Čovjek po imenu Edward Leedskalnin je u Južnoj Floridi svojevremeno izgradio Koralni Dvorac ( Coral Castle ) od kamenih blokova, od kojih su neki bili teški i do 28 tona. On je to napravio sam i bez ikakvih tehničkih pomagala. Hram u Balbeku, Liban, imao je neke kamene blokove težine preko 1000 tona!? Ni dan danas ne postoji tehnologija koja bi bila u stanju rezati i transportirati tolike blokove.

Leedskalnin je još 40-tih godina napisao nekoliko brošura gdje se bavio magnetnim strujama. Tu je opisivao razne eksperimente koje je izvodio uz pomoć magneta koje je sam napravio od elektroda za varenje, čelične žice i automobilskog akumlatora.
Proveo neko vrijeme u Egiptu proučavajući piramide i kad se vratio u Ameriku tvrdio je da zna kako su one bile građene, a to znanje je i demonstrirao gradnjom ovog dvorca, međutim, on ga je sagradio sam i bez svjedoka. Tvrdio je da, ukoliko otkrije tajnu nekome, vladini agenti će odmah likvidirati i njega i onog kome je otkrio tajnu, što vjerovatno nije bilo daleko od istine.

Edward ne samo da je sagradio taj dvorac, on ga je za vrlo kratko vrijeme i premjestio sa jedne lokacije na drugu, jer je imao neke probleme sa vlastima u vezi zemljišta. Nitko također nije vidjeo kako je on te blokove, od par desetina tona, premještao. Navodno kad bi mu predvečer došao kamion, on bi slao vozača kući, a kad je ovaj došao ujutro, kamion je bio već natovaren. Tako je bilo i sa istovarivanjem tih blokova.

Čak ni svom najboljem prijatelju koji se zvao Henry, Edward nije htio odati tajnu. Henry je jednom prilikom rekao da je najčudnije bilo to što na mjestu gdje je Edward rezao te blokove nisu ostajali nikakvi tragovi kamene prašine, koja se normalno pojavljuje kod rezanja kamena. Henry je navodno bio jedina osoba koju je ovaj puštao u unutrašnjost dvorca. On kaže da je Edward imao od namještaja samo jedan krevet u obliku KOLIJEVKE ( mogao se ljuljati! ), drveni stol, koji je bio prekriven mrežom koja je navodno štitila hranu od insekata ( nije imao frižider ) i jednu drvenu stolicu. Ono što je najčudnije, sa plafona je visila i jedna pilotska stolica ( uzeta iz nekog aviona ), na kojoj je još uvijek bio sigurnosni pojas, i u kojoj se on vjerovatno ROTIRAO.

Možda je tajna u toj stolici, odnosno, rotaciji ?!

Edward je dosta pisao o tzv. kuglastim magnetima, tj. magnetima u obliku kugle koji su mogli mijenjati polove u bilo koju točku te kugle. Pominjao je i vezu između magnetizacije ( sjever-jug ) ‘štapićastih’ magneta i latitude Zemlje. Sjever i jug su posebne magnetne struje, koje se kreću “protiv drugih” kovitlajući se u smijeru kazaljke na satu ( dekstrorotarne zavojnice ). U jednoj svojoj brošuri je rekao: “Magneti su kozmička sila koja drži Zemlju i sve na njoj. Ja imam jedan generator koji proizvodi niske struje iz zraka bez korištenja ikakvih magneta. Prirodan put za magnete sjevernog pola, na sjevernoj hemisferi, je da idu prema dolje, a magneti sa južnog pola idu prema gore. Kada magneti izviru iz sredine zemlje, u momentu kada se sretnu s nekim objektom, oni ga ‘okupiraju’ uzimajući u obzir da u svakom objektu postoje obe vrste ovih magneta.”

( Edwardovu terminologiju ne treba uzimati bukvalno, tj. moramo je shvatiti u kontekstu činjenice da on nije imao nikakvo klasično školsko, odnosno, stručno obrazovanje tj. bio je nešto kao “sam svoj učenik i majstor”. Vjerovatno je zato i uspio saznati neke suštinske stvari jer je izbjegao proces ‘ispiranja mozga’ kojem smo svi mi podvrgnuti kroz klasični obrazovni sistem. )

Sada se postavlja pitanje da li je to bio taj “generator” koji je prozvodio ‘struju’ iz zraka? ( Edward je bio – rotor? ). Izgleda da je dužina lanca na kojoj je stolica visila također bitna da se ostvari određen broj okretaja u minuti. Čak i kod radiestezije dužina konopca na kome je visak je vrlo bitna.
Na primjer, prof. Lethbridge je tvrdio da je uz pomoć viska dužine konopca preko 40 inča mogao odrediti ‘stvari’ u drugoj dimenziji, a do 40 inča, visak je radio na frekvencijama materije u 3D. Recimo, na dužini konopca od 20 inča, određivao je prisustvo srebra, itd.

Iz nekih novijih naučnih radova može se saznati da aplikacija magnetskog polja izaziva kretanje u “nemagnetskim zidovima materijala” što dovodi do emitiranja jedne ‘elastične energije’. Radi se o proizvodnji zvuka kao odgovor na djelovanje magnetskog polja.
Da li je Leedskalnin rotirajući se određenom frekvencijom stvarao unutar sebe određenu energiju koja ga je povezivala sa jednim drugim nivoom postojanja, što je onda dovodilo do pojave “magnetsko-akustične emisije”? Da li je on proizvodio zvuk određenih frekvencija koji mu je omogućavao da miče ogromne kamene blokove? Da li zvuk emitiran iz jedne bezvremenske dimenzije ( koju čovjek možda može na neki način doseći ), i pravilno usmjeren na kamene blokove, može imati djelovanje na gravitaciju?

Čini se da su stari narodi i civilizacije ( koje nama, usput rečeno, naučnici i povjesničari predstavljaju kao divljake ) još davno savladali gravitaciju. Ta znanja vjerovatno potiču još iz vremena Atlantide. Da li ćemo i mi stići, u ovom “ciklusu,” saznati nešto više o tome?

------------------------

Preneseno sa istoimene teme Galaksija foruma.