U odlomku na početku Mahabharate govori se da je taj ep napisan „u prekrasnoj dolini u podnožju planine Meru“. Za tu se dolinu govori da je Šambhala. Bilo bi normalno zaključiti da je najduži ep na svijetu izvorno napisan u skriptorijima Besmrtnika i onda postao temeljem najvećih istočnjačkih razmišljanja. Predaja kaže da su Siddharta Gautama (Buda) i Lao Tzu (oko 600. pr. Kr.), osnivač taoizma, obojica posjetili Dolinu besmrtnika.

Bon svećenici iz Tibeta priznaju da je njihova vjera preuzeta od ove filozofske struje (časopis Baikal [SSSR], br. 3, 1969.). Bon religija, najstarija duhovna tradicija Tibeta, razvila se iz rukopisa koji su svećenici nazivali „Prvo pismo... pravi nauk... tradicija vječne mudrosti... koji su došli od 'Besmrtnika iz Šambhale'“ (L. C. Hamamoto, The Soul Doctrine, Lasa, prijevod C. Chan, 1916., str. 97-99, passim).

Još je jedna drevna tibetanska knjiga potekla iz Himalaja. Pod nazivom Bardo Thodol na tibetanskom, na zapadu je poznata kao Tibetanska knjiga mrtvih i tradicionalno se čita na glas umirućima kako bi im se pomoglo ostvariti oslobođenje duše nakon smrti. Predaja kaže da je ovaj nevjerojatni zapis potekao od rase pod nazivom Nage, a lamaistički zapisi ukazuju na to da je osmero članova ove rase sudjelovalo u susretima s kraljem Šambhale. Po tibetanskim shvaćanjima, oni su poznati po svojoj vrhunskoj mudrosti, a postojanje Naga zauzima važno mjesto u sjevernoindijskoj drevnoj predaji. Govori se da Nage imaju ljudsko lice iznimne ljepote, zmijolika tijela i da mogu letjeti kad izađu iz Patale, tj. podzemnog svijeta. Princ Arjuna, učenik gospodara Krišne, navodno je posjetio Nage i razgovarao s njima. Po predaji, oni žive u Palači zmija u čudesnim podzemnim stanovima koje osvjetljuju kristali i drago kamenje.

Roerich je jednu svoju sliku nazvao Jezero Naga (1932.), a druga pak prikazuje jednog Nagu kako sjedi na otoku u sjevernotibetanskom jezeru istočno od Altajskog gorja. Po tome su Nage smješteni unutar Šambalskog trokuta.

Neki stari autori tvrde da su Nage (muški) i Nagini (žene) izvorno „stupali u brak s ljudima, posebno s velikim kraljevima, kraljicama, mudracima ili ljudima velike duhovnosti“ (Jamblik, On the Mysteries, particularly those of the Egyptians, Chaldeans and the Assyrians, 4. st.; spominje se i u Passport to Shambhala, West Siberia Geographical Society, 1923., prijevod na engleski prof. Vladimir Andrei Vasiliu, 1933., str. 174). Govori se i da su odabrani ljudi imali privilegij ući u ogromne spilje Naga, međusobno povezane tunelima kao u mravinjaku, koje se protežu na stotine kilometara unutar planinskih lanaca u sjevernoj Indiji i duboko u sjeverni Tibet.

Roerichovih slika je na stotine, a neke od njih prikazuju i lokacije u Rusiji, Mongoliji, Egiptu i drugim krajevima. Ima nečeg misterioznog u načinu na koji obrađuje perspektivu i atmosferu koji kao da ukazuje na neke druge dimenzije i izvanzemaljske poretke ili barem na prolaze i vrata koja do njih vode. Fantastično kamenje s urezanim natpisima u osamljenim visovima; Lao Tzu na leđima vodenog bizona koji ide na zapad u drvored lukovitog drveća; ogromna, oko dva metra debela knjiga koja leži otvorena, a jedna osoba na drvenom bloku stoji i s visine gleda u njezine stranice; ljudska lubanja ogromnih dimenzija; njegov istančan opis piramida u pozadini nekoliko njegovih slika – sve to ukazuje na to da je Roerich otkrivao opskurne informacije u slike zavijenim šiframa. Možda je poštivao „Šambhalsku prisegu“ – dogovor kojim se posjetiteljima zabranjuje da otvoreno pokazuju što su vidjeli ili otkrili za boravka u Dolini besmrtnika (Passport to Shambhala, op. cit., str. 189.).

http://www.teledisk.hr/svjetlost/