Koliko ste puta čitajući članke navodno kanalizirane od strane "viših" bića ili ET-a čuli nešto ovako : "Sve će biti u redu, ništa se vi ne brinite. Još samo malo i spas je tu. Ne bojte se. Mi ćemo se za sve pobrinuti. Samo se vi opustite. Mi ćemo doći i sve rješiti. Vizualizirajte ljubav i mir i sve će biti ok." I koliko puta je unutar vas isplivala ljutnja na takve izjave koju bi mogli formulirati ovako: "Neću da me nitko spašava! Ne treba mi nikakav spasitelj! Ne dozvoljavam nikome da mi oduzima moju slobodu izbora i odgovornosti za svoje postupke! Ako sam ja kao pojedinac ili narod ili civilizacija donio krive odluke moram snositi posljedice za to!" Ovakvo razmišljanje je na mjestu, barem u okviru današnjeg civilizacijskog konteksta.
Osvrnimo se malo na taj civilizacijski milje u kom živimo.

Ja vladar Zemlje i uskoro univerzuma

Tko je čovjek?
Pouzdano znamo da se nakon milijarda godina pukom slučajnošću iz mora života izdvojio samo jedan, vrlo poseban oblik života - čovjek. Za razliku od svih drugih oblika krasila ga je nadmoćna i savršena sposobnost - samosvijest. Ona je bila temelj za razvoj superiornog civiliziranog ljudskog društva koje je uz česte promašaje izraslo u moćno moderno društvo kakvo sada poznajemo. Čovjek je tu pobjedu odnio na račun drugih kraljevstava biljnog i životinjskog svijeta koje je potisnuo i podvrgnuo svojoj vlasti. No tu nije stao, nakon što je postao gospodar života i smrti na Zemlji okrenuo je pogled ka drugim planetima. Uspješno je svojim letjelicama počeo opipavati zemljin Mjesec, Mars i sve dalje. Trenutno dokle god mu pogled seže pouzdano zna da nigdje drugdje nijedan drugi superioran život nije uspio kao on - osvajač Zemlje. On to vrlo pouzdano zna zato što je teškom evolucijom kroz bespoštednu borbu na Zemlji naučio da prirodne sile ne štede nikoga i da samo najjači i najokrutniji pobjeđuje. Svaka slabost rezultira porazom. Zemlja trenutno ne može ispuniti njegove opravdane želje za većom eksploatacijom njenih resursa. Ona je u ovog igri izgubila od superiornije strane sile koja se neplanski razvila i pokorila je - čovjeka. Vrijeme je stoga da uperi pogled prema drugim planetima koji će pasti pod njegov zasluženi diktat.
Upravo zato da je tamo negdje vani u univerzumu neki drugi takav superioran oblik života on bi već našao načina da dođe u našu blizinu ili na Zemlju i pokori nas. Učinio bi to isto tako kako smo mi pokorili svoje protivnike ovdje na Zemlji i samu Zemlju. Jer mi znamo da je to jedini istinski zakon surove prirode: Jedi ili ćeš biti pojeden!

Osvoji ili ćeš biti osvojen

Koliko god glupavo i pretjerano zvučale ove gore rečenice one, iako na malo karikiran način, prikazuju civilizacijski milje u kom živimo. Unutar njega mi sebe doživljavamo kao igrača u igri okrutnog života koji je dobro "odigrao" i ima pravo na svoju nagradu. Također svi drugi potencijalni igrači (ET) po logici stvari ne mogu "igrati" nekakvu drugačiju nego upravo osvajačku igru kao i mi.
U prilog tome evo, sad već stari, članak od Stephen Hawking-a o opasnosti iz svemira. Uočavate li ključnu emociju - strah od osvajanja? Naime apsolutno nije racionalno pomišljati da tamo negdje postoji nešto što je uspjelo kao vrsta a da nije došlo do istih trenutnih zaključaka kao i mi - "Zavadi pa vladaj", "Jedi ili ćeš biti pojeden", "Ubij pa onda postavljaj pitanja".
I kakve su sad to glupave priče o nekim superiornijim bićima koja se eto tu negdje u blizini motaju bez našeg znanja i tvrde da će nas spasiti od problema koje smo sami stvorili?
Predajem se! Doista u takvom civilizacijskom kontekstu straha, sile i principa "Tko će koga prije?!" nema se što više argumentirati.

Bio jednom jedan planet

Stoga, ako ste voljni, odstupimo za trenutak upravo od tog konteksta i pribjegnimo vlastitoj imaginaciji. Pokušajmo kroz jednu izmišljenu priču ponuditi neke odgovore na pitanja:
"Tko i zašto bi nekoga spašavao kad ga već može zgaziti?"
Kao što lijepo započinju nastavci "Star War" serijala - u jednoj galaksiji daleko daleko živjeli su ... Pa recimo jedna iznimno napredna civilizacija za naš pojam - nazovimo ih npr. Lirani. Ona je prošla sličan put našem - i međusobne ratove i mirenja, pokušaje planetarnih vlada, pa opet ratove i tako tisućama godina. Nakon tisuća godina pokušaja primjene osvajačkog načina razmišljanja ("Pokori i vladaj. Čovjek je čovjeku vuk" i sl.) i plaćene krvave cijene u dugim ratovima svi su kao civilizacija pouzdano naučili da tako ne ide. Par puta su ih ti stari načini doveli do ruba samouništenja.
Tek kad je ta lekcija naučena počeli su se istinski razvijati. Shvatili su da je sve oko njih dragocjeni život koji evoluira kao i oni upravljan mističnom silom Kreacije. Kad su taj život prestali pokoravati i počeli nazirati i poštivati silu Kreacije iza njega počeli su duhovno evoluirati. Postali su bića koja su mogla telepatski komunicirati ne samo jedni s drugima već i s drugim oblicima života. Planet im je otkrio svoje tajne i tajne svojih kraljevstava. Shvatili su da su doista vrlo važan čimbenik evolucije života no ne kao osvajač nego kao zaštitnik sveg života i pomagač mistične sile Kreacije. Metaforički rečeno shvatili su da je pametnije biti suradnik Boga nego igrati se Boga. Među ostalim stekli su sposobnost da svoja fizička tijela oblikuju prema vlastitoj želji, razvili su društva istinskog poštivanja vrijednosti svakog pojedinca a ti pojedinci su zauzvrat razvili istinsku želju da služe tom društvu (kao što to predlaže Gene Roddenberry u svom popularnom "Star Trek"-u). Razvili su tehnologiju putovanja hiperprostorom ili nadprostorom što im je omogućilo lako svladavanje ogromnih udaljenosti univerzuma. Upustili su se u istinsko istraživanje i suradnju sa svim Životom univerzuma.
Jedna od fantastičnih duhovnih sposobnosti koju su razvili nakon odustajanja od "batinjanja jedni drugih ili nekog trećeg" je bio kontakt sa manifestacijom sile Kreatora na nivou planeta ili planetarnog duha. Kroz dugi period neki pojedinici su napokon svladali mogućnost elementarnog komuniciranja s istim i razumjevanja zakonitosti i potreba te sile. U tome je ova napredna civilizacija našla svoj smisao. Razumjeti kako pomoći i radosno služiti Kreaciji bila je čast jer su se na taj način otvarala vrata mnogih misterija univerzuma. Bilo je to puno lakše nego kako su to činili prije, pokušati silom uzeti nešto od Prirode što je u konačnici uvijek završavalo porazom.

Kolonizacija

Logično jedna od aktivnosti je bilo i koloniziranje planeta prikladnih za život. Tako su kolonizirali i planet Melonu sličan našoj Zemlji. Npr. na sličan načina NASA upravo planira kolonizaciju Marsa Naselili su je relativno malom kolonijom svojih članova na opisanom naprednom stupnju razvoja. Bila su to dakle bića koja su mogla istinski razumjeti i pomoći kako planetu i njegovom živom svjetu tako i sebi da se usavrši. Bilo je to slično konceptu biblijskog Edena ili Zlatnog doba kako ga opisuju indijske Vede - kada su Bogovi hodali Zemljom.

Propast

No sad u priču moramo dodati zaplet kako to biva. Ne trebamo biti blesavi i misliti da univerzumom ne putuju i bića koja su doduše svladala mogućnost međuzvjezdanog putovanja no i dalje vjeruju "dobroj staroj batini" u diplomatskim odnosima. Jedna takva grupa, nazovimo ih Klingonci, napada našu koloniju na Meloni i pobjeđuje ju. No osvajači su se namučili za svoju pobjedu i shvatili da imaju posla sa superiornijom vrstom. Naši Melonjani dobro poznaju i povezani su s planetom i svim njegovim životom te znaju stvoriti dragocjene resurse za osvajače. S jedne strane puno su vrijedniji živi no s druge svojim sposobnostima predstavljaju opasnost za vlast Klingonaca. Stoga se oni odlučuju za genijalno rješenje. Genetski modificiraju Melonjane. Cilj je da oni izgube sve svoje napredne sposobnosti i što je najvažnije da zaborave svoje porijeklo. Vojna vrhuška Klingonaca je bila vrlo zadovoljna. Stvorili su genetski modificirane nove Melonjane koji su ih obožavali kao Bogove a i dalje su znali stvarati resurse koji su Klingoncima trebali. Vrlo mala uprava mogla je vladati cijelim planetom i kolonijom Melonjana a oni su mogli napustiti Melonu i nastaviti s glavnom silom svoja osvajanja.

Ropstvo

Vrijeme je prolazilo i novi Melonjani su evoluirali živeći i umirući niti ne znajući za ikakav bolji svijet od svog robovanja. U početku su upravnici Klingonci hodali među robovima i bili obožavani kao Bogovi. Kako je prirodna iako okljaštrena evolucija novih Melonjana tekla naprijed povukli su se u sjenu javnog života i odatle iz povlaštenog položaja manipulirali razvojem Melonjana. Klingonska uprava vodila se okupacijskim smjernicama da potiče evoluciju svojih robova do te mjere dok to ne ugrozi njihovu vlast ili zaprijeti njihovom eventualnom ponovnom povratku u superiorno stanje svjesti.
Ni na koji način Melonjani nisu mogli znati što ne štima. S jedne strane usvojili su moralne principe koje su im nametnuli Klingonci - osvajačke i nasilne - "životne forme treba pokoriti a ne njegovati". A s druge pak strane pouzdano su znali da to nije u redu i da mogu bolje. Ali to su bila samo djetinjasta razmišljanja za koja nije bilo uporišta u njihovoj pomno isplaniranoj realnosti od strane nevidljivih gospodara.

Happy end

I naravno kao što već pretpostavljate "dobri" momci Lirani su se vratili. Prošlo je već puno vremena i na neki način novi Melonjani su započeli vlastiti evolucijski ciklus. Bilo je to naravno ironično i čak smješno obzirom da su preci tih istih Melonjana sve te lekcije već naučili. Lirani nisu mogli tek tako doći i vratiti im njihovu genetsku strukturu. Podvrgnuti te ljude ponovnog genetskom modificiranju bilo bi jednako onome što su učinili Klingonci. A kao što znamo Lirani su već davno prerasli te nasilne metode.
Stoga su upitali planetarnog duha Melona što je najbolje učiniti za razvoj Melonjana.
Odgovor je bio da ih treba upoznati s njihovom pravom poviješću i porijeklom i nakon toga im ponuditi izbor žele li se vratiti na tračnice svoje superiorne evolucije gdje su je ostavili nakon genetskog modificiranja ili žele nastaviti evoluciju u trenutnom okljaštrenom obliku.
Lirani su sa zebnjom u srcu no s puno ljubavi prema svojoj stradaloj braći pristupili provođenju PRVOG KONTAKTA sa novim Melonjanima. Prije toga je dogovorom mirno uklonjena Klingonska uprava kojoj je dopušteno da napusti planet ili nastavi živjeti u miru sa Melonjanima. Kroz pažljivo sročene objave za javnost kanalizirane preko pomno odabranih pojedinaca Melonjana koji su imali sluha za tako nešto pripremio se teren za Prvi kontakt.
Kao što naslućujete poantu priče Lirani su ponudili ništa manje nego tzv. "spasenje" svojoj izgubljenoj braći. Ne treba ni naglasiti kako Melonjani u početku nisu "popušili" priču od tih "praznoglavaca" među sobom koji su o tome pričali. No nakon prvog kontakta i prezentiranja čvrstih dokaza o njihovoj stvarnoj prošlosti neki su se usudili da budu "spašeni". Kad su ostali vidjeli efekat povratka tih osoba u pre-modificirano stanje u kom su doista sličili vanzemaljcima Liranima pristali su u velikom broju na spašavanje. Ostalo je nekih Melonjana koji su nakon tisuća godina evolucije i dalje odbijali napustiti trenutni tijek evolucije ljubomorne se vežući za svoja postignuća i bojeći se cijelog tok cirkusa. Njihova volja je poštivana i oni nisu spašeni...


Eto time je naša priča završila...

Onda biste li Vi prihvatili ponudu Lirana da Vas spase ili biste energično odbili i viknuli da imate pravo na vlastitu evoluciju?

Zamislite da ste se rodili bez nogu i nikada niste vidjeli čovjeka koji može trčati jer su svi bogalji kao vi. Pojavi se netko tko ima noge i ponudi da Vam može vratiti noge i da ćete moći trčati. Biste li ga nazvali budalom, otjerali i rekli kako je opće poznato da je nemoguće trčati, iako vidite da on ima noge za razliku od vas ?

Razmislite malo kako bi Melonjanima ponuda Lirana mogla izgledati ikako drugačije no kao koncept spasenja od superiornijeg bića. S druge strane Lirani to gledaju samo kao lječenje nuspojava genetske modifikacije svoje vlastite braće. Ništa specijalno nije poklonjeno već je samo popravljena šteta.
Zaključujem kako u našem kriku bijesa protiv nekakvog spasenja nije problem sloboda izbora. Doista trebamo se svim snagama boriti protiv bića koja nam ne nude slobodu izbora već nekakvo spasenje kao jedinu opciju.
Neizdrživ teret za naš racio koji je istinski motivator bijesa protiv "praznoglavaca" koji pričaju o nekakvom spasenju je sitna mogućnost u zakučku naše glave da možda doista postoje bića koja su superiornija ali i dobronamjerna. Ovo naša arogancija, taština i kroz povijest izgrađeni super ego zaista ne mogu podnjeti jer ponavljam:
"Pa kako bi uopće mogao postojati još jedan primjerak ovako jedinstvenog i superiornog čovjeka - pokoritelja Zemlje a da ga mi već nismo namlatili kao što mlatimo jedni druge?"