VIZIONAR: Vrlo iskren odgovor. A kako biste objasnili energiju nulte točke, kojom se također bavite?
HAL: Taj je aspekt fizike dobro poznat unutar struke. Ispod prolaznog svemira teče tj. postoji cijeli ocean kvantnih tokova (kolebanja). Poput valova u oceanu. Tako postoji i golemi ocean energije. To proizlazi iz teorije kvantne fizike, a to je jedna od najbolje postavljenih teorija. Prema njoj, u vakuumu svemira postoji more energetskih tokova. To nije upitno, već doista postoji. No, fizičari se uglavnom ne bave detaljnijim proučavanjem te energije. Ljudi poput mene i još nekih kolega koje zanima mogućnost primjene te energije, smatraju da bi bilo divno imati novi izvor energije. Našao sam se s nekim svojim kolegama i odlučili smo zajedno to proučiti i vidjeti je li moguće na neki način doći do te energije. Počeli smo proučavati osobine te energije, način na koji reagira u dodiru s materijom i pod kojim bismo uvjetima mogli doći do nje. Program se proširio i sada uključuje nekoliko sveučilišta i kompaniju za svemirska putovanja. Kod putovanja svemirom najveći je problem to što sobom morate ponijeti gorivo za put. Većina mase pri lansiranju odnosi se na gorivo. Kad biste nekako mogli doći do energetskih tokova koji se nalaze posvuda, ne biste morali nositi gorivo. To bi bilo idealno za putovanje svemirom, a o gorivu za automobile i ostalo da i ne govorimo. Već su provedena neka laboratorijska istraživanja gdje su istraživači stavili energiju između vodiča koji je štite. Kad se vodiči približe i spoje, energija se pretvara u toplinsku. Uspjeli su pretvoriti kolebanje energije u toplinsku energiju. Nisu stvorili mnogo toplinske energije, ali i to je bilo dovoljno da se dokaže princip. Dakle, radi se o raznim atomskim sustavima i molekularnim sustavima za korisnije dobivanje energije. Prošlog mjeseca (u veljači 2006, op.K.M.) održana je konferencija pod nazivom Space Technology Applications International Forum (STAIF) na kojoj sam sudjelovao i ja sa nekim svojim kolegama sa sveučilišta te predstavnici Lockheed Martin Space Systems Company. Najavili smo da namjeravamo surađivati na šest različitih pokusa kako bismo doznali što više podataka i odredili najbolji način dobivanja energije.

VIZIONAR: Znate li za neki uređaj koji radi pomoću energije nulte točke? Imam knjigu Dr.Thomasa Beardena Energija iz vakuuma u kojoj on navodi puno različitih koncepata i načina dobivanja te energije, od  magnetskih polja pa sve do hladne fuzije. Tim se temama danas uglavnom bave samostalni  entuzijasti. No, Tom Bearden čak je patentirao nešto što se zove MEG (motionless electromagnetic generator –nepokretni elektromagnetski generator). Jeste li vi ikada u životu vidjeli neki uređaj koji se koristi energijom nulte točke?
HAL: Neki uređaji koje proizvodi Lucid Technologies koriste se energijom vakuuma. Rade na sljedećem principu: ako se dva predmeta dovoljno udalje, energija vakuuma isključi uređaj. To je nešto poput releja koji radi na energiju vakuuma. Po tom su principu napravljeni neki uređaji. Ne rabe se za dobivanje energije iako stvaraju malenu količinu energije, već se uglavnom rabe za izradu uređaja s mikro-elektromehaničkim sustavom. Što se tiče uporabe energije vakuuma kao novog izvora energije, napravili smo neke pokuse u kojima smo pod određenim uvjetima dobili izboj svjetlosne energije. Uspjeli smo dobiti malene količine energije, premalene da bismo iz njih mogli izvući neku korist. Pokušali smo povećati količinu dobivene energije, ali nismo uspjeli jer je gubitak plazme bio veći od količine energije. Iako smo patentirali te uređaje i od Ureda za patente SAD-a dobili potvrdu da se radi o uređajima za pretvaranje energije vakuuma u korisnu energiju, nismo uspjeli dovesti količinu dobivene energije do neke korisne razine. Još uvijek tražimo najbolji postupak. Radili smo s MEG-om i nismo sigurni da taj uređaj radi onako kako neki tvrde. Dobili smo neke rezultate, ali oni se odnose na uređaje korištene u procesu mjerenja, a ne na stvarnu dobivenu energiju. Možda su oni uspjeli dobiti rezultate i možda mi nismo dobro ponovili postupak. Pokušali smo se dogovoriti s njima da usporedimo rezultate, ali nismo uspjeli. Dakle, što se tiče nekih drugih uređaja koji navodno rade, to ćemo još morati pričekati. Mnogi su navodno…

VIZIONAR: ...Uvijek su neki navodno uspjeli....
HAL: Da, zato u svome laboratoriju proučavamo njihove navodne dokaze. Na našoj internet-adresi www.earthtech.org možete pročitati izvješća o proučavanju raznih uređaja, od uređaja za hladnu fuziju do MEG-a i drugih. Još nismo uspjeli dokazati da ijedan od tih uređaja funkcionira. Još je upitno hoće li ijedan od tih uređaja uspjeti. Zato smo započeli suradnju s drugim istraživačima, sveučilištima i tvrtkama.


POBIJEDITI GRAVITACIJU

VIZIONAR: No, istraživanje polja nulte točke ima i druge implikacije. Jedan vaš rad spominje se i u znanstvenofantastičnim romanima, poput «Odiseje 3001» Arthura Clarkea, gdje ga se smatra nekom vrsti  prijelomne točke po pitanju svemirskih pogona. Mislim na rad iz 1994, o uzroku inercije, objavljen u časopisu Physical Review. Ta teorija mogla bi objasniti ponašanje tajanstvenih letjelica koje mogu u sekundi postići brzinu sedam puta veću od brzine zvuka. Ono očito ima nekakve veze s poništavanjem inercije jer inače ne bi mogle izvoditi manevre poput skretanja pod kutom od 90 stupnjeva. Što vi mislite o inerciji? Možete li nam ukratko objasniti o čemu se radi?
HAL: Većina naših istraživanja u sferi fizike događa se na određenoj razini. Na primjer, u radu se koristimo Newtonovim zakonima, ali u pozadini kvantne fizike nalazi se kvantno kolebanje i more energije. Možemo li već poznate stvari objasniti na nekoj osnovnoj razini? Na primjer, kad kažemo da predmeti imaju inerciju, smatramo to svojstvom mase i to je jednostavno tako. Želimo otići malo dalje i zapitati se odakle dolazi ta inercija. Napravili smo složenu matematičku analizu učinaka pozadinskog kolebanja mora energije na predmete uronjene u njemu. Između ostaloga, otkrili smo da inercija nastaje iz interakcije s tim pozadinskim morem energije. To je kao kad uronite ruku u vode i pod dlanom osjetite otpor. Isto će tako objekt koji ubrzava kroz more energije osjetiti otpor. Na primjer, kad stojite u vlaku koji naglo ubrza, završit ćete na leđima. Što vas je srušilo na leđa ako vas ništa nije ni dodirnulo? Naša istraživanja otkrila su da se radi o kolebanju unutar vakuuma. Kad uronite ruku u vodu ili stojite u vlaku koji ubrzava, otpor koji osjećate stvara kolebanje u vakuumu. Dakle, ako kolebanje vakuuma barem djelomično uzrokuje inerciju, a mi otkrijemo način za manipuliranje vakuumom, moći ćemo manipulirati i inercijom ili je čak smanjiti. Ta je zamisao zainteresirala i zrakoplovstvo jer kad bismo našli način da smanjimo inerciju, smanjila bi se i količina energije potrebne za let i upravljanje letjelicama. Stoga je zrakoplovstvo osnovalo program za istraživanje te mogućnosti. Pozvali su mene i neke moje kolege na razgovor. Haisch (Bernard, op. K.M.)je u to vrijeme radio za Lockheed, a  Rueda (Alfonso, op. K.M.) na Kalifornijskom sveučilištu u Long Beachu. Pregovarali su s nekoliko laboratorija o istraživanju kvantnog kolebanja i može li se njima manipulirati kako bi se smanjila inercija. Dugoročno gledano, postoji mogućnost da ćemo jednoga dana biti u stanju napraviti takve letjelice.

VIZIONAR: Što je s gravitacijom?
HAL: Znamo da su gravitacijska i inercijska masa u stvari iste. Ako je točno da inercijska masa nastaje u interakciji s kolebanjima u vakuumu, to znači da je gravitacija na nekoj dubljoj razini povezana s kolebanjima u vremenu i prostoru. U jednom od svojih ranijih objavljenih radova pisao sam o mogućnosti da je gravitacija na nekoj dubljoj razini djelomično zaštićena kolebanjem vakuuma. Ako ovdje imate planet, a ovdje neki objekt i sve je okruženo ravnomjerno raspoređenim kolebanjem vakuuma, planet bi privlačio taj objekt. No tu su i neke matematičke poteškoće. Još nismo utvrdili uzrokuje li doista kolebanje vakuuma gravitaciju. Postoji velika vjerojatnost da je tako jer ako inercijska masa ovisi o kolebanju vakuuma, onda vjerojatno isto vrijedi i za gravitacijsku masu. No, tu se radi o vrlo složenom matematičkom problemu. Još ne znamo je li to točno, ali mi koji se time bavimo postavili smo takvu hipotezu i vjerojatno ćemo naći objašnjenje za gravitaciju. Čini se da ne mislimo samo mi tako. Poznati ruski fizičar Saharov 1960-ih je godina objavio rad u kojemu kaže da gravitaciju najvjerojatnije uzrokuje fenomen pozadinskog kolebanja vakuuma. On je prvi došao na tu ideju. Istražujemo to, ali još je rano za zaključke. Ako naše istraživanje bude uspješno, budući da znamo kako manipulirati kolebanjem vakuuma, u teoriji bismo mogli kontrolirati gravitaciju.

VIZIONAR: Kad razmišljate o inerciji, mislite li i na fenomen poznat pod nazivom NLO, koji pokazuje svojstva slična onima koje vi opisujete? Jeste li ikada pokušali pronaći vezu između toga i saznati nešto više o tom fenomenu?
HAL: Istraživanje energije nulte točke, kvantnoga kolebanja, inercije i mogućnost manipuliranja vakuumom, prostorom i vremenom nameće pitanje warp pogona, međuzvjezdanih crvotočina i tako dalje. Kad istražujete takvo što, vidite da je u određenim uvjetima moguće postići mnogo onoga što se pripisuje NLO-ima. Kad bismo dublje istražili našu sposobnost manipuliranja vakuumom i prostorno-vremenskom metrikom, došli bismo do područja koja se u modernoj literaturi fizike povezuju s istraživanjem mogućnosti warp pogona poput onog u Zvjezdanim stazama, crvotočina i tako dalje. Trebali bismo proučiti te mogućnosti koje se zasnivaju na čistoj fizici. Ne možemo takvo što još postići jer je za savijanje prostora i vremena potrebna golema količina energije. No, matematički je to ipak moguće. Ne možemo posve isključiti posjete izvanzemljana kao nemoguće jer je očito da je takvo što teoretski moguće. Možemo nagađati da u tome ima nešto, ali sasvim je sigurno da suvremena fizika ne isključuje mogućnost gradnje letjelice koja bi mogla putovati brže od brzine svjetlosti. Obično mislimo da je to nemoguće, ali ako je moguće promijeniti građu prostorno-vremenskog kontinuuma, ni putovanje brzinom bržom od brzine svjetlosti ne bi bilo nemoguće kao niti svladavanje mase i inercije. Nemamo čvrste dokaze da je to moguće, ali barem možemo reći da ne krše zakone fizike ako u obzir uzmete mogućnost manipuliranja prostorom i vremenom. Neka su istraživanja došla do vrlo dobrih rezultata. Realno je očekivati da su neki od tih fenomena stvarni. Najkonzervativniji zaključak bio bi: Da, moguće je. Možemo pretpostaviti kako je to fizički moguće, ali ne možemo sami stvoriti uvjete za to. Nije to tako nevjerojatno. Ni Einstein nije mogao 1905. napraviti stabilan strujni krug tranzistora. Tehnologiji treba vremena da se razvije, a mi još nismo došli do toga. No napredujemo korak po korak i jednog ćemo dana stići i do toga i napraviti vlastitu letjelicu koja može svladati inerciju i putovati brzinom svjetlosti.