Kada sam započeo pisati ovo djelo moj veliki prijatelj i saradnik me je upitao: Možeš li mi reći kojoj vrsti ljudske populacije je namijenjena ista i u koju svrhu je pisana?

Moj odgovor je glasio: Ovo djelo je namijenjeno svim onim ljudima koje interesiraju teze koje se tiču postanka svijeta i svega onog koje se u tom svijetu nalazi.

Također je namjenjena i onima koje zanima kako je stvorena i kako se ostvaruje duhovna povezanost čovjeka s vantjelesnim (onostranim) područjima, astralima, čija se uloga osjeća u mnogo čemu kod razvoja čovjeka od njegovog rođenja pa do smrti. Šta više, po mojim saznanjima, duhovna svijest Onostranog (Vantjelesnog) područja postaje aktivna još i prije njegovog rođenja. I ta duhovna svijest “vodi” čovjeka kroz život od njegovog začeća, rođenja - sve do smrti.

Dakle već iz ovog kratkog izlaganja mogli ste izvući zaključak o čemu će biti govora u ovom djelu. Upravo radi toga vas želim navesti na to da treba da shvatite da ono koje će biti napisano u ovom djelu treba da vam posluži isključivo kao vodić, a donošenje konačnog vlastitog zaključka u vezi pročitanog ostaje na vama samima. Ta rečenica se odnosi i na to da ova knjiga nije napisana da nešto naučite.

Naime u ovom su djelu zastupljene razne teze, no iz njih ne možete ništa naučiti već vam te teze trebaju poslužiti da vas vode do vlastitog zaključka. Stoga svaka ponuđena teza od moje strane vam nudi da nađete riješenje pojedinog predmeta, ali konačno riješenje mora biti vaše, a ne, zato jer sam sve to studirao dugi niz godina, povjerovati svemu onom koje sam ja napisao.

Da bi u potpunosti shvatili poruku koja se nalazi u iznešenoj rečenici iznijet ću vam ovaj primjer iz povijesti.

Aristotel, koji je i danas priznat kao jedan od najvećih filozofa, bezdiskutabilno je dokazivao da je Zemlja u centru i da se ne okreće oko osi. I reputacija velikog filozofa držala je svijet u zabludi do kraja srednjeg vijeka. Sad, da li treba da vas uvjeravam da je Aristotel uveliko pogriješio. Ili, treba li da vas uvjeravam da sve što je Aristotel napisao ne zaslužuje da se nauči? Razmislite o ovome.

Sad da vas upoznam s ovim. Znam da u mnogo toga koje će se naći u ovom djelu mnogi od vas neće vjerovati, naročito ako kažem da sam do mnogih informacija došao na načine koji nisu uobičajeni kod studijsko-znanstvenih istraživanja. To sam mogao ostvarivati jer ja sam, po mom poimanju, metafizičar – esoterik.

Kako je moj prijatelj, kojeg sam ranije naveo u stvari komentator tekstova koji se nalaze u ovoj knjizi, to mi je, pročitavši ovo moje, napisao: Nekad su termini u pisanju jako bitni jer djeluju različito na ljude. Pišete, da ste Vi esoterik, metafizičar... Ja bi na Vašem mjestu pisao da ste npr. znanstvenik, istraživač, metafizičar... Izbacio bi esoterik...

Moj odgovor je glasio: Iskreno, ako bih napisao da sam znanstvenik tada se ne bih pridržavao svojih principa, po kojim razvrstavam školovane ljude na znanstvenike i „znanstvenike“. Dakle po meni bi to bila fatalna greška, jer mi je poznato da velik broj „znanstvenika” nije dovoljno duhovno odraslo (ostvaren mali broj reinkarnirnacija) da bi to što pišem okarakterizirali kao znanstveno djelo. Uostalom, poznato ti je koje su reakcije većeg broja ''znanstvenika'' prema onim stvarnim znanstvenicima čija istraživanja izlaze van znanstvenih granica.

Ukratko, sve doktrine tih znanstvenika su bili predmet izrugivanja od strane ''znanstvenika'', jer je po njima mjerodavno samo znanje koje dolazi iz sadržaja vanjskog svijeta i može se verificirati.. (Baremem tako kažu ''znanstvenici'', iako se može naći velik broj njihovih objava koje nemaju u svojim doktrinama ni malo logike koja bi navela malo inteligantnijeg čitaoca da prihvati tu doktrinu kao istinu). Iz to razloga ne osjećam potrebu da budem znanstvenik. Osim toga ja ne mogu da budem znanstvenik, jer znanstvena shvaćanja velikog broja od te grupacije ljudi ne ostavljaju prostor za vjeru u Oca Stvoritelja.

Svakako trebam navesti da je Otac Stvoritelj dokaziv (automatski i prihvatljiv), ali samo u tom slučaju ako čitalac studiozno prouči iznešene koherentne (povezane) interpretacije koje su vezane za Stvoritelja. Naveo sam Oca Stvoritelja iz tog razloga, jer ja ne vjerujem u onog boga Stvoritelja kojeg nam nude religije, već u onog Boga kojeg tvore vječna Majka priroda i Otac Stvoritelj - čija su postojanje dokaziva a to znači i prihvatljivo. A navedeni Otac Stvoritelj ne stvara, već djeluje na Materiju da od nje bude Nešto stvoreno.

Svakako znamo da jedino svi vidovi energija mogu da djeluju na to da bude nešto stvoreno od Materije. No tko može da djeluje na energiju da stvori nešto od Materije? Pa samo ona Duhovna supstancija koja može da misli. I mislim da će se mnogi složiti s tim saznanjem da vječna Majka priroda misli. Ne priroda – već VJEČNA Majka priroda (o kojoj dosad nije niko pisao na način na koji ja pišem). (Nadam da se da znadete da je misao potencijalna).

Upravo iz tog razloga ja u svojim tekstovima navodim, i dokazujem, da postoje Majka priroda (koja nije Bog već je Kreator) i Stvoritelj (koji nije Bog već je Stvoritelj). No upravo su ta dva Entiteta neodvojivo i neizostavno prisutni kod stvaranja svega koje treba da se stvori. No teško da ćete momentano povjerovati u to da ova dva Entiteta tvore Četiri veličine). A još teže; da njih Četiri tvore ISTINSKOG Boga. No o tome mnogo u posebnim poglavljima.

Uostalom, nisam ja jedini koji ovo iznosi kao ispravnu tezu; da Bog nije Stvoritelj. Tako na primjer Ellen van Wolde, redoviti profesor na Radboud University Nijmegen, član Wolde Royal nizozemske akademije znanosti i vijećnik za humanističke znanosti tvrdi da Bog nije Stvoritelj. Ona kaže: Uzimanje Boga za Stvoritelja je pogrešno, tvrdi Ellen koja vjeruje da je Biblija pogrešno prevedena već tisućama godina. Svakako da će se u „svojem“ poglavlju ovog Testamenta naći kompletna teza profesorice Ellen - već iz razloga jer je ona ipak mjerodavna osoba kojoj možemo vjerovati, i prihvatiti njenu tezu kao ispravnu.

Ipak, oni ljudi koji su strogom profesionalnom preokupacijom vezani za njihovu životnu koegzistenciju (na primjer svećenici) teško da će prihvatiti drugog Stvoritelja do li onog kojeg oni protežiraju. ...Jedno je sigurno. Kad se za nekog kaže da je esoterik, velik broj ljudi odmah pomisli da se radi o čovjeku koji je svoje učenje i djelovanje podredio mistici.

Što se tiče mistike, mislim da većina od vas zna da je mistika sve ono što ne poznajemo, a što ne poznajemo to nas plaši i stvara duhovne blokade u čovjeku, koje djeluju na kvalitetu života. Svakako, nakon što pročitate knjigu, uvidjet ćete da ja, kao uostalom i moji suradnici, razotkrivam "mistiku" – što znači da za nas mistika, kao uostalom ni paranormalno, ne postoji. Naime, oni koji znaju da se pojam ezoterija odnosi na određene doktrine ili praktikovanje esoteričkog znanja tad znaju i to da se esoteričko znanje podrazumijeva onim koje je specijalizirano ili po samoj svoj prirodi napredno te kao takvo dostupno samo jednom uskom krugu “prosvjetljenih”, “upućenih”, ili visoko obrazovanih ljudi.

Dakle slobodno se može prihvatiti ova definiciju za esoteriju: Esoterija (grč. esoterikos, dakle ''unutarnji'', tajni...) je skup učenja i znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Prema ovom, esoterik je istraživač koji se je posvetio proučavanju bitnosti i suštine nekog učenja, naročito oja padaju u okvire metafizike. Sad da li će se istraživač opredijeliti da istražuje područje liječenja alternativnim putem, ili će istraživati predmete koji padaju u okultnu nauku (koja je obavijena misticizmom), ili će istraživati neki drugi predmet, to je već druga stvar.

Dakle sve prethodno napisano mi daje slobodu da ostanem pri svom stavu da sam metafizičar – esoterik. A da li sam to, to prepuštam vama da donesete konačni vlastiti zaključak, svakako nakon što pročitate ovu knjigu.

PREDGOVOR

Informacija

1 Kompletno ovo djelo će sačinjavati nekoliko zasebno objavljenih poglavlja. Po završetku, sva ta poglavlja će tvoriti jedno kapitalno djelo u kojem će svaki čitalac moći naći odgovore koji ih interesiraju, i to od vremena koje zadire u vječnu prošlost, dakle u vrijeme kad u beskonačnom ne-prostoru još nije postojala ni jedna materijalna vrijednost, odnosno u vrijeme kad nije postojala nijedna vrsta elementarnih čestica. Te čestice, po Postanku, možemo slobodno prihvatiti kao vrstu građevnog materijala anorganskog karaktera, od kojeg su izgrađeni sistemi koji tvore materijalna nebeska tijela (a svakako i sve ono koje je vezano za ta tijela), da bi kao jedinstvene cjeline ušle u granična polja “svojeg” sistema, kojeg znamo pod imenom zvjezdani sistem – da bi na kraju velik broj tih sistema tvorili “svoju” galaksiju. Svakako da će se u tom djelu naći i kompletno objašnjenje kako je od Nečeg (dakle ne od Ništa ili Ničeg) postalo sve ovo za koje znamo da je postalo, odnosno da postoji. Dakle kao konačni zaključak, u ovom Testamentu ćete saznati da je prije Postanja prvonastalog “kozmičkog” sistema postojalo Nešto – a to znači, ponavljam, da ne možemo reći da prije Postanja nije bilo Ničeg. (Svakako, objašnjenje zašto sam napisao “kozmičkog” slijedi kasnije). Informacija

2 Ipak, jedna od izuzetno važna informacija za čovjeka (koja će se moći naći u “svojoj” knjizi ovog Testamenta) bit će kompletan izvještaj o tome kako se odvija reinkarnacija, odnosno, po meni, kako se odvijaju djelomična ponavljanja spirita iz ranijih života u zadnje živućem materijalnom tijelu. Nakon što vam iznesem taj izvještaj, tad se nećete začuditi zašto je kod mene prirodno urođeno da sam od najmlađih dana mog života pokazivao izuzetnu stvaralačku sklonost, i znanje, koje je vezano za slikarstvo, prozno stvaralaštvo, liječenje alternativnim putem, kako riješavati enigme numerološkom analizom - kao i još neke sklonosti koje su općenito vezane za parapsihologiju, metafiziku… Ali to prirodno urođeno se ne pokazuje samo kod mene i kod jednog broja starijih osoba, jer poznato je da mnoga djeca (ranijih godina u manjem broju dok u novije vreme u sve većem broju) ubrzo nakon poroda pokazuju da se u njima skrivaju neke sklonosti, koje roditelje i njihove poznanike a sada i internet i TV publiku oduševljavaju do velikih razmjera. Ta djeca su poznata kao anđeoska djeca…, i njima su, kao živim bićima, dodijeljeni konkretni Zadaci koje trebaju obaviti na Zemlji tokom svog životnog vijeka. I kod te se djece već od prvih dana života pokazuje visok stupanj prirodne inteligencije – da bi kasnije tokom školovanja pokazali i visok intelektualni stupanj. Ovo svakako traži kompletno objašnjenje s mnogo primjera, koji će fundirati prethodno iznešeno - uz napomenu da ne posmatrate tu anđeosku djecu kroz vid mistike...