Međutim, dvije godine nakon tog događaja (1949) saznalo se za kolekciju Bila Brasela. Odmah su ga posjetila četiri vojna lica. Nakon što im je Bil pokazao svoju kolekciju materijala, bio je prisiljen da im je preda. Objašnjeno mu je da je ta "gomilica metala veoma bitna za cjelokupnu nacionalnu sigurnost". Nakon toga još su jednom svi zajedno pretražili, sigurno taj najposjećeniji dio Braselova ranča. Nisu ništa pronašli. Bil je morao obećati da će im, ako još nešto pronađe, hitno predati. Međutim, to se više nikada nije dogodilo. Taj put je ranč potpuno bio očišćen od tog materijala i više se nikada nije pronašao ni najsitniji djelić.

Službeni stav vojnih vlasti je da je pronađeni predmet u stvari meteorološki balon. Na dan demantija preko tiska 9.7.1947. nekim novinarima je dozvoljen pristup u vojnu bazu Roswell. U posebnoj prostoriji dozvoljeno im je da fotografiraju pronađeni materijal, ali s udaljenosti od dva metra. NISU GA SMJELI DODIRIVATI, JER JE STRAŽA ČUVALA PRISTUP. ZATIM JE TAJ MATERIJAL ODNESEN I DONESEN JE DRUGI KOJI JE ZAISTA PRIPADAO METEOROLOŠKOM BALONU. TEK SU GA TADA NOVINARI SMJELI DRŽATI U RUKAMA I OPIPAVATI. - Priznat ćete, veoma naivna igra. Oficiri zaduženi za taj slučaj nađeni materijal su opisivali kao veoma osjetljiv i lomljiv (a istina je sasvim suprotna). Mnogo gluposti je tada bilo izmišljeno da bi se smirila javnost. Poručnik Hout je nakon onog članka "hitno ušutkan s nekoliko specijalnih poziva iz Washingtona", zatim smijenjen i više nitko za njega nije čuo. Nakon dva dana materijal je hitno prebačen u vojnu bazu Edwards u pustinji Mojave u Kaliforniji (znamo je po tome što je u toj zračnoj bazi vršeno slijetanje "space-shutla" za vrijeme prvih letova), zatim jedan dio u Fort Wort, jedan dio materijala u bazu Right Peterson (Ohio) i jedan dio u glavnu bazu CIA-e (Virginija). Taj razmještaj je bio nužan jer materijal više nije bio siguran u bazi Roswell. Transport je vršen uz pomoć velikih kamiona do baze Edwards, te uz pomoć bombardera B-29 za ostale baze. To su potvrdili ljudi koji su sudjelovali u transportu, ali koji više nisu pod utjecajem vojske.

Pristali su dati svoje izjave, pod uvjetom da ostanu anonimni (intervjui s njima vršeni su u periodu između 1979. i 1981. godine). Hitno su oformljene specijalne vojne jedinice za takve slučajeve transporta, koje su spremne u bilo koje doba preuzeti materijal u bilo kojem dijelu države. Materijal i leševi posade tada su postali dobro osigurani i istraživanje na njima je moglo početi.