Karika koja nedostaje
Inteview sa Zecharia Sitchinom

Zecharia Sitchin je napisao seriju intrigantnih knjiga koje uključuju Dvanaesti planet, Ratovi bogova i ljudi, Kada je počelo vrijeme, Stepenište do neba i Izgubljena kraljevstva. Ove se knjige bave sa Zemljinom i ljudskom povijesti i prapovijesti a osnivaju se na informacijama koje su na glinene pločice zapisale drevne civilizacije Bliskog istoka. U intervjuu, imali smo prilike pitati Zecharia Sitchina o transformacijskom putovanju koji ga je doveo do dobro istraženog i dokumentiranog otkrića da su naši preci došli sa zvijezda.

Smatra se ocem alternativne arheologije, Zecharia Sitchin posjeduje ogromno znanje suvremenog i drevnog hebrejskog jezika i mnogih drugih Semitskih i Europskih jezika. To znanje mu je omogućilo istraživanje drevnih kultura poput Sumera, Egipta i Srednje Amerike. On je jedan od približno 200 učenjaka na Zemlji koji mogu čitati i koji razumiju drevni sumerski jezik. Zecharia Sitchin je napisao seriju intrigantnih knjiga uključujući Dvanaesti planet, Ratove bogova i ljudi, Kada je počelo vrijeme, Stepenište do neba i Izgubljena kraljevstva. Te se knjige bave Zemljinom i ljudskom poviješću i pretpoviješću a osnivaju se na informacijama koje su ustvari zapisane na glineni pločicama koje su nam ostavili drevne civilizacije Bliskog istoka. Rođen je u Rusiji, odrastao u Palestini a obrazovao se u Engleskoj, i mnogo godina je bio vodeći novinar i urednik u Izraelu, a sada živi u New Yorku. U ovom intervjuu, što je rijetkost, imat ćemo priliku pitati Zechariu Sitchina o njegovom transformacijskom putovanju koji ga je doveo do vrlo dobro istraženog i dokumentiranog otkrića da su naši preci došli sa zvijezda.

Kada i kako ste započeli svoju potragu za onime što se sada naziva «alternativna arheologija»?

To je počelo kad sam još bio dječak, u školi sam učio Stari zavjet na njegovom izvornom, hebrejskom jeziku. Kada ga čitate na izvornom jeziku, jedino onda razumijete o čemu ustvari govori. Bilo mi je devet ili deset godina, i došli smo do šestog poglavlja Postanka. To poglavlje opisuje početak Velike poplave, u kojoj se priča o Noi i arci. Ne započinje sa pričom o Noi i onome što se dogodilo, već sa uvodom od nekih osam strofa, koji su očito ostatci mnogo starijeg i drugačijeg teksta od priče o Noi i arci koja je uslijedila. Tih osam strofa su omiljeni vjeroučiteljima zbog toga jer oni govore o uzroku poplave, i zašto se Bog srdio na čovjeka. Ono kaže da je neposredno prije Velike poplave bilo vrijeme kada su na Zemlji bili divovi koji su oženili kćeri ljudi i imali djecu sa njima. Podigao sam ruku i upitao, «Oprostite, učitelju. Zašto kažete divovi kada je riječ na hebrejskom «nefilim,» što znači oni koji su došli dolje ili se spustili, i u kontekstu se govori kao da su oni sinovi bogova, ni koji su sa Neba došli na Zemlju.» Očekivao sam da ću dobiti pohvalu zbog moje lingvističke oštroumnosti, ali umjesto toga dobio sam strogi ukor. Učitelj mi je rekao da sjednem i da ne ispitujem Bibliju. Ali ja nisam ispitivao točnost Biblije. Baš suprotno, pokušao sam istaknuti potrebu da se shvati što točno u Bibliji piše.

Zvuči kao da je ta potraga tko su «nefili» postala vaš posao?

Za mene je to postala opsesija. Što je Biblija mislila pod «nefilim.» Kasnije, kada sam započeo Biblijska i arheološka istraživanja drevnog Bliskog istoka, shvatio sam da je još jedna strofa uz onih osam strofi još eksplozivnija zato jer govori o njima kao o sinovima (u množini) bogova (u množini), što je jako čudno kako je Biblija posvećena monoteizmu. Potraga koja je započela kada sam bio još školarac trajala je oko trideset godina, prožeta raznim mitologijama i drevnim narodima, povela me do prvog mjesta i civilizacije koja je ostavila pisane zapise. Svi ti takozvani kasniji mitovi su bili zapisani na glinenim pločicama. To su bili ljudi nazvani Sumerani, čija je civilizacija cvala oko šest tisuća godina na mjestu gdje se sada nalazi Irak, a bilo je poznato kao Južna Mezopotamija.

Nije li potrajalo proučavajući Sumerske tablice dok niste otkrili Anunnakije, čuvare tajni?

Da, Sumerani su ih zvali «oni koji su sa Neba sišli na Zemlju,» «Anunnaki.» To je termin koji na Sumerskom doslovno znači oni koji su došli sa Neba na Zemlju, Dok sam počeo kao školarac prikupljati podatke o točnom značenju riječi «nefilim» u Bibliji, završio sam sa Anunnakijima, proučavajući i izvještavajući svoje čitatelje, sve zbog moje sposobnosti da čitam Sumerske glinene pločice. Pločice kažu da su Anunnaki došli sa drugog planeta u našem sunčevom sustavu. To je planet u našem sunčevom sustavu koji dolazi u našu blizinu svakih 3600 godina kao osnovni matematički broj; ponekad malo manje, ponekad malo više. Oni su počeli dolaziti i odlaziti između njihovog i našeg planeta prije oko 450.000 godina. Anunnaki su ovdje došli zbog svojih potreba i razloga, u potrazi za zlatom, koje su trebali ne bi li zaštitili atmosferu svog planeta. Ovo postavlja pitanje zašto gube svoju atmosferu i je li to pitanje okoliša. Upravo sada, mi smo suočeni sa istim problemom na našem planetu. Još su i trebali radnu snagu, pa su ubrzali evoluciju, kombinirajući njihove gene sa genima humanoida. Kombinirali su svoje gene sa ženkama koje su bile na zemlji, a kao rezultat evolucije, nastali smo mi. Zato ne začuđuje što sva ta potraga za karikom koja nedostaje između Homo erectusa i Homo sapiensa nije urodila plodom. Ta karika nedostaje jer je preskočena zbog genetskog inženjeringa.

Ta je karika došla sa drugog svijeta?

Svaki planet je svijet za sebe. Pitanje je odakle je došao njihov planet zato jer prema Sumerskim tekstovima, koje sam uzeo kao znanstvene podatke, njihov planet je bio izbačen iz drugog sunčevog sustava. Pa u neku ruku, mi smo proizvod svemirske veze. Ustvari, mogu vam reći da se u knjizi Svemirski kod upravo o tome govori. Mi smo genetska kombinacija evolucije humanoida na Zemlji, i onih koji su došli u naš sunčev sustav iz drugog sunčevog sustava. To je vječna karika. Oni su nam je donijeli nama, a mi ćemo je donijeti drugdje.

Htio sam vas pitati o tom konceptu ljudskog hibrida. Sada izgleda da smo i mi u toj točci evolucije kada mapiramo našu DNK spiralu, i započinjemo s našim genetskim inženjeringom. Izgleda kao da nastavljamo tamo gdje su stali naši preci, Anunnakiji.

Nalazimo se točno na granici. Stvarno je zanimljivo, ako malo bolje razmislite o tome, svi ti znanstveni napredci u genetici i svemirskim putovanjima odvijaju se skoro paralelno. To je kao da se vraćamo u našu prošlost, a sad se nalazimo na granici odlaska na drugi planet, točno kako je to nama učinjeno.

To je odraz nekih promjena i transformacija koje se danas događaju našem svijetu.

Da, svidjelo mi se prošlo izdanje «Magical Blend.» Čitao sam nekoliko puta izjavu svrhe časopisa zbog toga jer kada čitam časopis ne čitam odmah članke. Piše da «Magical Blend» prihvaća misao da društvo prolazi kroz fundamentalnu preobrazbu i rađa se novi pogled na svijet. Časopis se bavi temom kamo idemo i kako možemo ili ne možemo pridonijeti tome. To me podsjetilo na Arapsku narodnu priču. Ta se priča bavi sa dva putnika koji su hodali iz jednog grada do drugog grada. Nakon nekog vremena došli su do raskrižja, a putokaz je pokazivao različite gradove, sa strelicama lijevo i desno. Jedna je putnik sjeo i počeo plakati, rekao je, «Izgubljeni smo. Sada se ovaj putokaz srušio, i ne znamo kamo moramo ići, pa smo se izgubili.» Drugi putnik je rekao, «O ne, nismo izgubljeni.» Uzeo je putokaz i usmjerio ga prema gradu iz kojeg su došli. Kada je to učinio, svi ostali smjerokazi su došli na svoje mjesto. Rekao je onomu koji je plakao, «Vidiš, moj prijatelju, kako bi znao kamo ideš, moraš znati otkuda si došao.» I ovo je moral mojeg pisanja jer ja osjećam vezu sa prošlošću. Ovo se dogodilo prije mnogo tisuća godina. Evo što su Sumerani zapisali, i ovo su učinili Anunnakiji koji su došli; napravili su to i to. Dali su ovo znanje i to znanje, zodijake, itd. Vrijednost toga znanja je da nam daje podatke o našoj budućnosti. I tako kada navodno pišem o prošlosti, ja ustvari okrećem polove i usmjeravam znakove u budućnost.

U vašim knjigama vi ističete da ulazimo u Novo doba, približavamo se razdoblju vodenjaka. Zašto je to tako važno?

Na Sumerskom cilindričnom pečatu, starom više od 4000 godina, nacrtan je astronaut na Mars, šesti planet (brojeći izvan prema unutar Sunčevog sustava), i astronaut na Zemlji sa svemirskim brodom između. Datum na tome je razdoblje ribe. Taj događaj dogodio se tijekom razdoblja ribe. Zodijački ciklus se vraća na isto mjesto svakih 25.920 godina, a mi sada izlazimo iz razdoblja ribe. Enki je bio bog zodijačkog znaka vodenjaka. Bilo da ovo znači da će se sve dogoditi ispočetka, da se Enki vraća, ne znam. Mnogo znakova nam pokazuje u tom smjeru.

Način na koji uspoređujete datume hramova sa promjenom razdoblja je intrigantna. Koja je svrha drevnih struktura poput Stonehengea?

Značajnost Stonehengea nije samo njegova astronomski orijentirana struktura za to vremensko razdoblje. Na primjer, postoji sličan Stonehenge na Golanskoj visoravni u Izraelu. Struktura je slična i ima sličnu orijentaciju. Oko 2200 pr.n.e., pojavio se konflikt između dva vrhovna vladara na Zemlji, između Enkia i Enlila i njihova dva sina, te su koristili nuklearna oružja. To je imalo veze sa mijenjanjem iz razdoblja bika u razdoblje ovna. Svemirska luka na Sinajskom poluotoku je uništena a sagrađena je opservacijska struktura. To nisu bile strukture namijenjene da koriste Anunnakiji, već da omoguće ljudima da prate nebeski ciklus. Postojale su dvije različite vrste hramova, oni koji su bili orijentirani prema ekvinocijima, nazvani vječni hramovi, i oni koji su bili orijentirani prema solsticijima. Solsticijski hramovi nisu bili vječni hramovi jer se kroz period godina mijenjala i pomicala os. Mjereći te pomake, može se odrediti kada su solsticijski hramovi sagrađeni.

Zašto mislite da naučnici kontinuirano pogrešno interpretiraju pisane zapise?

Postoje dva glavna razloga. Prvi razlog je taj što smo svi mi zarobljenici naše tehnologije. Na primjer, na jednoj pločici, postoji crtež dva orla-čovjeka kako salutiraju raketi. Da me netko prije stotinu godina pitao što pokazuje ta pločica, rekao bih dva čovjeka koji salutiraju olovci zato jer još tada ne bih čuo za raketu. Neke Sumerske pločice su tako složene da izgledaju poput računalnog ispisa. Vrlo je moguće da će se netko vratiti tim tekstovima i reći kako Sitchin nije shvatio da su pričali o tome ili tome. Drugi je razlog taj što prihvatiti Sumerske i Biblijske podatke znači priznati postojanje izvanzemaljaca. Postoji tekst koji opisuje kako je Enki, vodeći grupu od pedeset Anunnakija, pao u vode Perzijskog zaljeva, otišao na obalu i osnovao prvu bazu na Zemlji, i tada je dodijelio zadatke svom osoblju. Mnogi su mi učenjaci privatno rekli da sam u pravu, ali javno moraju štititi status quo. Iako je tako, moje knjige koriste mnogi koledži i sveučilišta na tečajevima. Zovu se alternativna arheologija, tako da se promjene događaju.