Jučer me kreatorica smrznula u duboko, na -20. Ono što ću vam danas ispričati možda je posljedica tih ekstremno niskih temperatura na moj mozak a može biti i da  je sve  bio samo san.

Sanjam da je portal gdje se kreće kreatorica jedna predivan cvjetnjak u kome raste raznoliko cvijeće, i pitomo i divlje, i njegovano i nenjegovano. Vrtlarice tog portala jako su tolerantne prema svom cvijeće. Većinom svaki cvijet radi što ga je volja; priča, ogovara, diše u skladu sa svojim ritmom, piše pjesme, plače, voli , ne voli...itd. Cenzure nema. Ili je ima vrlo rijetko. Ali zato ima baniranih cvjetova. Doduše isto vrlo rijetko. Jednom su bile banirane neke ruže i par muških tulipana. Sve je to već odavno palo u korov zaborava.

Sanjam dakle, da sam maslačak, onaj mali divlji, žute glave, koji poslije postaje bijeli kao pahuljica. Poprilično je nalik na moju roladnu srž, to možete primijetiti po spiralno izmiješanim bojama u samom središtu. Trenutno na tržištu postoje i drugi vrtovi ala: Večernji vrt, Jutarnji vrt, Slobodni vrt, Arenin vrt itd, ali ja sam izabrala baš ovaj, koji bi, da budemo realni isto tako s obzirom na zbivanja, mogao nositi naziv i Pakleni vrt.

Jebemu, u meni vječno čeznuće za mirom Edenskog vrtaJ

Glavne vrtlarice svako malo objave u svom cvjetnjaku nagradu za; Top cvijet, dok cvijeće među sobom bira nagradu za; Vaš cvijet. Tu sam se i ja jednom našla. U Top cvijet ću teško završiti, iako bi, da se razumijemo voljela. To je velika čast. Zato se moram jako truditi.

I sve bi bilo u redu, cvjetna idila samo takva da se u vrtu stalno ne pojavljuju neki podvrtovi i podvrtlarice. Sve jake i snažne u nametanju svoje riječi. Jedna od njih, svim cvjetovima na portalu prijeti da će biti zajebano i pakleno  ako ne izvole krenuti prema njenom vrt i prestanu se oprašivat sa svakim kukcem koji naleti. Dok druga mami fantastičnim riječima, slađim i od moje rolade. Kod te druge, meni se činilo daleko primamljivije jer nudi bajke, a ja vam bajke volim. Ona kao da zna da sam u duši zauvijek ostala maleni maslačak koji voli priče. Govori; te bit će vila, patuljaka, panova, sirena, jednoroga, dođi! Samo što nisam korijenom zagazila jednom, zapravo da budem iskrena jednom i jesam, ali na kraju sam se predomislila. E onda sam izvukla svoj tek klimavo zaboden korjenčić u zemlju, digla žutu haljinicu i dala si petama vjetra. Neka nitko ne zamjeri mom genetski nasađenom divljem porivu da budem sama i slobodna. A svima drugima neka bude onako kako si zažele.

Nije lako biti; Pametan. Otporan. Mudar. Neprijemčljiv. Otvoren prema svemu srcem i dušom, a opet ne biti lakovjeran i naivan. I probaj namirisati, osjetiti Boga u svemu tome!

A kad sam izlazila iz vrta jedna , mislim da je bila ciklama u pitanju, rekla mi je. Samo da znaš! Nemaš pojma kakve igre i oprašivanja propuštaš. Kakve, upitala sam? Nije valjda s kukcima? A nego s čim bi ti, uzvratila je.

Kad si sam, kao ja, počela sam, onda se to radi na najsuptilniji način koji je priroda mogla izmisliti. S vjetrom.  

Odvratila mi je; nikad s tobom više neću pričati, nikad, niti ću te čitati, nikad!

Ma nemoj, odgovorila sam joj. Čitat ćeš me, još kako, iako mi nećeš dati znaka da si to učinila. Kao što i ja nečije tulipanske i ružine tekstove čitam pa se samo pravim da ih ne čitam. Ona je odmah znatiželjno poskočila. Čije ako mogu znati? Hoćeš mi reći? Neću nikome odati tajnu. Reci mi!!!Hoću, odgovorim joj ja, ako ti meni sad nešto priznaš.

Sve, što god želiš, pitaj, reče ona povjerljivo.

Jesi li ikada kopala nos?

Ja? Jesi li ti sasvim poludjela! Nisam toliko primitivna i jadna da bih to radila.

E pa kad je tako, i kad se volimo praviti da ne radimo to što radimo, gadosti samo takve, gurnem svoj prst u maslačkov nos i iščeprkam pred njom vlastito smeće. Htjela je pobjeći od mene ali sam je ja zadržala potegnuvši je za onu viseću ciklamastu laticu.

Evo vidiš, kad čovjek napravi sranje, i to sranje je njegovo, nije lijepo svoje sranje bacati pod tuđe korijenje i u tuđe vrtove. I da joj dokažem da niti ja nisam ništa bolja od nje, bacim si tu kuglicu među svoje korijenje s riječima:

Nije lako za povjerovati, ali je tako; na vlastitom smeću najbolje se raste!

Vaša roladaodkokosa