«Natrag u budućnost». Možda je izbor riječi slučajan, ali ne mora biti tako; možda premisa, da odlazak u budućnost uključuje

povratak u prošlost, predstavlja više nego samo slogan osobe zadužene za pisanje govora. Jer, postoje dokazi kako se naslov

ovog poglavlja, «Svemirska baza na Marsu», može primijeniti, ne samo na razgovor o budućim planovima, već i na razotkrivanje

nečega što se već dogodilo u prošlosti: Dokazi da je nekada davno na Marsu postojala svemirska baza koja je, još zanimljivije,

možda ponovno aktivirana upravo pred našim očima. Ukoliko će se čovjek odvažiti na putovanje sa Zemlje u svemir, logično je i

tehnološki opravdano da upravo Mars bude prvi planet na tom putovanju u nepoznato. Na putovanju do drugih svjetova

potrebne su usputne stanice, zbog zakona nebeskog kretanja, ograničenja težine i energije, opreme za preživljavanje ljudske

posade i ograničenja koje postavlja fizička i mentalna izdržljivost čovjeka. Da bi svemirska letjelica mogla prenijeti ekipu

astronauta na Mars i natrag, trebala bi težiti gotovo dva milijuna kilograma. Za podizanje tako masivnog vozila sa površine

Zemlje (planete sa solidnom gravitacijom, u usporedbi s njenim najbližim susjedima) bila bi potrebna prilično velika količina

goriva koja bi, zajedno sa rezervoarima za njegovo držanje, još više povećala težinu i onemogućila uzlijetanje. (Kapacitet

nosivosti američkih svemirskih letjelica danas iznosi 30.000 kilograma). Problemi uzlijetanja i goriva bili bi znatno manji kada bi

se letjelica sklapala u bestežinskoj orbiti oko Zemlje. Ovakav scenarij predviđa postojanje orbitalne stanice s posadom, na koju

bi svemirsko transportno vozilo prenijelo veliku svemirsku letjelicu. U međuvremenu bi astronauti u stalnoj svemirskoj bazi na

Mjesecu razvijali tehnologiju opstanka čovjeka u svemiru. Nakon toga, čovjek i letjelica bi zajednički krenuli na putovanje na

Mars. Kružni izlet mogao bi potrajati otprilike dvije do tri godine, ovisno o putanji i poravnanju Zemlje i Marsa. Duljina boravka

na Marsu također bi se mijenjala ovisno o ograničenjima i nekim drugim razlozima: na početnim misijama astronauti uopće ne bi

boravili na planetu (samo nekoliko orbita oko Marsa), a kasnije bi mogli ostati i dulje vremena u stalnoj koloniji koju bi

posluživale ili održavale smjene letjelica i astronauta. Uistinu, mnogi zagovaratelji «Slučaja Mars», kako je nazvan ovaj pothvat

nakon nekoliko znanstvenih konferencija održanih na tu temu, misiju na Mars s posadom smatraju opravdanom samo u slučaju

da se na planetu uspostavi stalna svemirska baza. Ona bi poslužila kao uvod u misije s posadom na još udaljenije planete i

ujedno kao prethodnik kolonije, stalnog naselja Zemljana na novom svijetu. Napredak od svemirske letjelice preko orbitalne

stanice, sve do spuštanja na Mjesec i postavljanja svemirske baze na njemu, svi ti postepeni koraci i usputne stanice na

putovanju na Mars, opisani su u scenarijima koje čitamo poput znanstvene fantastike, ali koji su utemeljeni na postignućima

znanosti i dostupnoj tehnologiji.