Tehnologije za stimuliranje mozga i kontroliranje uma mogu biti korisne, ali one imaju mračnu stranu koju vojni i obavještajni planeri već desetljećima iskorištavaju.
Čini se da bi također bilo moguće proizvesti vrlo vjeran govor u ljudskom tijelu, što otvara mogućnost tajnih sugestija i psihološkog usmjeravanja... Tako bi bilo moguće «govoriti» izabranim protivnicima na način koji bi za njih bio izuzetno uznemirujuć.1
– Američko vojno zrakoplovstvo, Perspektive Novoga svijeta: Zračna i svemirska sila za 21. stoljeće1
Ideja da se mozak može natjerati da funkcionira na djelotvornijoj i usmjerivoj razini bila je predmet istraživanja znanstvenika, mistika, liječnika i drugih otkad čovječanstvo razmišlja o takvim stvarima. U posljednjem desetljeću, napredak u znanosti o mozgu počeo je donositi značajne rezultate. Rezultati istraživanja su zapanjujući, izazovni i, ako se zloupotrijebe, bit će zastrašujući. Ono što se od tih istraživanja u svakom slučaju može očekivati jest da će se nastaviti.
Ideja da na ljude mogu utjecati vanjski generatori signala koji stvaraju, na primjer, pulsirana elektromagnetska polja, pulsiranu svjetlost i pulsirane zvučne signale nije nova. Sljedeće informacije demonstriraju neke od mogućnosti i daju natuknice o potencijalima ove tehnologije. S pozitivne strane, istraživači na području svjetlosti i zvuka postižu golem napredak, uključujući rad na problemima s učenjem, poremećaju pažnje, oporavku od moždanog udara, ubrzanju učenja, ovisnosti o alkoholu i drogama te poboljšanju ljudskih sposobnosti. Istraživanja su pokazala da se na neka stanja mozga može utjecati na načine koji uzrokuju promjene u samom mozgu. Te promjene omogućuju pojedincima da utječu na određena stanja u umu i tijelu za koja se dosad mislilo da nisu pod našom izravnom kontrolom.
Vojska i ostale strane zainteresirane za takve stvari također su fokusirali veliku količinu istraživanja na ovo područje s ciljem unapređivanja sposobnosti vojnika uz istovremeno smanjenje sposobnosti neprijatelja.
Poznato je da su veliki koraci na području kontrole ponašanja danas mogući zahvaljujući sustavima koje razvijaju ili su razvile najsofisticiranije zemlje na planetu. Te nove tehnologije predstavljaju puno drugačiji pristup ratovanju, koji naša vlada opisuje kao dio “revolucije u vojnim poslovima”. Dok ove nove tehnologije nude mnogo vojnim planerima, široj populaciji nude još više. Njihova potencijalna primjena u vojne svrhe i u “očuvanju mira” stvara potrebu za otvorenom debatom o ovom novom području prikupljanja informacija, manipulacije i ratovanja. Najosnovnija etička pitanja u vezi s upotrebom ovih tehnologija nisu na odgovarajući način razmotrena.
U isto vrijeme dok se istražuju mogućnosti primjene u obrani i prikupljanju informacija, nezavisni istraživači potpuno su posvećeni traganju za pozitivnim primjenama ove tehnologije. Potencijali ove tehnologije, kao i svih tehnologija, veliki su i kao destruktivna i kao konstruktivna sila promjene. Uzbudljiva je ideja da se tjelesne i mentalne mogućnosti mogu povećati uz zaobilaženje onoga što je dosad bilo dug i naporan put do postizanja istih rezultata. Nastavak objavljivanja istraživanja u slobodnoj literaturi i poticanje konstruktivnih primjena od kritične je važnosti.
Za tehnologije stimuliranja sposobnosti mozga počeo sam se zanimati prije petnaestak godina. U to vrijeme bila su dostupna ograničena sredstva u usporedbi s onim što je danas moguće. Sada je moguće doći do svjetlosnih i zvučnih, elektrokranijalnih i biofeedback pomagala za korištenje u ovim istraživanjima. Osim toga, dostupni su i audio materijali za upotrebu s većinom ovih pomagala. Ti audio materijali mogu se koristiti za učenje jezika, mijenjanje ponašanja ili poboljšanje sposobnosti. Biofeedback strana ove nove tehnologije koristi se za treniranje ljudi u postizanju željenih stanja mozga radi optimalnih sposobnosti.
Korištenje svjetlosnih i zvučnih uređaja za stimuliranje aktivnosti mozga koja je pogodna za ubrzano učenje i opuštanje rastuće je područje zanimanja za mnoge osobe. Nadalje, upotreba ovih sredstava u spoju s biofeedbackom predmet je istraživanja koja se razvijaju velikom brzinom. Kombinacija tehnologija induciranja stanja mozga i biofeedbacka nudi uzbudljive mogućnosti. Utvrđeno je da uz ovu kombinaciju čovjek u nekoliko tjedana može naučiti namjerno mijenjati svoju moždanu aktivnost na način za koji majstorima zena treba dvadeset godina vježbe. Pokazalo se da neka djeca s poremećajem pažnje mogu naučiti regulirati svoje moždane valove tako da mogu uspješnije učiti bez lijekova. Dokazano je da se žrtve moždanog udara mogu brže oporaviti kada rade s praktikantima biofeedbacka mozga i ovim novim sredstvima.
Istraživanja nas također mogu puno naučiti o našoj sugestibilnosti u vezi s utjecajima koji djeluju na naše ponašanje. Temeljna poruka koja dolazi s ovom novom tehnologijom je potreba za osiguranjem od zloupotrebe. Također, prepoznavanje svakodnevne stimulacije koju svi primamo i učinaka unosa tih informacija na naše procese učenja postaju jasniji. Sugestibilnost ljudskih bića, posebno u stanju iscrpljenosti, iskorištavali su teroristi, kultovi i drugi u težnji za postizanjem vlastitih ciljeva. Pasivna sugestija radija i televizije dok ulazimo i izlazimo iz stanja polusna nešto je što uglavnom ne primjećujemo. Pasivne situacije učenja postaju još važnije kada razmislimo kako “primamo vijesti” u našem svakodnevnom životu. Sposobnost djelovanja na mišljenje, ponašanje i sposobnosti zaista je dvosjekli mač.
1980-e i 1990-e bile su fokusirane na izgradnju fizičkog tijela. U 21. stoljeću fokus će biti na izgradnji uma i usavršavanju mentalnih sposobnosti. Ideja uklapanja novih tehnologija u obrazovanje zanimljiva je, a također pokreće i pitanje tko će odlučivati što treba učiti. U međuvremenu, za one koje zanimaju takvi pothvati otvorene su nevjerojatne mogućnosti. Kontrola naših mentalnih funkcija ne razlikuje se od kontrole mišića u našim tijelima. Učenje kontroliranja i koordiniranja aktivnosti naših umova pokretat će naša tijela kroz puno produktivniji i ispunjeniji život. Nova sredstva mogla bi ponuditi upravo takve mogućnosti.
S druge strane, postoji pitanje potencijalne zloupotrebe i iskorištavanja znanosti. Vojni planeri, policijski dužnosnici i drugi sada traže tajne primjene ovih tehnologija za kontroliranje najmoćnijeg “procesora informacija” – Ljudskog bića.
MK-ULTRA
“Dr. Gottlieb, rođen 3. kolovoza 1918. bio je CIA-in stvarni ‘Dr. Strangelove’ – briljantni biokemičar koji je osmislio i predvodio MK-ULTRA, CIA-in najdalekosežniji program kontrole uma na vrhuncu hladnog rata. Iako je supertajni MK-ULTRA završen 1964, usavršena verzija pod imenom MK-SEARCH nastavila se – s Gottliebom na čelu – do 1972.”2
Tijekom ovog vremena, znatno zanimanje za kontrolu uma potaknula je sovjetska upotreba mikrovalova. 1988, «trideset pet godina nakon što su sigurnosni dužnosnici prvi put primijetili da Sovjeti mikrovalnim zračenjem bombardiraju američku ambasadu u Moskvi, američka vlada još nije definitivno utvrdila – ili ne želi otkriti – koja je svrha tih zraka».3 Američka vlada znala je što se događa. Sovjeti su bili razvili metodu ometanja suvislog razmišljanja ljudi i koristili su svoje znanje za djelovanje na diplomate u ambasadi Sjedinjenih Država u Moskvi.
1994. napravljen je izvještaj u vezi s programom MKULTRA koji je sadržavao sljedeće informacije:
«Tijekom 1950-ih i 1960-ih, CIA je pokrenula intenzivan program eksperimentiranja na ljudima uz primjenu droga, psiholoških i drugih sredstava, u potrazi za tehnikama kontrole ljudskog ponašanja za potrebe kontrašpijunaže i tajnih akcija.
«1973. CIA je namjerno uništila većinu MKULTRA dokumenata u vezi sa istraživanjima i testiranjem ljudskog ponašanja. 1977, agencija je razotkrila još neke spise o MKULTRA iz proračunskih i fiskalnih arhiva koji nisu bili zavedeni pod imenom MKULTRA. U tim dokumentima nalaze se detalji o preko 150 potprojekata koje je CIA financirala na ovom području, ali u to vrijeme nisu otkriveni nikakvi dokazi u vezi s primjenom zračenja.
«CIA je zaista istraživala upotrebu i učinke mikrovalova na ljudskim bićima kao odgovor na sovjetsko zračenje američke ambasade mikrovalovima. Agencija je zaključila da se to nalazi izvan djelokruga Savjetodavnog odbora.
«...Crkveni odbor otkrio je neke spise, ali je također primijetio da je praksa MKULTRA u to vrijeme bila da «ne vodi nikakve bilješke o planiranju i odobravanju programa testiranja'. ...Sam MKULTRA je tehnički završen 1964, ali dio njegovog rada bio je prebačen u Ured za istraživanja i razvoj (ORD) unutar Uprave za znanost i tehnologiju pod imenom MKSEARCH i nastavljen je kroz 1970-e.
«CIA je tijesno surađivala s vojskom u provođenju pokusa s LSD-om. Ta veza s vojskom važna je zato što je MKULTRA započet u isto vrijeme kad je predsjednik Wilson izdao svoju direktivu vojnim službama o etičkim smjernicama u pokusima na ljudima.
«Tijekom povijesti MKULTRA, CIA je sponzorirala brojne pokuse na ljudima bez njihovog znanja. Nakon smrti jednog takvog pojedinca (Frank Olson, vojni znanstvenik, dobio je LSD 1953. i počinio samoubojstvo tjedan dana kasnije), unutarnja CIA-ina istraga upozorila je na opasnosti od takvog eksperimentiranja. CIA je nastavila s ovom praksom barem još deset godina. Nakon što je u izvještaju glavnog inspektora 1963. preporučen prekid testiranja bez znanja subjekta, pomoćnik direktora za planiranje Richard Helms (koji je kasnije postao direktor CIA-e), nastavio je zagovarati tajna testiranja uz opravdanje da se 'pozitivna operativna sposobnost za upotrebu droga smanjuje zbog nedostatka realističnog testiranja. Uz povećanje znanja o najnovijim dostignućima, manje smo spremni držati korak sa sovjetskim napredovanjem na ovom polju.' ...Helms je prekid testiranja bez znanja subjekta pripisivao velikoj opasnosti od stvaranja neugodnosti za Agenciju, kao i 'moralnom problemu'. On je istaknuo da nije smišljena nikakva bolja tajna situacija od one koja je bila korištena, i da 'za moralni problem nemamo rješenja'.»4
Oni jesu imali rješenje za moralni problem eksperimentiranja na ljudima, ali su odlučili ignorirati ga, uništiti arhive, zatajiti istinu i nastaviti dalje sa svojim naporima. Ništa se nije promijenilo jer svaka od organizacija koje u tome sudjeluju, koristeći nacionalne zakone o sigurnosti, izbjegava otkrivanje informacija i odgovornost. Zapisi koji su uništeni sadržavali su dokaze koji su možda nužni da se neke od sudionika pošalje u zatvor zbog društvene verzije modificiranja ponašanja. Još jednom, nitko nije odgovarao za ove postupke i nikada nisu priznata prava pojedinaca oštećenih ovim pokusima.
bglavac
edin.kecanovic
