacharie Sitchina.
Sitchin se temelji na sumersko-akadskim i babilonskim tekstovima i tek ponekad zalazi u Bibliju. Ja radim potpuno obrnuto, polazim od Bibilije i tek povremeno konsultiram sumersko- akadske tekstove na kojima se dijelom temelji i sama Biblija. Ono što mogu reći je da Biblija potvrđuje Sitchina puno više nego što je i on sam ikada rekao. Recimo viđenje proroka Zaharije kada opisuje ono što naziva leteći Efa (veoma teško prevodiva riječ, a koja je često izraz za mjeru žitarica, 1 efa sadrži otprilike 40 litara žita) koji ima metalni poklopac (prozor) koji kada se otvori otkriva ženu koja ga vozi. Zatim dolazi još jedna leteća žena i tada obje odlete. Kada prorok Zaharija pita anđela Malaha, koji je bio s njim, gdje nose Efu, anđeo mu kaže da ga vode u zemlju Sumer gdje će mu biti sagrađen temelj na koji će ga postaviti. Vidimo, dakle, da u Bibliji postoji jasan opis letećih objekata, a spominje se i Sumer gdje taj objekt odlazi. Zanimljivo da je, po Sitchinu, upravo Sumer mjesto gdje su ti leteći objekti stigli i odakle su polazili. Mogu još dodati da već više mjeseci čitam prijevode klinastih sumerskih tekstova, koji nemaju veze sa Sitchinom, kao na primjer priču o sumerskom Edenu, i nalazim velike sličnosti i paralelizme sa Biblijom.
Ako krenete od vaših prijevoda kako bi definirali Bibliju?
Rekao bih da je to klasična povijesna knjiga koja se ne bavi religijom. I sami Elohimi se nisu nikada, prema onome što piše u Bibliji, bavili duhovnošću ili onostranim. Moji prijatelji Židovi, iz židovske zajednice u Torinu, mi kažu da oni o onostranom ne znaju ništa jer im njihov Bog nikada ništa o tome nije rekao. Mogu samo dodati da je to jedna velika istina.
Iako je, prema vašim prijevodima i zaključcima, Biblija samo povijesna knjiga, ipak ste radili na tekstu koji je temelj duhovnosti velikog dijela čovječanstva pa me zanima kakav je vaš odnos prema duhovnosti i Bogu?
Pošto već trideset godina radim na ovim tekstovima znam što je rečeno o Bogu kroz povijest čovječanstva. Svjestan sam da se prema Bogu može imati samo jedan stav: vjera. Uzaludni su pokušaji da ga opišemo, shvatimo ili opravdamo. Ako moram izabrati jedan stav tada bi izabrao Apofatizam koji govori da o Bogu ne treba reći ništa. Čak i kardinal Martini nedavno, u knjizi “Noćni razgovori u Jeruzalemu”, kaže: “Bog se ne da svrstati i dakle, Bog se ne može smatrati samo Bogom katolika”. Prema tome meni je draže ne govoriti jer o Bogu ne znam ništa. Prema Bogu možemo imati samo vjeru i ništa drugo. Tko ima vjeru treba je sačuvati za sebe, treba je živjeti hrabro i dosljedno, ne treba o njoj polemizirati, ne treba niti pokušavati uvjeriti druge jer, čim pokuša svesti Boga na razinu racionalnog objašnjenja, samim tim ga obezvrjeđuje čineći ga diskutabilnim.
Mislim da ste svjesni da ste ovom knjigom ušli u domenu onoga što se uopćeno naziva ufologija. Od kada traje vaš interes za ufologiju?
Nemam nikakvog interesa u ufologiji i o NLO-ima ne znam ništa. Zanimljivo je da oduvijek živim u podnožju planine Musinè, koja je jedno od najpoznatijih mjesta u Italiji po broju pojavljivanja NLO-a, i usprkos tome nikada nisam imao priliku vidjeti barem jednoga. Ali da budem do kraja jasan, ako bi mi sutra rekli da NLO-i ne postoje za mene to ne bi imalo nikakvog značaja. U Bibliji piše to što sam preveo i za mene je potpuno nebitno postoje li danas isti fenomeni ili ne.
Moram priznati da je moje pitanje bilo tendenciozno, želio sam samo potvrditi da ovu knjigu nije napisao ufolog.
Apsolutno ne! Dapače, ja se uopće ne želim baviti ufologijom, ne zato što mislim da nije vrijedna truda, nego jednostavno zato što nemam za to vremena. Želim posvetiti sve vrijeme koje imam na raspolaganju isključivo prijevodima.
Smatrate li da su ufološki studiji bitni za prošlost i budućnost čovječanstva?
Uvjeren sam da su bitni ali isto tako sam uvjeren da se svatko mora baviti svojim poslom. Imam pred sobom još jako puno starih tekstova da bih se mogao posvetiti bilo čemu drugom, koliko god to bilo zanimljivo kao recimo ufologija.
Ali da se vratimo našoj temi, čime se bavite u novoj knjizi?
Riječ je, kao i u prvoj knjizi, o Bibliji i o leteralnom prijevodu. Predstavljam prijevode iz knjige Postanka, govorim o anđelima i kerubinima i dokazujem, zahvaljujući razoružavajuće jasnim riječima same Biblije, da su kerubini bili u stvari leteće mašine i objašnjavam njihovu funkciju. Govorim o Sotoni i Luciferu, figurama koje su potpuno umjetno stvorene. Jedno poglavlje je posvećeno Jahvi, jedno monoteizmu, jedno o izabranom narodu i činjenici da je bilo više izabranih naroda kroz stoljeća. Po svemu sudeći ti “izabranici” su bili prije svega rezultat novih genetskih inženjeringa, kao recimo Noe.
Ako vam sada ne postavim sljedeće pitanje uvjeren sam da ću navući na sebe mržnju naših čitatelja i mogao bih završiti u paklu. Kako su opisani Sotona i Lucifer?
Sotona je teološka izmišljotina. Satan nije bilo ime nekog bića nego izraz za protivnika, odnosno za funkciju koju danas zovemo javni tužitelj. Mogli su je imati Malahimi, znači anđeli, kao i ljudi. Ta funkcija nije bila u smislu protivnika Boga (Elohimi), naprotiv, često su ih upravo oni postavljali. Paralelizam između Sotone i Lucifera je potpuna izmišljotina koja potječe iz XIV poglavlja Izaijine knjige. I u ovom slučaju dokazujem, prenoseći kao uvijek originalni starohebrejski tekst, da se to ime ne odnosi na Sotonu nego na vladara na Bliskom Istoku kojemu se Izaija ironično obraća: “Ti koji se smatraš svjetlonošom i sinom Auore sada ćeš pasti i završiti u prašini kao i svi drugi ljudi”. Upitno je da li je riječ o Nabonedu i tumačim zašto, ili o Kserksu I Velikom i objašnjavam zašto smatram da je ipak riječ o potonjem. Nepostojanje Sotone je zaista vrijedan podatak pošto sva glupost sotonista počiva na izmišljenom entitetu pa bi bilo vrijeme da prestanu sa obožavanjem nečega što ne postoji.
Postoje li prijevodi vaše knjige?
Prva knjiga je već prevedena na engleski jezik, uskoro i na španjolski, a mislim da je gotova i elektronska verzija koja će vrlo skoro biti objavljena uz mogućnost kupnje preko Interneta. Nažalost, još ne mogu reći na kojem siteu. Druga knjiga izlazi u rujnu i sigurno je da će i ona biti prevedena na engleski jezik.
Hvala lijepa na ugodnom i zanimljivom razgovoru i sve najbolje u vašem budućem radu.
http://www.skriveno.com/index.php/2011/06/nikola-duper-razgovor-sa-autorom-knjige-koja-ce-zauvijek-promijeniti-nase-ideje-o-bibliji/
bglavac
irida
