Shvatih jutros u tami frižidera, da od kad sam stigla na ovaj magično plavi portal ljubavi, znanja i prijateljstva, kako to neki vole reći, da vam se nisam pre(d)stavila.( jel s d ili bez d?) A bio bi red, je li tako?  Za razliku od vas koji ste to već učinili pomalo sramežljivo i neodlučno na poticaj članice biby, ja ću krenuti od početka.

„U početku bijaše riječ“...tako piše u Bibliji, a kod nas, u carstvu kolača, u početku bijaše; mlijeko, kokos, jaja, brašno, šećer...i naravno vrijedne ruke kreatora u želji da miksajući sastojke stvori nešto lijepo, dobro i korisno. Nagađam da je jednaka stvar i s vama ljudima. Malo blata, pljuvačke( užas), Adamovog rebra(?), božanskoga daha i evo ti čovjeka. Zanimljivo, rekla bih! Premda, uvijek se pitam da li baš TO čini sam početak ili ima i nešto drugo, nešto što ljudski um neće nikada dosegnuti, pa tako ni ja kao rolada, neću nikada shvatiti što je predhodilo onom; mlijeku, kokosu, jajima...da ne nabrajam.

Moja kreatorica, ona koja me svako malo stvara, voli puno čitati, pri tom voli grickati razne kolače, ali roladaodkokosa joj je najdraža. Ovo vam objašnjavam iz razloga jer ćete vidjeti kako nije isto u kakvom je filmu kreator u trenutku stvaranja. Možda je tako i s vama ljudima.

Jednom se tako sva uživjela u knjigu“ Kao voda za čokoladu“( pročitajte je pa ćete znati o čemu pričam) pri tom je jela moju malenkost. Odmah sam shvatila, dok smo zajedno čitale i dok sam ja pomalo nestajala u njenim ustima, zašto ne ispadnem uvijek ista. Idući dan me umijesila, nije bila dobre volje, par suza joj je kanulo u stvaralačku smjesu, i naravno, gorke ljudske suze i te kako utječu na moj sastav i kvalitetu. Sljedeći dan je imala goste, ponudila ih je tom roladom skvašenom suzama i može misliti što se dogodilo; jedna gošća je imala bezrazložan ispad pača, jedan gost jedva je stigao do wc-a, a treći joj je u lice rekla da sam nikakva. Možete misliti kako sam se osjećala. E, je li tako i s vama ljudima?

Ali kad je ona, kreatorica, nasmijana, i kad joj glava nije u oblacima, ponekad ispadnem savršen komad za uživanje. Nažalost to nije često. Ne znam koji vrag s njom ne štima! Uvijek se namrgodi na onu reklamu na TV-u, znate onu, kad žele naglasiti da je nešto jako dobro pa kažu „ do jaja“. Ne znam što ima tako gadljivo u jajima. Jaje ko jaje. Osim što može biti kreativno može biti i kokošje. Za treće ne znam. Tako da, ili nešto ne razumijem, ili je kreatorica preosjetljiva.

Volim ljude, i volim kad ljudi u meni uživaju, osjetim to po njihov zadovoljnim nepcima. Volim hladnoću frižidera, kako što vi ljudi volite buru. Zato ne volim jugo jer se od njega topim i fizički i umno. Nisam vam ja suhi prhki kolačić kojem paše vlažna atmosfera. Toliko za početak o meni. Možda bude i još, vidjet ćemo.

Obratite pozornost na naslov ovog člančića; „ Ja, roladaodkokosa“...baca li vam na naslova filma“ Ja, Kaludije“. Jednom smo ja i moja kreatorica....e al to je jedna sasvim druga priča.

Ps. Sad sam se sjetila da vam nisam rekla volim li poeziju? Drugi put ću.

Vaša, roladaodkokosa