John Spencer, američki preprodavač droge i oružja nastanjen u Kini u godinama nakon Prvog svjetskog rata nehotice se zatekao u lamaističkom samostanu u Tuerinu, u jugozapadnoj Mongoliji. Kolabirao je od umora na planinskoj stazi dok je bježao od kineskih vlasti gdje su ga pronašli redovnici, koji su ga odveli u svoj samostan da se oporavi. U to su vrijeme u svojim prostorijama imali i drugog posjetitelja, Amerikanca Williama Thompsona, znanstvenika koji je u njihovoj knjižnici proučavao dalekoistočne religije.

Nekoliko dana kasnije John Spencer je proučavao vanjski dio samostana kad je naišao na niz od vremenskih uvjeta oštećenih stuba koje su vodile dolje prema malenim metalnim vratima. Otvorio ih je i ušao u prostranu, u svijetlo obojanu prostoriju s 12 zidova. Zidovi su bili ukrašeni crtežima nebeskih konstelacija, nebeskih tijela i znakova zodijaka. Sav u čudu, Spencer je rukom prošao površinom jednog zida, na što se obližnja ploča iznenada nečujno otvorila prema unutra, otkrivši mračan tunel. Podalje je primijetio blijedozeleno svjetlo i zakoračio u tamu. Nakon nekoliko minuta Spencer je došao do kraja tunela i zašao u veliku spilju, sjajno osvijetljenu sablasnim zelenim svjetlom. Uzduž jednog od zidova bilo je 30 ljesova, uredno položenih u dugačak red jedan pored drugih. Misleći da možda kriju dragulje ili blago, Spencer je započeo otvarati ljesove i u prva tri ugledao leševe redovnika odjevene u odjeću sličnu onoj kakvu su nosili redovnici koji su mu pružili pomoć.

Hartwig Hausdorf je prenio: „U četvrtom je ležala žena u muškoj odjeći; u petom čovjek za kojeg je pretpostavljao da je iz Indije i koji je nosio crveni svileni kaput... u trećem od kraja nalazilo se savršeno očuvano i u bijelo platno odjeveno tijelo muškarca; u pretposljednjem je počivalo tijelo žene čije etničko podrijetlo nije mogao sa sigurnošću utvrditi“ (Die Weisse Pyramide, ponovno izdano kao The Chinese Roswell, op. cit., str. 61, passim). Ono što je nevjerojatno je da leševi nisu pokazivali nikakve znakove raspadanja, a Spencer je vjerovao da se ondje nalaze već dugo.

Ne nalazeći nikakvo blago, Spencer je naposljetku došao do zadnjeg lijesa i podigao poklopac. Na svoje veliko iznenađenje u lijesu je ugledao maleno stvorenje odjeveno u svjetlucavu srebrnu opravu. Glava mu je bila velika i srebrne boje, s ogromnim zatvorenim kapcima, bez usta i kratkim nosom. Kad se sagnuo kako bi dodirnuo leš, njegove ogromne oči u obliku opala iznenada su se otvorile i zagledale u njega, odašiljući prodorno zeleno svjetlo koje je zaslijepilo nesuđenog pljačkaša grobova. Spencer je zalupio poklopac lijesa i skamenjen od straha pobjegao iz spilje, poderavši si odjeću u svom paničnom bijegu na izbočine u kamenim zidovima. Vrativši se u samostan, visokopozicionirani lama mu je rekao da je stvorenje koje je vidio lik „velikog učitelja koji je stigao sa zvijezda“ (ibid.). Lama ga je pokušao uvjeriti da si je samo umislio da je to stvorenje živo, ali Spencer nikada nije posumnjao u stvarnost svog čudnog susreta. Preneražen, svoje je iskustvo ispričao Williamu Thompsonu, koji je kasnije objavio pojedinosti priče u američkom periodičkom časopisu Adventure, nakon svog povratka u SAD. Nekoliko dana poslije Spencer je napustio samostan i netragom nestao. Za njega se više nikad nije čulo.

http://www.teledisk.hr/svjetlost/