Liječnica oživjela nakon obdukcije pa upozorila: Čuvajte se jer i OVE duše sam vidjela u paklu!

Najviše su je pogodile sudbine ovih ljudi, nisam ih očekivala u paklu...

Ukrajinska liječnica Tatjana Anisimova Bjelous majka petero djece, umrla je na operaciji. Nakon tri dana i nakon obdukcije i seciranja koje su studenti medicine započeli na njenom tijelu, probudila se u mrtvačnici te ispričala svijetu što se događalo u ta tri dana.

‘Sve je počelo u operacijskoj sali nakon što je duša napustila tijelo. Stajala je pored stola i gledala kako je oživljavaju. Kolegi kirurgu vikala je da ne želi natrag u tijelo. Nakon što se on nije obazirao krenula je niz bolnički hodnik. Na njegovom kraju vidjela je supruga na koljenima kako se moli za njezino ozdravljenje. Pokušavala mu je reći da je dobro i da se ne brine, ali on nije čuo.
Nazirali su se obrisi čovjeka u bijeloj haljini koja je lepršala. Pomislila sam da je Isus. Kad sam došla pred njega pala sam na koljena a on mi je rekao “Ustani, nisam ja Krist. Pred mnom ne smiješ klečati, ja sam anđeo, poslao me Bog.

‘U jednom trenutku našla sam se u tunelu koji je bio hladan, taman i vlažan i osjećala sam kao da hodam po močvari ali sam na kraju ugledala svjetlost i točno sam znala kamo idem. Svjetlost je bila prekrasna i jarka. U njoj su se nazirali obrisi čovjeka u bijeloj haljini koja je lepršala. Pomislila sam da je Isus. Kad sam došla pred njega pala sam na koljena, a on mi je rekao “Ustani, nisam ja Krist. Pred mnom ne smiješ klečati, ja sam anđeo, poslao me Bog’

Ona ne zna zašto je Bog baš nju izabrao. Zašto ju je usmrtio, a potom joj pokazao raj i pakao i dao joj u zadatak da svjedoči u njegovo ime, da prenosi svima njegovu dobrotu.

‘Lagala sam, nisam bila pokorna, kažnjavala sam i tukla djecu. Učila sam ih da se boje Boga, ali ne i da ga ljube. Nisam bila aktivna u Crkvi, znala sam biti prepredena. Puno je toga bilo. I kad sam ga susrela otvorio mi je Knjigu mog života i vidjela sam sve što sam radila, što sam govorila i mislila.

Božje prijestolje osvjetljavalo je sve oko sebe. Sjetila se i psalama koji govore kako Božje prijestolje obasjava sve oko sebe jer tamo nema ni sunca ni mjeseca.

Božje prijestolje

Htjela je pogledati Bogu u lice, ali nije uspjela. Anđeo koji ju je vodio cijelim putem položio je ruku na njenu glavu i nagnuo je dolje. Pala je na koljena.
Rekao mi je da nitko živ nije vidio lice Gospodnje. Da tko je vidio Krista vidio je i Oca i tko je vidio Oca vidio je i Krista, nastavlja priču Tatjana.

Tada joj se, kaže obratio Bog i upitao je što je ona za njega učinila. Tatjana je odgovarala da se stalno molila.
‘Zatim su dva anđela otvorila jedan svitak i vidjela sam sebe kako čitam Bibliju, ali selektivno i to samo ono što mi se sviđa i da zapravo nisam razmišljala o tome što tamo piše. Čitala bi stihove, a razmišljala o tome kako moram ići na posao, odvesti djecu u vrtić, što skuhati danas. Molila sam i uvijek tražila nešto, ali nikad nisam zahvaljivala. Rekao mi je da bi čula njegov glas da sam istraživala Sveto pismo – objašnjava Tatjana.
Molila sam i uvijek tražila nešto, ali nikad nisam zahvaljivala. Rekao mi je da bi čula njegov glas da sam istraživala Sveto pismo

”O Gospodine, oprosti mi” rekla sam mu i kao malo dijete počela jecati, a on mi je odgovorio da su mi grijesi oprošteni zbog smrti njegovog sina na Golgoti. I tada sam pred sobom ugledala Golgotu i ostala užasnuta.

U svjetini koja je vikala “Razapni ga” bila sam i ja. Bog mi je tada rekao da su moji grijesi bili tamo. Tada sam rekla da neću griješiti više, priča Tatjana.
Duše na nebu ne vide pakao, on je za njih zatvoren. Vide zemlju i svoje bližnje za koje mole na podnožju Božjeg prijestolja. Bog joj je pokazao nebo kako se otvara. Ugledala je zemlju i jasno vidjela svaku osobu na njoj. Pokraj svakog čovjeka bio je anđeo i demon koji bi zapisivali svaku riječ i misao. Vidjela je, kaže, mnogo ružnih lica i pitala je Boga otkud svi ti ružni ljudi.

‘Prije si vidjela samo izvanjsku ljusku, a sad vidiš njihova srca. Vrati se i reci im da se ovaj svijet bliži svom kraju. Ja stojim na vratima i čekam da se pokaju. Evo, pokazao sam ti ono što većina ljudi nije vidjela’, rekao mi je, a zatim me je anđeo poveo u obilazak raja.

Hodala je po vlažnoj, mekoj travi koja joj je milovala stopala. Sve je bilo prepuno predivnog cvijeća i zrelih, mirisnih voćki. Voda je tekla s trona Božjeg i od svih prizora zastajao joj je dah. Tada je anđeo pred nju doveo mladića kojeg ona na prvu nije prepoznala. To je bio njezino prvo dijete, sin koji je umro s 10 mjeseci.

‘Nazvao me mamom. Tada sam shvatila da je to moje dijete. Jedino što sam htjela je zagrliti ga. Ali anđeo to nije dopustio jer sam bila predodređena da se vratim na zemlju. Sin mi je rekao da ne bi bio ovdje da me nije napustio tada. Zahvalila sam Bogu’, kaže Tatjana. Malo nakon toga ugledala je svog oca koji nije bio star već čovjek od 30 godina. Pitao ju je što radi ovdje jer njezino vrijeme još nije došlo.

‘Moj otac je završio u raju jer se zadnjih 15 minuta prije smrti pokajao u prisustvu svećenika’, nastavlja priču Tatjana.

Nakon susreta s ocem približili su se zavjesi od magle. Prošli su kroz nju i odmah je osjetila užasan smrad i vrućinu. Jedva je disala.

Bio je to užasno jak vonj spaljenog mesa, pokvarenih jaja i znoja, a cijelo vrijeme čula se glazba, heavy metal i žestoki rock.
‘Tamo nema vode, tamo je takva suhoća da sam osjetila kao da mi puca koža, Osjetila sam svježinu tek kad sam anđela uzela objeručke moleći ga da me nikako ne ispušta. To mjesto je prvi krug pakla poznatiji kao čistilište’, ističe Tatjana.
‘Tu su ljudi u zatvorenom prostoru punom plina koji jure s jedne strane na drugu. Vide raj ali ne mogu ući u njega. Vape za pomoć. Oni malaksali koji pokušavaju sjesti ne uspijevaju jer ih demoni progone. Dižu pogled prema nebu ali ne smiju izgovoriti ime Gospodnje. To su oni koji čekaju suđenje. Na sudu će se možda opravdati, a možda i ne. Propustili su svoju priliku za spasenje na Zemlji’, objašnjava Tatjana i priča dalje, za mnoge šokantne detalje života nakon smrti.

‘Tu se u plinovitom oblaku nalik akvariju nalaze duše abortirane djece koji jezivo vrište ali ne osjećaju bolove. Oni viču “Ne ubij me, hoću živjeti, voljet ću te majko”. Oni odlaze u raj jedino ako se njihovi roditelji na zemlji pokaju, a ako ne čekaju ih tamo kao svjedoci.
Kad su krenuli dublje prema paklu na putu je vidjela demone koji režu duše na sitne komade, a svaki i najmanji komad vrišti iz sve snage. Oni se kasnije spajaju i tako u krug. To su duše ljudi koji su za života razdvajali odnosno unosili razdor među ljude.

”I ravnodušni odlaze u pakao”

U jednom od krugova pakla, u kojem se stalno čuju jecaju, urlici i krici, ugledala je poznate oči. To je bila njezina baka s očeve strane. Iako je redovno išla u crkvu, voljela je ogovarati i proklinjati ljude.
‘Imala je užarenu štipaljku koja joj je vukla jezik. Vatra bi je preko jezika i dušnika spalila cijelu. Pretvorila bi se u prah i opet sve u krug.

Najviše su je pogodile sudbine ravnodušnih ljudi. Onih koji za života nisu činili zlo, ali ni dobro. Nije mislila da će i oni završiti u paklu. Vidjela je i demone koji vrhovnom đavlu, koji maskiran sjedi na tronu, donose ljudske duše. Ugledavši jednu takvu prepoznala je političara iz svoje zemlje. Upitala je anđela ”Pa otkud on tu? On je živ.”

‘Odgovorio mi je da je taj čovjek sklopio pakt sa sotonom i prodao mu svoju dušu. Nju će zauzeti demon koji će na Zemlji živjeti kroz tog čovjeka, ispričala je. Nakon što je vidjela sve što joj je Bog želio pokazati, anđeo ju je lagano gurnuo i ona se vratila u svoje tijelo.

Izvor: Dnevno.hr