Jedan od finalnih protuargumenta odnosi se na činjenicu da su tijekom Apollo misija astronauti na mjesečevoj površini postavili reflektne ploče koje služe za izračunavanje udaljenosti između Zemlje i Mjeseca.

Zvjezdarnica MacDonald pokraj Fort Davisa u Teksasu i danas koristi laserske reflektore u svojim eksperimentima. Zvjezdarnica usmjerava laserske pulsove i do 240 puta godišnje. Zbog geometrije ploča, pulsovi se odmah odbijaju natrag na Zemlju koje zvjezdarnica bilježi. Jerry Wiant, voditelj na zvjezdarnici naglašava da će pozdraviti svaku posjetu za vrijeme ovih eksperimenata.

Paul Renne, ravnatelj geološkog centra u Berkeleyu, zadnjih 10-ak godina proučava mjesečevo kamenje, te kaže da je nedvojbeno da ono potiče sa Mjeseca. Posebnu pažnju pri

geološkim analizama zaokupljaju male sfere stakla. Kroz laboratorijske pokuse dokazano je da su mjesečevi materijali stari 3,5 milijardi godina. Na Zemlji, isti materijali se mogu pronaći sa najvećom starosti od 160 milijuna godina. Zemlja ne može očuvati takve staklene objekte zbog svoje konstantne geološke dinamike.

Tijekom Apollo misije, NASA je imala 400,000 djelatnika koji su radili na programu. Teoretičari zavjere tvrde da je lažiranje znala samo nekolicina ljudi. Ako uzmemo u obzir da su u filmskom studiju zaista snimljene sve Apollo misije, kolika bi logistika bila potrebna da takva podvala uspije? Gdje su svi ti silni koordinatori scenografije, operatori na reflektorima, kamerama, maketari lunarnog modula, supervizori vizualnih efekata? U svakom visokobudžetnom filmu jasno je da je za realizaciju iluzije potrebna vojska ljudi.

Kada uzmemo sve u obzir, Apollo 11 je zaista bio mali korak za čovjeka, a veliki za čovječanstvo. Jednoga dana uostalom, vratiti ćemo se gore. Odgovori se nalaze na nekoliko kvadratnih metara na kojima su još uvijek pohranjena postolja lunarnih modula.